<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Boravak u netaknutoj prirodi neprocjenjiv je za razvoj djece

Mala škola planinarstva

Iako je nekima to bio prvi put na planinarskom izletu, u gojzericama, daleko da mame i tate, kretanje stazama je išlo glatko i bez velikih poteškoća. Bila je to jedna drugačija škola za njih.

25. maj 2016, 12:00

Kada ste sasvim predani poslu i umijete prenijeti znanje o njemu, tek tada drugima zaista možete približiti ono čime se bavite. Naročito kada vaš posao uključuje djecu, morate im se posvetiti u potpunosti i bez izuzetaka. To su prethodni vikend pokazali dvoje trenera, svako u svojoj oblasti djelovanja, tokom Male škole planinarstva u organizaciji Alpe Adria Sport i Planinarsko-alpinističkog kluba „Summit“ iz Banjaluke. Istrajni u svojoj namjeri, treneri Tijana Radiša i Miroslav Trivić su po prvi put organizovali školu planinarstva za male (a možda i buduće) planinare od 8 do 16 godina.

Zamislivši školu kao seriju aktivnosti i izleta u prirodi tokom jednog vikenda, njih dvoje su se odvažili da djeci pokažu šta sa sobom nosi život u prirodi i sa prirodom. Za svoju bazu su odabrali Centar za posjetioce „Pecka“, sada već prepoznatljivo mjesto okupljanja zaljubljenika u sve vrste aktivnosti na otvorenom, koji odnedavno nudi i prenoćište.

Prva prava škola ovog tipa održana kod nas okupila je 15 djece različite dobi i fizičke spremnosti, a među njima se našlo i jedno dijete sa posebnim potrebama u pratnji majke. Svi skupa, kao kakva iskusna planinarska grupa, svoje prve staze gazili su ka izvorima Sane i ka penjalištu Pecka, u kome se održavalo penjačko takmičenje. Drugi dan vikenda zaputili su se u avanturu kanjonom Sokočnice, sa mnoštvom sadržaja poput pećine sa šišmišima i srednjevjekovne tvrđave Sokograd. Uz prilično jako majsko sunce i terenom koji se ne održava onako kako ovakvo jedno mjesto zaslužuje, spustili su se niz tok same rijeke Sokočnice, prepune bukova, ostataka starih mlinova i dabrovih brana, kao jedinstvene atrakcije na ovom području. Dok bi se u odrasloj grupi inače čulo gunđanje zbog vrućine, sunca i sigurnosti terena, mali planinari, kojima je svaka grančica velika prepreka, hodali su ne pitajući kuda ih vode i koliko još ima.

Iako je nekima to bio prvi put na planinarskom izletu, u gojzericama, daleko da mame i tate, kretanje stazama je išlo glatko i bez velikih poteškoća. Posebno izazovan bio je prelazak preko rječice koju naseljavaju dabrovi, a kojima su se mnogi nadali. Gradski klinci su se odlično snalazili daleko od asfalta, a da ih pri tom niko nije držao za ruku, osim kad je trebalo preći preko vode. Potpomognuti planinarskim i drugim štapovima koji su se našli uz put, ostavili su svoj trag u kanjonu Sokočnice i pokazali da su mali i te kako  sposobni za velike poduhvate. Bez mnogo žalbi i u veselom raspoloženju, nizali su se koraci, sati i prekrasni vidici, na kojima bi im mnogi u gradu pozavidjeli. Jedino je povremeno bilo nagađanja koje šumske životinje bi se mogle vidjeti i šta bi trebalo učiniti ako se neka od njih pojavi. Djeci se naprosto put otvarao takav kakav jeste, na trenutke lakši, a zatim malo teži, ali nikako monoton i dosadan.

Bila je to jedna drugačija škola za njih. Takve lekcije se ne uče u školi. Nekada su se djeca slobodnije udaljavala od kuće, na obližnje brdo, u park ili bilo koje drugo mjesto gdje su mogli nešto „istraživati“ i igrati se bez ikakvog plana i osjećaja protoka vremena. Danas sve ide po strogo zadatom rasporedu, škola, pa kurs, pa trening... I premda su im takva uobičajena školska znanja neophodna za neki budući život, iskustva do kojih se dolazi boravkom u netaknutoj prirodi su neprocjenjiva za rast i razvoj najmlađih.

Svaki korak po uskim stazama koje vijugaju kroz gusto šipražje, oslonac koji dijete mora naći da bi napravilo sljedeći siguran korak i pažnja koja je pri tom potrebna su lekcije koje se uče kroz neposredno iskustvo. Takve lekcije su naročito bitne danas kada je igra usmjerena na razne vidove tehnologije, naročito igrice koje samo simuliraju stvarnost. Aktivnosti koje je grupa u okviru Male škole planinarstva prošla prethodnog vikenda vjerovatno nisu samo prvo planinarsko iskustvo, nego možda i prvo životno iskustvo snalaženja u novim okolnostima i premoštavanja prepreka. Štaviše, takva iskustva ih spremaju za neke druge situacije i poteškoće sa kojima će se jednog dana suočavati. Iako mora da im je bilo teško, mali planinari su pokazali istrajnost i odlučnost i, još važnije, dokazali su da njihove sposobnosti nisu za potcjenjivanje, te da su one mnogo veće nego što se odraslima ponekad čini.

Na kraju vikenda provedenog na svježem zraku, izgledalo je da je umor sve stigao. Ipak, nije dugo potrajalo da su nakon zajedničkog obroka svi iz grupe, od najmlađeg do najstarijeg, poustajali od stola, kao da nisu satima hodali. Dok su odrasli ostali sjediti za stolom, djeca su nastavila sa igrom, spremna za još avantura.