Ovih dana, pojavila se novinarska priča po kojoj bogati Arapi otkupljuju po Bosni djevice za 160 hiljada dolara. Preciznije, kupuju njihovu nevinost za jednu noć. A možda, možda i duže. Kako kome zapadne.
Onima koje ni ova doza žutila ljetnjeg ne zadovoljava tu je i pojašnjenje kako se radi o "šeicima" koji traže muslimanske mlade žene iz okoline Sarajeva i drugih mjesta centralne Bosne, poput Travnika, Zenice, Goražda, Maglaja...
Dajte, dajte još!
Pa dobro, kad si navalio narode. Evo još žednim očima životno važnih informacija. Čitava operacija kupovine djevojačke nevinosti krije se iza kodnog i ne baš kreativnog naziva "lady massage". Djevojke moraju biti muslimanke, moraju imati krupne oč, svijetao ten i jel'te biti nevine.
Nađe se tu i pokoja starija, koja potkrepljuje priču. Da nije šuplja. N1 televizija je, primjerice, našla ženu udovicu kojoj bogati Arapin nudi sprat, valjda kuće za brak. Pristala je i otišla na himenoplastiku.
Hoćete li još gladne uši i oči?
Može, ali morate uključiti i pokvarenu maštu. Odmah se može zaključiti kako su žene obične kurve, iako su nevine, pa se mogu i probrati. Lijepo se vidi kako su Sarajke najveće kurve, jer nisu čak ni nevine. Zato ih Arapi nisu uzeli ni u razmatranje. Zna to vrlo dobro i šeik i lokalni stočni nakupac, koji se svojski upinje da postane pimp. Zato se i biraju čedne Bošnjakinje ruralnog porijekla. Neprskane. Sarajevska kotlina se obilazi u širokom pubičnom luku. Znaju to i recepcioneri hotela po Sarajevu gdje se obavlja "prodaja robe". Doduše, oni to zovu "turističkom ponudom". Istina, u nekim zemljama je prostitucija turistička ponuda, ali je u sve i jednoj zemlji trgovina ljudima krivično djelo. Samo kod nas, majku mu, sve nekako zbrkano i konfuzno. K'o zemlja nam.
Nego, gdje su u čitavoj priči žene?
Bosanska žena, negdje između kajmaka i krompira
Bosanka čuči tamo gdje joj je vazda mjesto i bilo, na pijačnoj tezgi, negdje između skupog mekanog, podatnog bijelog domaćeg kajmaka, organskog dabome i jeftinog krompira, koji je navijek, bez pretjeranog postavljanja pitanja, prehranjivao čitave familije.
Tako se, nekako, većina novinara i puka odnosi prema toj ženi našoj.
Još ako je tražena roba poput maline, norveškog govečeta ili heljde, nikada kraja sreći u nakupca seljaka što bi pimpom htio biti. Ćuti žensko dok je na rasprodaji. Još ako je nevino žensko, dok joj je cijena 160 hiljada, vazda konvertibilnih američkih zelembaća, ćuti k'o partizanski kurir u zarobljeništvu i vazda, naako poluzavodljivo, srnećim očima trepće.
A, da progovori, mahala bi jedva dočekala!
Ima li igdje išta ljepše i slađe za kasabu, do li nevinu curicu kurvom prozvati? Jakako da nema. Stoje u redu žene i muškarci, svako sa svojim kamen-argumentom, pa sve po glavi udaraju razapeto dijete.
Kurva, radodajka, fufa, znam joj mater, ista bila, babo se propio to tako ide, braća se kockaju... Zvoni kasaba od trivija. Sve kasaba zvoni, a novinari plajvazima šaraju, pa zvonjavu upakovanu, mahalašima prodaju.
Nevini šeik-gobleni
Primijetićete u čitavoj ovoj storiji odsustvo pojmova poput prostitucije, organizovanog kriminala, trgovine ljudima, ugrožavanja ljudskih i rodnih prava...
Nemojte me zajebavati! A, koji će nam moj ti pojmovi?
