Ivan Čolović:I dalje smo u mitovima etničkog nacionalizma

INTERVJU

Ivan Čolović:I dalje smo u mitovima etničkog nacionalizma

Piše: BUKA intervju

‘Povika na desničarske omladinske organizacije i njihove firere nema nikakvog efekta ako se ne pokaže ko su njihovi ideološki mentori. I tu se pored krivične i političke odgovornosti mora razgovarati i o ideološkoj odgovornosti,  o odgovornosti onih koji  otrov nacionalizma proizvode i puštaju u promet. Mnogi od njih to nekažnjeno rade već više od dvadeset godina’, rekao je etnolog i politički antropolog Ivan Čolović u intervjuu za BUKU.

Za BUKU Čolović, između ostalog, govori o nacionalnom identitetu, odnosu religije i politike, folklornoj matrici i mitu o Mladiću.

 


Koliko su, zapravo, sve zemlje u regionu opterećene prošlošću i istorijskim konstrukcijama, koje ne moraju biti uvijek istinite, jer istoriju svako tumači iz svog ugla?

To je situacija karakteristična za postkomunizam, za vreme kad se obnavlja nacionalizam kao dominantna ideologija, odnosno kao dominantna politička religija. Za razliku od komunizma, koji je nudio sjajnu budućnost, nacionalizam, u svojoj punudi, ima sjajnu prošlost. Međutim, analizirajući “robu” koju je nacionalizam izbacio na tržište političkih kultova i snova, došao sam do zaključka da  nacionalizam  govori o prošlosti, o istoriji samo zato da bi pokazao da ima snage da tu prošlost dovrši, da nas izvede iz istorije u jedno stanje večne sadašnjosti, u kojoj će nacija najzad prestati da bude alijenirana od svog bića, od svog identiteta i nastaviti da živi srećno do kraja sveta. To je slično završetku nekih bajki, kad se princeza i princ, posle raznih “istorija”, konačno uzmu  i žive srećno do kraja života.

Zbog čega su junaci i istorijski likovi, himne, zastave i nacionalni simboli važni za oblikovanje nacionalnih identiteta, koji se na ovako malom prostoru sudaraju i dodiruju?

Nacionalni identitet je druga reč za ono što se nekad zvalo nacionalnom dušom, nacionalnim karakterom ili nacionalnom rasom. Tako se shvata u tradiciji etničkog nacionalizma, kojoj pripadaju i nacionalizmi na Balkanu. Tada nacionalni identitet mora da bude, ne samo, radikalno različit od drugih nacionalnioh identiteta, nego i svaka nacija mora da ima svoju autonomnu kulturu, samo svoj jezik, svoju, od drugih različitu, narodnu književnost, svoju s drugima neuporedivu muziku, svoju nacionalnu misao… Kad je pravljena jugoslovenska nacija, prenebregavale su se razlike između kultura pojedinih naroda koji su ulazili u sastav jugoslovenske nacije. Danas se prenebregavaju sličnosti među njima. 

Koliko je zapravo folklorna kultura matrica za oblikovanje ličnih identiteta na našim prostorima? Pored spomenutih političkih simbola, kao najvažniji elementi u izgradnji ličnih identiteta ističe se običajnost, mitovi, religioznost i folklornost.

Rekao bih da folklor, onaj koji je zvanično prihvaćen kao nosilac nacionalnog  duha, ima ulogu u oblikovanju ličnog identiteta samo kad je to javni identitet, kad pojedinac prihvata da bude maneken svoje nacije i njene kulture. U drugim slučajevima, pojedinac formira svoje lično nasuprot zvanično nametnutog nacionalnog folklora.

