Kažu da prosječnom stanovniku Republike Srpske, budžet i buđelar dozvoljava samo dva dana brljuganja na moru. I to najbližem, Jadranskom. Na Makarskoj rivijeri. E, pa nije istina, braćo i sestre! Sasvim komotno se može ljetovati deset dana sa raskošnim domaćim primanjima, što ćemo vam pokazati, konkretno akcijom kodnog naziva "Srbićev skok", u narodu poznatijem kao "Desant na Makarsku".
-'Ajde ženo pakuj se, idemo na odmor!
-Gdje ćemo na odmor?
-U Istočni Timor..pa gdje ćemo nego u Brela. Evo, dopunio sam klimu u puntiću, dosuo vodu za brisače, goriva ima, taman ako sad krenemo u narednih deset dana ćemo se vratiti, a bez da registrujemo auto.
-A, što nam je sad to sve toliko bitno?
-Vidiš, ženče u mene, imamo taman toliko para da odemo na more. Ako bi zakasnili, morali bi registrovati auto. A, zaključićeš i sama, onda ništa od mora.
-Dobrooo, dakle, krećemo sad, odmah?
-Ne, ljubavi, ne idemo baš sad odmah. Prvo na Manjaču par dana, na visinske pripreme. Đed je počeo kositi travu, pa da malo pocrnimo. Vidiš da smo k'o ona afrička albino djeca. Bjelasamo se k'o polarni međedi.
-Važi, dušo, samo, molim te, kad dođemo kod đeda, skini malo tu siledžijsku potkošulju. Ne moraš stalno na plaži sličiti kamiondžiji. Ehhhh, da si bogdo kamiondžija, sad bi me u Tučepe na 15 dana odveo, ol inkluziv, a ovako...
-Muči, ženo!
-Što da mučim! Dosta sam ja tebe i tvoju mater slušala. Obuci se sine, obuci se sine. K'o da si venecuelanska misica, pa ćeš nazepsti na polarnoj banjalučkoj klimi. K'o da te rodila sa tom potokošuljom. A, kad smo kod autfita, mogao bi i te vunene čarape skinuti, bar sad. Za promjenu. 30 stepeni je.
-Prvo, ne diraj mi mater, ona najbolje zna. Drugo, vunene čarape su za cirkulaciju, one su najbolje sad za ljeta, kad se krv zgušnjava.
Dan prvi, drugi i treći
-Ufff, dobro je, slatka moja, što si mi ponijela šešir. Baš je lijep ovaj seoski turizam. Ma, Manjača je zakon. Evo i komarci nas grickaju. K'o one godine kad smo skupili para za Trogir. Na Čiovu kad smo bili. A, vidi dječice što su preplanula i mirna.
-Čoeku moj, prvo i prvo, to nije šešir, to je posuda za voće iz IKEE, seljačino jedna. Drugo, ovo nije seoski turizam, nego kupljenje jebenog đedovog sijena, koje ničemu ne služi, jer mu je lani crkla krava. Treće, ovo nisu komarci, nego muverine, koje izbijaju iz Mićinog svinjca, kao skakavci iz sinajske pustinje. Četvrto, a i peto, svejedno je, djeca nam nisu preplanula, nego su zagorila k'o češki turisti, a mirna su zato što su, sigurno, dobila sunčanicu. Vidiš da se trzaju k'o Aca Lukas poslije koncerta.
-De, de, ljepoto moja, još koji dan aklimatizacije, pa na more.
-Koji dan? Kakva aklimatizacija. Pa ne penjemo se na Mont Everest. Da l' si ti normalan idiote jedan! Nisam ja pošla u gulag nego da mi koža malo osjeti so. Još koji tren pa ću stopom ili kroz šumu sa djecom do Banjaluke. Šta me briga!
-Nego, ženče, vidi koliki nam je budžet. Zabij nos u buđelar.
-Uff, ajde može još koji dan. Ustvari, svratićemo malo do Livna, na par dana prije mora. Imam ja jaranicu sa fakulteta u Livnu.
-Kakvo Livno, kakva jaranica? Em nisi studirala, em...De ne zajebavaj me, šta ćemo u Livnu?
-Naprvo, Viša infromatičko-programerska škola, Odsijek za IT menadžment i startap inkubatore u Zapadnoj Bosni sa sjedištem u Baraćima JESTE visokoškolska ustanova. A, to što ja tebi ne pričam o svom akademskom životu je samo zato što od mojih intelektualnih priča zaspiš, kao pod narkozom. Dakle, u Baraćima sam upoznala svoju koleginicu Paolu iz Livna, sa kojom sam uspješno, nakon tri nedjelje, završila fakultet.
-Dvije nedjelje. Dobro, dobro, draga. Nego, koji ćemo moj u Livnu? Objektivno? Mislim, vrućina je i ovdje, a dolje zemlja gori, djecu će nam dotući, a nema mora.
