Naučnici su po prvi put direktno detektovali ključnu aminokiselinu i bogatu selekciju organskih molekula u “prašnjavoj” atmosferi komete što ide u prilog hipotezi da su ovi ledeni objekti u jednom trenutku istorije naše planete doneli “život” na nju.
Iako je glicin ranije detektovan i u uzorcima prašine s komete, koje je na
Zemlju donela misija Stardust, ovo je prvi put da je ta materija primećena u
svemiru.
Rosetta letelica dizajnirana je da kruži oko komete 67P/ Čurjumov- Gerasimenko
u novembru 2014.
“Sa svim organskim jedinjenjima, aminokiselinama i fosforom, možemo reći da
kometa zaista sadrži sve što je potrebno za nastanak života – izuzev energije”,
izjavila je Ketrin Altveg sa Univerziteta u Bernu u Švajcarskoj, glavni
istraživač koja radi na ROSINA instrumentu misije Rosetta.
“Kometa uopšte nema energiju, pa na njoj ne može nastati život”, rekla je
Altveg. “Međutim, kada se kometa nađe na toplom mestu – recimo da upadne u
okean – ovi molekuli se oslobađaju, kreću se, međusobno reaguju i možda tako
nastaje život”.
Glicin, jedna od najjednostavnijih aminokiselina, obično se nalazi vezan za
druga jedinjenja u čvrstom obliku, što znači da ga je teško detektovati u
gasovima.
Iako su naučnici tragali za glicinom teleskopima u oblacima gasa u regijama
svemira u kojima se rađaju nove zvezde, tek sada je prvi put opažen u svemiru.
U ovom slučaju, Rosetta je bila dovoljno blizu komete da detektuje glicin koji
su otpuštale čestice prašine u njenoj blizini.
Aminokiseline su osnove za izgradnju proteina, čiji su kompleksni molekuli
ključni za život na Zemlji. Altveg je sa timom tražila i druge aminokiseline
kod komete, ali je pronašla samo glicin – jedini koji može da nastane i bez
vode u tečnom stanju.
Fosfor je takođe ključan za život kakav poznajemo. Između ostalog, taj element
je ključni deo DNK i adenozin trifosfata (ATP), molekula koji čuva hemijsku
energiju koju koriste ćelije.
“Zapitate se: koliko planeta kao što je Zemlja zapravo postoji? Na koliko njih
je evoluirao život”, kaže Altveg.
Njeno istraživanje objavljeno je u časopisu Science Advances 27. maja.