Kao što je poznato, ja samo o tome pisao u knjizi "Bordel ratnika. Folklor, politika i rat", folklor je postao politički važan u vreme formiranja nacija, jer su prvi filozofi nacionalizma, a pre svega filozofi i pisci nemačkog romantizma (Herder, braća Grim i drugi) razvili ideju da u narodnoj kulturi prebiva srce nacije, pa je istraživanje folklora postalo prvorazredni politički zadatak. Polazilo se od toga da onaj narod koji ima svoju narodnu kulturu stiče i pravo na samostalno političko postojanje, to jest da on čini naciju, i da bi trebalo da ima svoju državu.

Tokom sukoba i ratova devedesetih, pesme u folklornom stilu koje su slavile nove nacionalne vođe i junake služile su tome da programe i dela tih vođa i junaka, uključujući tu i ratne zločone, predstave kao nešto što je u skladu sa dubokom voljom naroda, da je to vox populi.  Nešto od toga ostalo je u Srbiji do danas, na primer u pojavljivanju političara, i uopšte ljudi koji žele da istaknu svoje « jako srpstvo », na festivalu trube u Guči. Bili su tu i mnogi koji se u trubu i folklor razumeju kao pile u šarena vrata, ali politički benefit, kako se danas kaže, naterao ih je da istrpe gungulu na tom vašaru i da čak kažu da su uživali. Bila je zapažena i ostala zapamćena izjava Vojislava Koštunice, čoveka koga je teško zamisliti kako pije pivo a kamoli kako sluša trubu, da onaj ko ne zna šta je Guča ne zna ni šta je Srbija. 

Povodom hapšenja generala Mladića širom Republike Srpske organizovani su protesti podrške od kojih su najbrojniji bili u Banjaluci. Kako ocjenjujete ta dešavanja?

Sećate li se onog amidže iz pesme Đure Jakšića «Otac i sin»?  Kad je video da je njegov «junačke krvi najmlađi sin»  jedno obično gladno dete koje umesto sablje, hata misirskog  i toka zlaćanih, koje mu babo tobože nudi, traži da mu on kupi pečanja jarećeg, amidža  se zamislio, i počešao po glavi. Znajući autora pesme i vreme u kome je ona nastala (1872), možemo pretpostaviti da ovog Jakšićevog amidžu suočavanje sa realnošću nije odvelo tako daleko da posumnja u junaštvo vascelog srpskog naroda, nego je verovatnije da je on gorko razmišljao o tome da dolazi nova, nejunačka generacija, nedostojna slavnih predaka.

Da li će slično da postupe, to jest da malo razmisle, oni koji su u Mladiću videli epskog hajduka, koji na nekoj planini ili u nekoj bratskoj zemlji, diže tegove i pravi sklekove, pripremaući se za konačan obračun sa srpskim neprijateljima kad se pred njima pojavio stvarni, prozaični Mladić i zatražio da mu donesu jagode? Šansa za razmišljanje je tu, ali bojim se da ona neće biti iskorišćena za to da se mit o Mladiću kao epskom junaku dovede u pitanje, nego će se raskorak između tog mita i stvarnosti verovatno objasniti time što ovaj bolesni i gladni starac iz Lazareva kod Zrenjanina uopšte nije Mladić ili, ako jeste, onda je to ostatak čoveka koga su godinama trovali, te je on zato danas  takav, željan  jagoda, ali bez krvi.

Na tim protestima mnogobrojni su bili tinejdžeri koji su nosili majice sa Mladićevim likom. Treba li se plašiti budućih generacija koje odrastaju i socijalizuju se u društvu gdje su nacionalna i religiozna identifikacija najvažnije?

Da, takvo je društvo u kome raste ova nova tobože prkosna i junačka generacija, s tim što, po mom mišljenju, postoji samo jedan faktor identifikacije, samo nacionalna  identifikacija, u koju se verska identifikacija voljom samih crkvenih glavara utopila. Povika na desničarske omladinske organizacije i njihove firere nema nikakvog efekta ako se ne pokaže ko su njihovi ideološki mentori. I tu se pored krivične i političke odgovornosti mora razgovarati i o ideološkoj odgovornosti,  o odgovornosti onih koji  otrov nacionalizma proizvode i puštaju u promet. Mnogi od njih to nekažnjeno rade već više od dvadeset godina.