-Mora nema, ludice moja kontinentalna, ali ima jezero. Buško jezero.
-?
-Šta se čudiš, ubilo se za selfije. Jest malo ravno i puno livada. Ali ćemo dušmanima začepiti usta. Rećemo im da smo bili malo u Bugarskoj, u Nesebaru na Crnom moru.
Dan četvrti, peti i šesti
-Ženoo, ne mogu ja ovo! Eno, Stefan i Nemanja me nonstop pitaju kakva su to imena Jurica i Stjepan i zašto po čitav dan moraju sa njima ići na neke mise?
-To ti je zato, seljačino od čovjeka , što djeca ne znaju za druge i drugačije. Kao da su na Svetoj gori odrasli. K'o monasi božemeoprosti. Neka ih, neka idu sa Paolinim klincima malo na mise. To ti je sad u modi. Multi.., multi... kulturar multi, multietni...Ma, to kad su zajedno, što stranci hoće.
-Razumijem te, ženo, nego, malo mi je sumnjiv ovaj Paolin muž Ivica. Poslije treće žuje počne pričati o nekoj vojno-redarstvenoj akciji, šta li?! PTSP-ijevac.
-Eto, taman ko i ti. A, i bili ste, siromasi, na istim ratištima, što ne razmijenite iskustva. Samo vas je gospod, prazan novčanik i poručnik razdijelio na dvije strane. I de, malo taj mobilni nakrivi.Ne moram baš na svakoj fotografiji izgledati kao da sam u jebenoj Bugarskoj. Vidi, nema oblaka. Sad će sa filterom vući na Karibe. Ajde, ajde, još desetak fotki, taman dok Stefan i Nemanja ne dođu sa mise.
Dan sedmi i osmi
-Moreee!
-Ne derite se djeco. Ne čujem dal' mi radi klima u puntiću!
-Ne radi, čoeku moj, pocrkasmo. Putujemo od Livna do Makarske 5 sati. Brže bi magarcem stigli.
-A, vi na magarca, pa polako. Evo nas u Brelima. Evo i kuće i okućnice. Pazi kolika je. Prazna, princezo moja. Ovo je iznenađenje i za tebe i za naš porod, pretpostavljam. Kuća samo za nas.
-Šta ćemo ovdje?
-Pa ovdje ćemo da boravimo za vrijeme zasluženog odmora.
-Reci da me zajebavaš, molim te. Pa ovu su jebena Gornja Brela. Ovdje ne odsijedaju ni oni ludi bajkeri koji pokušavaju da se samoubiju pedaliranjem po ovoj božjoj zvijezdi.
-Ihaaaj, na sve je mislio tvoj čojko. Vidi, ovdje je najam simboličnih 50 ojra po danu. Ujutro ustajemo i na leru se puntićem strmoglavljujemo do Brela Donjih, što će reći do MORA. Ne samo da štedimo na smještaju nego auto i ne palimo. Samo u povratku. Dakle, štedimo i na gorivu.
-Pretpostavljam da ću ja, kao i svake godine, mazati podrigušu paštetu Karneksovu, da ću na nju lijepiti raspali paradajz i začiniti sve majonezom jer ti tako voliš?
-Naravno, to mi je omiljeni branč, a piva je moja stvar. Dvije dvoguze dnevno i bog da me vidi.
-Vidjeće tebe đavo sa 4 litre piva u drobu, bez suncobrana na plus 40. Znaš da njega ne nosimo, a ne pada mi na pamet da iznajmljujem glupi suncobran. Budžet, dušo, budžet.
Negdje na potezu Brela- Baška Voda
-Uff, ženo, izgori. Gdje su djeca? Šta je ovo, sve mi se manta. A, u vodu ne mogu, iritiraju me ovi Česi opasno.
-Prvo, goriš i manta ti se od piva i Sunca, a djeca maltretiraju malog Zbignjeva i Kšištofa. Da si barem obišao oko škole, znao bi da su to Poljaci, a ne Česi. Stefaneeee, ostavi Kšištofa, jebo li te ćaća, da te jebo!
-Tiše ženo, provaliće ljudi da smo stranci!
-Pa, jašta smo nego stranci. Turisti, k'o i svi ostali. Stefaneee, ne tuši Kšištofa, vidiš da je poplavio, k'o šljiva. A, u pravu si, i mene nerviraju ovi paradajz turisti sa Istoka.
-Nego, ljubavi, dodaj mi jednu sendvaju, kad smo kod paradajza. Znaš da od pive ogladnim. A, ova mlaka, ne smijem je ni u vodu staviti. Juče mi jednu Zbignjev prosuo, a u otvorenu se popiš...
-Znam, znam, tako ti i treba, tuljane debeli. Evo ti senfić, pa crkni na ovoj vrućini.
