Kraj maja i početak juna je vrijeme u kojem srednjoškolci maturom završavaju svoje četverogodišnje putovanje. Nakon zvaničnog dijela proslave, slijedi maturalna proslava, svojevrsni afterparty koju će učenici pamtiti čitav svoj život.
Maturalnu proslavu, odnosno afterparty, učenici najčešće organizuju sami te uglavnom zakupe prostor nekog od lokalnih klubova uz svirku i nastup uživo nekog od pjevača iz zemlje ili regije.
Maturanti iz Treće gimnazije maturu su proslavili 18. maja u sarajevskom klubu Barlotti, a za njih je pjevao Armin Bijedić, učesnik muzičkog showa Zvezde Granda.
"Za izbor pjevača i lokacije se nije složila baš cijela generacija, ali budući da jeste većina, onda se manjina priključila većini. Inače ne slušam tu muziku, ali sam nekada primoran jer se samo takva muzika i pušta u našim klubovima", kaže Benjamin Dedić iz Treće gimnazije.
Gimnazijalci iz Prve gimnazije su maturu proslavili 18. maja u klubu My Face uz nastup Mirze Šoljanina. Nakon izvedbe autoskih pjesama, učenici su od pjevača zahtijevali da pjeva narodne.
"Sve je organizovala grupa od nekoliko ljudi, a mi ostali smo samo bili tu da dostavimo određenu sumu novca. Nisam baš fotkala atmosferu, više sam jedva čekala da napustim objekat", kaže kroz smijeh maturantica Hana Zrno i dodaje kako privatno ne sluša takvu vrstu muzike, već voli rock, klasiku, pop, r'n'b, tehno, zabavnu, uglavnom, raznolike žanrove i sve osim "cajki".
Učenici Druge gimnazije matursku su večer pak proslavili uz bh. pjevača narodne muzike Semira Cerića Koketa, a ova je informacija izazvala reakcije negodovanja među pojedinim učenicima i njihovim roditeljima.
"Mi plaćamo, pa mi i biramo"
Emina Hadžimuhamedović, učenica Druge gimnazije, kaže kako nije zadovoljna ovim muzičkim izborom, te kako je o izboru pjevača odlučila grupa nekoliko učenika, kojoj se priklonila većina.
Njena majka, Amra Hadžimuhamedović kaže kako je za izbor muzike odgovorna gimnazija u koju učenici idu. Smatra da, ukoliko su maturanti odabrali određenog pjevača koji nije primjeren takvom događaju, to znači da gimnazija nije uradila dobar posao i nije ih spremila za to da budu budući zreli intelektualci.
"Škola ih sprema da 'piju danima', kako Koke predaje lekciju zrelosti. To je maturska večer za učenike Druge gimnazije, bez obzira na to ko plaća. Ta izjava 'Mi plaćamo, pa mi biramo' meni liči na ono kad roditelji zlostavljaju djecu, a oni koji to gledaju kažu: 'Njegovo dijete, njegove metode'. Na taj afterparty, koji bi trebao biti pamćen cijeli život, moje dijete nema pravo. Neće da sluša Koketa, neće da plaća mentalno zagađenje i nikako nije "nafurana Sarajka".
Adila Salibašić, profesorica Bosanskog jezika i književnosti u Drugoj gimnaziji pojašnjava kako škola nije imala nikakve veze sa dovođenjem ovog pjevača. Ističe kako on ne nastupa u dijelu koji je oficijelni, kako je nastup dogovoren u privatnoj organizaciji učenika te kako profesori nikako nisu mogli utjecati na to, budući da se učenici brane argumentom "Mi plaćamo, pa mi i biramo".
"Nažalost, takvo je vrijeme. Škola pokušava uraditi šta može, npr. maturantima posljednji dan škole (tzv. Veliko zvono) zakupimo Dom mladih, a oni se zadrže 20-ak minuta i onda odu u Kvin koji im je odmah kod škole, gdje puštaju te cajke i tamo se opijaju (ne svi, ali jedan dio da; ostali idu za njima, nažalost). Jedne godine su nam na maturskoj svirali Blavorsi (pokušaj da maturska večer zaista bude u skladu sa imidžom Druge), a onda je sala u 11h ostala prazna - većina je otišla na Bazene gdje svake godine neko nekome razbije glavu u sveopćoj tučnjavi", kaže Salibašić.
Veću odgovornost od roditelja imaju mediji
Ova profesorica smatra kako je na širenje ovakve vrste muzike među mladim ljudima utjecala popularnost raznih reality showova i emisija poput Zvezda granda, koje takvu muziku afirmišu.
"To je trend koji se javio nakon rata i prisutan je u manje-više svim školama. U pitanju je jedna društvena pojava koja predstavlja veliki problem i ništa se ne radi po tom pitanju da se to promijeni", kaže Salihbašić i dodaje kako problem više i nije u samoj muzici, već činjenici da uz takvu vrstu muzike idu i određeni načini ponašanja, oblačenja i stvari koje su znatno veći problem od samog odabira muzike.
Odgovornima za ovakvo ponašanje mladih ljudi smatra medije i smatra kako su upravo mediji ti koji bi trebali povesti više računa o tome.
"Mediji u svojim programima nemaju nikakvu edukacijsku notu. Ako ona i postoji na državnim televizijama, onda je minimalna i to su vrlo ružni termini koji nisu gledani. Mediji su ti koji diktiraju standarde , a vrlo često su roditelj i nemoćni u borbi protiv toga. Oni, koliko god da se trudili promijeniti to, društvo je ipak to koje ima puno veći uticaj", kaže Salihbašić.
Profesorica Adila Salibašić navodi kako godinama ulaže posljednji atom snage da nagovori učenike i učenice da rezervišu neki pristojan kafić i muziku i često joj uspije, no ističe kako su oni kao profesori manjina.
"Dovoljno je reći da nas zbog ovakvih stavova prema muzici, negodovanju protiv ovakvih iskrivljenih društvenih standarda i sl. počesto doživljavaju kao 'nafurane Sarajke koje nešto kao hoće'. Tužno i nemoćno se svako od nas osjeća. Prvenstveno je krivo društvo koje generiše takve vrijednosti. Dovoljno je pogledati ko puni Zetru i spoznati kolika smo mi manjina".
Izvor klix.ba