U kakvim političkim mitovima mi zapravo živimo i ko ih konstruiše?

I dalje smo uglavnom u mitovima etničkog nacionalizuma, a spravljaju ih i distribuiraju kulturne elite, o čemu sam podrobno pisao u knjigama mojih eseja o političkoj antropologiji "Politika simbola i Balkan, teror kulture".

Mediji su pod velikim pritiskom političkih struja i rijetko se može čuti kritičko promišljanje. Koliku odgovornost nose mediji u stvaranju atmosfere nedijaloga i netolerancije?

Mediji su, ipak, kao što im ime kaže, pre svega prenosnici onoga što nisu sami smislili ili učinili, tako da u principu novinari mogu da budu samo saodovorni, ali zlo, a ovde govorimo o tome, ne počinje od njih. Naravno, ima nekih novinara koji mu, tom zlu, s većim oduševljenjem služe od drugih, ali i tada je najvažnije imati nos i osetiti da glava koja smrdi najčešće nije glava nekog novinara, nego obično neka mnogo veća. Zato, kad se govori o odgovornosti medija za rat, ja uvek pomislim da oni koji su najviše odgovorni za ratove devedesetih, a to su takozvani velikani nacionalne misli, moraju da uživaju u tako usmerenoj debati o odgovornosti.

Zbog čega je religijski uticaj kod nas toliko važan? Vidimo sveštenike na skupovima, protestima i u nasilnim situacijama (gay pride), a sa druge strani isti se pozivaju na ljubav i praštanje.

Religija je kod nas postala važna ne zato što je neka vera privukla veći broj ljudi, na primer, u Srbiji bi to bila pravoslavna vera,  i što crkva, na primer SPC, radi na širenju verskih nazora, verskih vrednosti. Ne, toga zapravo nema, te nema ni opasnosti od klerikalizacije društva, a još manje od nekakve teokratije. Razlog je jednostavan. Kao što sam već nagovestio, odgovarajući na jedno od vaših prethodnih pitanja, crkve su ovde ostavile boga i okrenule se služenju naciji, a ostavljajući boga, ostavile su i svoje vernike na cedilu. Onaj ko danas traži duhovnu utehu u bogu, u nekoj veri, ima malo šanse da to nadje u crkvi, verovatno mnogo manje nego u vreme komunizma, kad su crkve bile prosto naterane da se okrenu bogu, jer komunisti nisu mislili da popovi mogu da im  pomognu u širenju njihove vere, a to je bila religija bratstva i jedinstva.

Može li se na prostorima ove tri države (BiH, Srbija i Hrvatska) govoriti o elementima za uspostavljanje interkulturalnosti, jer, ipak, jezički se razumijemo, samo je možda potrebno više slušati jedni druge?


Mislim da se danas potvrđuje vitalna važnost oslobađanja od nacionalističkog diskursa za bilo koje ozbiljnije stvaralaštvo u kulturi. A to znači da se to stvaralaštvo ne može redukovati na nekakav nacionalni kulturni prostor, koji će kulturni radnici čuvati od uljeza i, mira radi, održavati takozvane dobrosusedske i prijateljske veze s drugim prostorima u susedstvu. Srećom, ti naši nacionalni kulturni prostori, i pored truda stražara na njihovim granicama, ne mogu se lako zatvoriti,  tako da se bez većih problema rađa jedna nova regionalna ili balkanska kulturna scena, čiji akteri nisu predstavnici etničkih kultura nego predstavnci penušavog izlivanja i prelivanja preko granica jezika, identiteta, žanrova. Nedavno sam imao priliku da u Beogradu učestvujem na književnom festivalu Krokodil, koji okuplja takve aktere, nacionalno nereprezentativne spodobe. 