-Mamama, mamaaa, ovaj bato neće da se igra sa mnom!!
-Ostavi ga Nemanja, igraj se malo sa Zbignjevom.
-Ali, kad mi bježa.
-Pa ufati ga, brži si i veći, jebo ga ti!
-Ne moguuuu, on ima gumene sandale, a ja bos.
-Čeliči se sine, mi ćemo bosi, sandale su za Čehe i peder...
-Ćuti, budalo, grom te u šumu okren'o. Nije dosta što su mi djeca kao izašla iz predkosovskog ciklusa, pa se ne mogu ni derati kako treba na njih, nego još tu praviš i seksualnu diskriminaciju. Ovo ti je sad EU. Možeš u zatvor zbog toga.
-Zbog čega ženo? Zbog Nemanje i Stefka ili pedera?
-Zbog Nemanje i Stefana ti mogu samo izbušti gume, ako se budeš drao k'o da si u Guči, a za pripadnike LGB populacije možeš u zatvor.
-Opa, vidi žene što se frljaca skraćenicama.
-Šjor, to vam je 30 kuna.
-Molim! Koji si pa sad ti?
-A, Duje, koji ću bit'. Prodajen sladoled. Vaši mulci su uzeli dva. Slatki su, baš ono turbo. Dakle, 30 kuna.
-O djeco, ustaše jedne, što mi glavu na pladnju nosate!
-Kako slatko tepete djećici, al, to vam neće pomoć šjor. Daklem, 50 kuna.
-Evo ti 30 kuna. O, djeco, izdajnici! 'Ajmo ženo, palim puntića, pa idemo u našu rezidenciju gore. Sad će podne. I parking će početi naplaćivati.
-Pametni čovjek moj. Volim kako ekonomišeš i razgađaš sa parama.
Povratak
-De, ženo, pogledaj malo prirodu, šta si blenula u taj telefon.
-Ćuti, editujem fotke. Nije ovo priroda, ovo je Glamoč. Neće mene one kurve iz kancelarije zajebavati Grčkom i Terenifovima.
-Tenerifima. A, ko ide na Tenerife, boga ti?
-Ide ova nova mala, što je došla preko onoga direktora iz stranke. Jebi ga, ćaća joj uplatio 21 dan, avionska karta i sve, vodi dečka.
-Odmor je ženo. Nećemo o politici. Nego, 'ajmo svratiti kod Bore na Zelenkovac.
-Jest, pa de se ušikaš, da je moram voziti ovu konzervu do kuće.
-Neću, majke mi.
-Ne spominji mi svoju majku, ni u zakletvi. Nego na gas, pa kući.
-Ali, ženče, imamo još dva dana.
-Tačno. Imamo još dva dana odmora. I treba da znaš da prosječan stanovnik Republike Srpske godišnje može priuštiti dva dana odmora na moru. A, mi smo bili deset.
-Tehnički nismo bili deset nego osam i nismo bili na moru, nego...
-Zajebi sad tehniciranje, mužu u mene, nego me slušaj. Dva dana kući, ostalo je još paštete, salame, hljeba i karantin strogi. Nemoj da nas je ko vidio. Neka se djeca malo odmore od odmora. Vidiš ih, kao da su iz Srvajvera ispali. Neka dođu sebi. Treba ih kiselim mlijekom mazati. Da me ne tuši tvoja mati.
-I šta onda?
-Onda ću ja ovih dana napraviti seriju fotografija. Malo instagrama tuđeg, malo editovanja, filtera i eto ti odmora. Vidiš, dragi mužu moj, ko se nije slikao, na odmoru nije bio. A, ja imam materijala za kvalitetnu Bugarsku, Makarsku i još mi ostane par fotki za Tenerfife.
-Tenerife.
-Da, Tenerife.
Nedjelja uoči prvog radnog dana
-A, sad, bijedo, gledaj i zavidi! Kako se bahati prosječna porodica iz Republike Srpske na moru. Evo, napravila sam i album. Zove se "Makarska, bič".
-Ne piše se to baš tako, khm, khm..
-Znam ja kako se piše, išla sam na tečaj engleskog, nego hoću baš ovako da stoji.
-Pa to bi značilo da se obraćaš kučkama...
-E, eee, vidiš mužu moj, imaš i ti nešto čorbe u glavi osim piva u stomaku. Ko kaže da prosječna familija iz Republike Srpske može priuštiti samo dva dana na moru. Dušmani, plaćenici i izdajnici! Vidi nas, a vidi fotografija.
-Jest stvarno, ženo moja. Treba te zaposliti kao ekonomskog eksperta u Željkinoj vladi. Upravo si me ubijedila da živim život prosječnog stanovnika EU, duže i zdravije živim i odmaram se na morima mediteranskim koliko hoću.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