Vrlo dobro se zna da ne radi kurva ono zbog para, nego zato što voli muža da vara. Pa makar bila nevina i ne imala muža. To joj u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu nimalo ne umanjuje krivicu.
Prostitucija i preprodaja ženskinja u našim oborima ionako je unosan elitni bizMis u kome učestvuje "nevina gospoda", nevina poput goblena, ali nevina bolan, a gdje žensko navijek najebe - bukvalno i u svakom drugom smislu. Žena sa margine, koja u zemlji prećutne prostitucije prodaje svoju nevinost, jedina je prljavica. A, i gdje ne bi bila od toliko čistunaca u polulegalnom lancu trafikinga.
I ima li šta gore, grđe i teže za pijačnu robu u Bosni koja stoji na tezgi ispod koje piše "djevica"??? Dabome da ima!
Zamislite djevojku, dobrodržeću, kojoj čak ni pare nisu motiv. Hoće da živi sa bogatim šeikom, da se voza gliserom i jahtom po moru Crvenom, da putuje po svijetu. Hoće dobrovoljno da se uda za takvog čovjeka i otpizdi iz ove vukojebine. Opet bukvalno.
Oooo, kako si ti sestro najebala. Istina bog, mogu ti samo pljunuti pod čador dubajski, ali ne vraćaj se više u rodni kraj. I ne šalji djecu, niti djecu svoje djece, mogao bi ih neko prepoznati.
Mada, dovoljno si ti pametna, dok si sa tržnice svojom glavom pobjegla, pa ti djeca gudure i klisurine bosanske vidjeti neće. Takođe znaš da ćeš se za par godina od rospije, radodajke i kurve u očima slinavog naroda pretvoriti u "uspješnu mladu ženu i poduzetnicu sa vizijom, ambicijom i ciljem", ali svejedno ne dolazi na pijacu našu stočnu.
U zemlji kuronja i popišuljica
Jer ovdje postoji ljudski život i žensko životarenje, postoji sin i dijete. A i kad si curica, sinom te zovu. Postoje ćaćine i materine kuronje i skrajnute popišulje. Kuronje, naravno, u familijarnim samoobmanjivanjima uvijek budu veliki jebači koji su ih na hiljade "natakeli". Popišuljica, sa druge strane, može biti kurva, a da muška ni vidjela nije. I navijek je kriva.
I zato je za stočne pijace. Kao stoku je doživljava prvo majka, sestra, familija, društvo tzv. drugarice, prijatelji, institucije. Familija bi da je se kurtališe uz kakvu/takvu apanažu. U zavisnosti od "kvaliteta robe". Ne zove se to danas tako, napljuvaće me mnogi, ali princip je isti kao i vijekovima prije.
A, šta nam je sa državnim, da prostite, aparatom?
Ta, pogledajte sve te institucije sa lažnim moralom, koje namakinju procente žena u pravu, ekonomiji, politici ponajviše. Jer se to tako traži. Jer je "neko rekao". Neka mi oproste sve one žene koje su se izborile pod muškim nebom za svoj kišobrančić nezavisnosti i šačicu priznanja. Puka manjina i greška statistička.
Ostale? Ostale imaju etiketu i cijenu, kao i svaka roba. Ostale dođu direktoru uz odijelo, aktovku, fotelju i ključeve od audija. Privjesak.
I onda, sestro, bježi u otvoreni šerijat! On ti je milion puta matrijarharniji, iskreniji i pošteniji od ovog našeg pijačnog demokratskog "poštenja" i sajma ljudskih i, kobiva, rodnih prava. Nema ti toga na ovoj tržnici.
Nego, ajmo narode arapski, šljiva, trešanja, lubenica, kajmaka i bijelih djevica. 'Ajmooo, još malo pa nestalo. 'Ajmo 160 'iljada. Neprskano iz Maglaja jutros stiglo, taze.
Bilo je, a i dalje je to u jednoj zemlji seljaka na brdovitom balkanu, gdje žensko možeš kupiti ko jagodu, šniclu il' bananu.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