Ivan Čolović rođen je 1938. u Beogradu. Osnivač je i urednik serije knjiga koje izlaze u kultnoj Biblioteci XX vek. Bio je jedan je od osnivača (1991.godine) i kopredsednika (1992-1993) Udruženja nezavisnih intelektualaca Beogradski krug. Objavio oko dvadeset knjiga iz oblasti etnolingvistike, književne teorije i političke antropologije, od kojih su najpoznatije: Divlja književnost, Bordel ratnika, Politika simbola, Etno i Balkan – teror kulture. Dobitnik je Herderove nagrade, nosilac ordena Viteza Legije časti i počasni doktor Varšavskog univerziteta.

 

Razgovarala : Maja Isović

 

 

Nacionalizam ubija

Komentari na tekst (19)
Objavljeno:
http://www.zarez.hr/clanci/razgovor-s-denisom-kuljisem
Objavljeno:
Opet podgrijavanje. Haj' zdrao'.
Objavljeno:
@kroata - Kakav crni nacionalni interes? Misliš na to da su Hrvati u BiH ugroženi? Zahvali se kao prvo politici Tuđmana i HDZ-a, koji su Kljujića zamijenili Bobanom i pretenzijama na teritoriju BiH. Zahvali se HDZ-u za to što ništa nisu uradili za povratak svojih Hrvata, nego su im pravili sela po Hercegovini, poput Bobanovo i Šuškovo.

Kod nas u bivškoj Jugoslaviji se živjelo u jednopartijskom sistemu, u kome nije bilo dogovora i kompromisa, nego je ideja ili riječ onog najjačeg bila važeća. To se odrazilo i na naše prve "demokratske", tačnije nacional-demokratske političke partije. Kada je Jugoslavija počela da puca po svim šavovima, i kada su se već dešavali prvi međuetnički incidenti, političari nisu bili dovoljno hladnih glava, niti je iko pružao ruku za bilo kakav kompromis (osim možda Slovenaca, mada je svaki njihov prijedlog za kompromis odbijen).

Nije ni Alija Izetbegović bio dovoljno jasan da svima da do znanja da je BiH republika i država svih njenih građana, i da ni jedan narod nema pravo da dominira niti će dominirati nad neki drugim narodom. Na žalost, Radovan Karadžić ni tada sigurno ne bi bio blaži u svojoj retorici i u svojim planovima preuzimanja vlasti (oduzimanja vlasti od demokratski izabranih vlada) u velikom broju opština u BiH. Jer imao je jaku podršku od i saradnju sa Srbijom u stvaranju nacionalne države.

"Vitalni nacionalni interes" je jedna fraza koja koristi nikome osim vladajućim strukturama, toj nacionalističkoj oligarhiji koja troši novac poreskih obaveznika na sebe umjesto na građane. A teško je trošiti novac na građane kada građani kao kategorija ne postoje, zar ne?

Kroata, šta za tebe znače "vitalni nacionalni interesi" i šta znači "boriti se za njih"? Hrvatska djeca pohađaju škole u BiH većinom po nastavnom planu Republike Hrvatske, na čistom i izvornom hrvatskom jeziku. Postoje hrvatske političke partije i Hrvati u parlamentima. Jedino što nedostaje je hrvatski TV-kanal i hrvatski entitet. Ali kako bi to riješilo problem vitalnih nacionalnih interesa Hrvata u BiH?

Vitalni nacionalni interes jednog, drugog ili trećeg naroda ne donosi ništa dobro. Zašto niko od političara ne zahtijeva vitalni LJUDSKI interes, poput posla, krova nad glavom i dostojanstvenog života??
Objavljeno:
lako je biti nacionalno neopterecen npr.u Zagrebu,Beogradu,Sarajevu kada vam niko ne ugrazava vase nacionalne interese i onda se praviti pametan i dijeliti lekcije i ponizavati ,one; koji su prinudjeni boriti se za svoje nacionalne interese.
Objavljeno:
@smijeh: "Taman si se pokazao da imas snage da budes iole realan i da komentiras zdrave pameti."


Bio bi ti jako loš bokser, smijeh. Ne znaš jednu od najbitnijih stvari.
Objavljeno:
Uočava se da mi je muka i da mi nije lako, ali biće bolje. Iznaći će valjda neko neki lijek.
Objavljeno:
@thomas helveg

Poruku napisanu 26.06.2011 - 11:45 nisam napisao ja, već, po svoj prilici, ti ili @smijeh, drsko i bezobrazni koristeći moje ime. A lično mi se čini da ste jedna te ista osoba, za koju odranije znam da se takvom podvalom odavno bavi na internetu.

Nažalost, ovaj portal tehnički nema načina da spriječi krivotvorenje identiteta autora. Da dokažem koliko je lako podvaliti tuđe ime pod svoje, uvjeravam čitateljstvo da će sljedeća poruka, ona koja dilazi tik nakon ove moje, biti potpisana sa "thomas helveg". Mogu da "predskazujem budućnost" zato što ću je ja sam napisati odmah nakon ove.


p.s. Dodirnuo si dno dna.
Objavljeno:
bukuvaru, bukuvaru. Taman si se pokazao da imas snage da budes iole realan i da komentiras zdrave pameti. Bilo mi je iskreno drago zbog toga, kad Mille, famozni Mille sve pokvari. Tu si se trebao pokazati. Ne na meni, ne na osmijehu, nego na Milli. Covjek je na kratak nacin, sa puno podataka u malo rijeci iskazao nesto na sta ja pokusavam da ti ukazem. ponovo vrijedjas jer nemas protuargumenta, a ne mozes ga ni imati kad ne postoji. Umjesto da ga upucujes na lijecenje reci mu sta je bilo 1389. kukaviciji poraz ili sta? Jeli bilo ljetovanje 400 godina u turskoj???cccccc. Sad u Turskoj na sve strane Srbijanci, valjda ih vode kao domace turiste pa im nije skupo ili ljetuju kod rodbine. Ja se ne radujem onolikim zrtvama kada je Srpska vojska prelazila Albaniju u Prvom svjetskom ratu, ali zar Mille nije bas to napisao. Katastrofa. Joj Mille, ono sa seljackom bunom me oborilo s nogu. Svaka ti cast. Mi nismo isti, ne volimo iste vodje, ne volimo iste stranke, mozda ne pripadamo istoj vjeroispovjesti, nismo isto lijepi i sta ti znam, ali je umijesnost i hrabrost zdravo polemisati i iznositi svoje argumente i dokaze, ali i saslusati tudje, pa probati odgovoriti. Na zalost, Mille, s tobom ne mogu polemizirati jer se slazem nacelno s tvojim nacinom gledanja i posmatranja. do sada. Bukuvaru, daj neki racionalan argument ili komentar. U tome je poenta foruma (mnozina) a ne vrijedjanje i psovanje. Ja sam ovdje zato s vidim da ima dosta bistrih i racionalnih umova s kojima se moze pricati.
Objavljeno:
mille,

Uočava se da ti je muka i da ti nije lako, ali biće bolje. Iznaći će valjda neko neki lijek. Živ bio.
Objavljeno:
Solidan opis ovog dole mrzitelja...................tako si poceo. Necu analizirati.....suvisno je. Ovo sto ja napisah na kraju moje price je tipicno "toplo-hladno" i stvarno te pohvaljujem na primjecivanju istog i na dobroj ukupnoj analizi. Bez zezancije ili ironije. Sad si bio racionalan. Idemo dalje............jos cemo se mi sretati ovdje. Sto se tice tvog imena, fakat sam mislio da je neka greska.......Novi sam ovdje
Objavljeno:
Samo objektivan posmatrač izvana bi mogao ocijeniti herojsku prošlost naših naroda: Prostor Srbije, herojski poraz 1389, 400 god poslušnog života pod Osmanlijama, katastrofa u I sv.ratu , veliki gubitci Srba u BiH ( ne u Srbiji ) u II sv.ratu, pa genocid 95. Gdje je tu svijetla prošlost velike nacije? Prostor Hrvatske.. 1000 godina strane dominacije, jedna seljačka buna,genocid u II sv.ratu. Prostor BiH..susret civilizacija, nikad podijeljen, ogromne žrtve u II sv.ratu i 91-95.Sirotinja sa kojom Beograd i Zagreb manipulišu . Pa zar nad ovim činjenicama da se stvore mitovi. To je moguće samo na Balkanu. Muka mi je od naših heroja koji su za tuđe žrtve bili krvnici. Te mitove treba raskrinkati , sumnjati u sve i mlade naučiti da kritički promišljaju i svoju i tuđu prošlost.
Objavljeno:
Tomas, objasni (pretežno sebi) zašto doživljavaš uočavanje porijekla @smijeh-a kao vrijeđanje? Buka ima saradnika, sagovornika i simpatizera iz raznoraznih krajeva i nečije porijeklo i lokacija, sami po sebi, ništa ne govore o njegovoj ili njenoj dispoziciji. Ni smijehovo ime, samo po sebi, nije apsolutno nikakav problem (pojam smijeh, u onom dobroćudnom značenju, jedna je od najljepših stvari na svijetu). Nije ni pojedini @smijehov stav, sam po sebi, nekakav problem - ne postoje dva čovjeka koja isto misle o svakoj stvari.

Međutim, svakom ko pregleda komentare na buki, postaje očigledno da je @smijeh žrtva problema čim taj primijeti kombinaciju - naglašavam, kombinaciju - @smijehovog korisničkog imena, njegovih stavova o raznim stvarima, njegovih (u komentatorskom smislu) strasti i ponašanja, njegovog porijekla i sadašnje lokacije, i konačno, činjenice da je počeo dolaziti na buku. Ja ni o jednoj navedenoj kategoriji nisam govorio izolovano, već je sve što sam uradio to što sam primijetio nekoliko kockica jedne slagalice.

Tako da, Tomas, svojom zamjerkom teško da možeš da osvojiš medalju za pronicljivost, iako ja pohvaljujem misao da je loše vrijeđati, o kojoj ima nekih naznaka u tvojoj replici. Bilo bi, naravno, dobro ako bi se potrudio da razmisliš tu o svojoj iskrenosti i licemjerju, pogotovo s obzirom na ovaj dio poruke: "bukuvaru, bukvaru iliti BUKVO. Ako ti se nesvidja necije korisnicko ime a boga ti, i ono sto je napisao, NE MORAS VRIJEDJATI".
Objavljeno:
bukuvaru, bukvaru iliti bukvo. Ako ti se nesvidja necije korisnicko ime a boga ti, i ono sto je napisao, ne moras vrijedjati. To i jeste jedna od sustina problema na ovim prostorima. Ako imas argument, iznesi ga, a ne tvrdnjom da je neko od nekle, znaci da se ne pika, glup je, nema prava ili sta ti ja znam. Hajde sad se malo zabavi mojim korisnickim imenom. Bas me interesuje sta fildzan kaze..............
Objavljeno:
Solidan opis ovog dole mrzitelja @smijeha, koji iz, reče, Hrvatske (mada se po stalnoj koncentrisanosti na Hercegovce i BiH vidi da je tamo doseljenik iz Hercegovine) na buku dolazi da liječi mnogovrsne očigledne svoje komplekse - počevši od od socijalnih, seksualnih, kulturoloških, pa nadalje.Već i samo korisničko ime je simptomatično. Izraz "smijeh" zasigurno je namjerno odabran, pošto ima dva suprotna smisla - dobroćudno smijanje, ali i podrugljivo kompleksaško preziranje ("Pf f f... Smijeh!") - a on je mislio na ovo drugo značenje, što je vidljivo iz konstitucije njegovih poruka, kao i iz onoga čega u njima nema. Bar ne dok se ne ugleda na nekog drugog komentatora, pa se onda "sjeti" o čemu je trebalo da na pojedinom članku pokuša da piše.
Objavljeno:
Ksenofobija nije nešto svojstveno balkanskim prostorima,ona je prisutna svugdje.Međutim,postoje u uređenim zemljama (pri tom ne mislim na zemlje nastale raspadom ex-ju)zakoni koji ograničavaju i uglavnom uspješno reduciraju raspirivanje mržnje i posvemašnje uznemirenosti koje kao takve mogu izazvati među građanima.Lokalni,tj.balkanski ksenofobi,mrzitelji svega iole drugačijeg i različitog uživaju sigurnost vlastitog krda od kojeg su otpali i naprosto ne prođe dan da ne zagađuju medijski prostor svojim odvratnim anticivilizacijskim i duboko amoralnim izjavama. Ne postoji regulativa koja bi takvo što brutalno sankcionirala i to je jedna od slabosti društva u kojem živimo.Slobode govora ne znači i slobodu iskazivanja otvorene mržnje i netrpeljivosti u kojima balkanski s koca i konopca tkz.političari prednjače u svojim svakodnevnim žučnim izljevima.Kad se takvi ušutkaju,svakako će se stvoriti primjerenija i pristojnija politička klima sklona međusobnom uvažavanju i kompromisu.A to je preduvjet za svekoliki i sveobuhvatni napredak,naravno za one kojima je do toga stalo.
Objavljeno:
"Srećom, ti naši nacionalni kulturni prostori, i pored truda stražara na njihovim granicama, ne mogu se lako zatvoriti, tako da se bez većih problema rađa jedna nova regionalna ili balkanska kulturna scena, čiji akteri nisu predstavnici etničkih kultura nego predstavnci penušavog izlivanja i prelivanja preko granica jezika, identiteta, žanrova. "

Ksenofobične nacionaliste diljem Balkana, od kojih sam sa nekima razgovarao, ova istina razjaruje. Po lošoj reakciji na ove supragranične fenomene brzo se uvidi da je neka osoba ksenofobični nacionalista, bez obzira na to da li sebe predstavlja, pa i vidi, kao "pozitivnog nacioanlistu" - onog koji "voli svoje, a ne mrzi tuđe", ili čak kao "ne nacionalistu, već jednostavno patriotu". Sve se tako valja taj u svojoj "širokogrudosti", a ono, marljivo zida ili poziva na zidanje nacionalnog bunkera i izolaciju, sve na ho-ruk. Tako mi je, sjećam se, neka amaterska rok gitaristkinja iz jedne ex-Yu države jednom samodopadljivo tvrdila da nikad nije čula za slavnu, još od ranih 80-ih aktivnu beogradsku rok grupu (poznatu i u Zapadnoj Evropi) i da "zašto bi i čula, kao da bi trebalo da naša kultura ima nešto zajedničko sa srpskom samo zato što su ove dvije ex-Yu države jednom davno bile u jednoj federaciji?" Rekoše kasnije neki koji je znaju, najvjerovatnije je slagala da nije čula. Saznadoh kasnije i da je iz tzv. miješanog braka čak.
Objavljeno:
Evo ovo je moja procjena - ovu vlast koju sad imate na razini Federacije je još najiskrenija od sada.

Ima svojih mana u oku mene stranca, no shvaća da od nekih lažnih priča nema ništa.

Dakle, RS će se zabetonirati, dokidanje RS su prazna obećanja vaših političara do sada. Ono što je, međutim, moguće jest dogovor Federacije i RS-a u svrhu bolje suradnje.

Stanje u samoj Federaciji je isto napeto, odnosno ako premijer ne bude iz jednog od dva HDZ-a bit će to vrlo nezgodno razdoblje kao što niti ne vidim prednost za BiH ukoliko MVP bude Dodikovac jer je RS u ovisničkom položaj sa Srbijom, a Srbija se nema namjere odreći svog kolača u BiH (uloženo puno novaca u RS), pogotovo ako će otići Kosovo, a izgleda da je to uvjet za članstvo u EU.

Sve u svemu vidim BiH sljubljenu sa Srbijom u nadolazećim razdobljima. Odnosno što se više RH bude približavala EU, naročito njenom središnjem dijelu, tim više će BiH biti u rukama Srbije i vaši političari će često razgovarati. Nešto kao konfederacija, ali bez fizičkog udruživanja, već jakog političkog utjecaja.

Ili da pojasnim - BiH ne može funkcionirati sama. Sa Hrvatskom ne želi dobar kontakt, to je očito obzirom na vaše političare. Onda se mora nasloniti na nekoga, a taj netko je Srbija koja jedva čeka tu situaciju.

Što se tiče Hrvatske mislim da će surađivati sa Mostarom, Banja Lukom i Bihaćem ekonomski. Dakle ulaganja koje Hrvatska radi u BiH idu na ruku Hrvatskoj i BiH.

Sarajevo vidim izolirano i vjerojatno u vezanosti sa Sandžakom.

Ili da ja to sve skupa prevedem, Hrvatska ima interes uložiti u zapadni dio BiH i na taj način novčano namiriti BiH. Srbija ima interes ulagati u područje RS-a i na takav način namiriti BiH, a BiH namjerava komunicirati sa Sandžakom i tako sebe osigurati. Hoću reći da se od 90-ih nije puno promijenilo i da BiH ostaje zaglavljena u svojoj nesamostalnosti na čitavoj teritoriji, dakle Sarajevo može jačati Turska. Meni kao Hrvatu je svejedno kako ćete vi urediti svoju državu, no ako Hrvatska ima koristi od poslova sa zapadnim dijelom BiH i povezivanjem s RS, zašto ne?
Objavljeno:
Odlican text .
kad se procitaju ovakvi odgovori od pametnih ljudi cesto se zapitam zar je stvarno sve moralo ovako da bude ??? Nacionalizam , ubijanja , razaranja ekonomska i ljudska , nove drzavice , tajkun-demokratija , rasprodavanje resursa korporacijama (ino-banke i spekulanti) i konacno socijalno unistenje drustva.
Gosp.Colovic nije jedini koji je razuman i ozbiljan .Ima ih jos .Jedino sto ih nikad ne biramo !!!
Cijeli projekat , kao sto naznacava g.Colovic, pomenutog nacionalistickog terora je dosao iz glava nekoliko ljudi. Kako se rijesiti bremena tih ljudi ? Sta napraviti? - ponovo ih birati i ici dublje u nestanak ili ih zamjeniti ? A ovi sto ih zamijene - mozda ce oni isto htjeti da se prvo "nahrane" pa ce onda vidjeti .... Da li ima alternativa ? Mislim da nezavisni mediji (ako uopste postoje :-) ) trebaju da podrze ovakve ljude ali i mi svi , kao pojedinci da sirimo nazore razumnog svijeta - jednog dana se mozda skupi "kriticna masa" razumnih ljudi ... i region krene nekud u bolja vremena ...

Nada postoji ... Kina je bila takodje losa ... ali je , eto napravila iskorak ...
Objavljeno:
...gospodine čoloviću, ne bih da vas omalovažavam...ukratko, mi smo u govnima...i na nivou mase smo govna...tako da smo u sasvim prirodnom okruženju...ne znam da li je to zbog "feršlavog" gena ili vijekovima utiskivanog ropskog mentaliteta, ali dug je put do formiranja svijesti ovdje...svijesti na nivou krda...kad krdo "osvjesne" tek onda više nije krdo, nego uređeno društvo...

s poštovanjem
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.