<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Diplomu arhitekte nije mogla da unovči, počela je da gaji koze i - desilo se čudo

ŽIVOT

Stavili su svu ušteđevinu na gomilu, proučili principe uzgoja koza i uspjelo je. Iza njih su odavno ostala zlurada pitanja - zar ste vi završili fakultete da biste čuvali koze i - da li si ti zbog "ovog" bila đak generacije?

02. juli 2016, 12:00

Radili su na po dva posla, viđali se samo noću, ne stižući ljudski ni da porazgovaraju. Onda im je pukao film, odlučili su da se iz Novog Sada povuku na selo i otpočnu neki biznis - zajedno. Jelena Marić i Aleksandar Stepanić su farmu koza, a potom i mlekaru, nazvali "Karpe diem" (Iskoristi dan).

"Ovde je sve počelo", kaže 28-godišnja Jelena, "izvorno" - pejzažna arhitektkinja, nudeći ekipi NIN-a da sedne za astal u dvorištu ušorene kuće u Srbobranu. Tada su ona i njen životni i poslovni partner Aleksandar imali samo ideju - po mišljenju okoline, previše ludu i rizičnu u odnosu na sigurno državno uhlebljenje. Danas, dve godine posle, ovde je čitava mlečna industrija, bazirana na stadu koza, samo minijaturna. Skockana u 100 kvadrata nekad stambenog objekta Jeleninih roditelja. Da bi sve bilo po standardu (HACCP), ugradili su čak 23 vrata, podelili prostor na proizvodne pogone i prateće odaje. Čovek se jedva provlači između duplikatora i tople komore, s mukom zaobilazi homogenizator i presu da bi došao do hladnjače, ali supružnicima i zaposlenima, njih desetoro, to nimalo ne smeta.

"Često nas pitaju zašto koze, a to je bilo gotovo slučajno", smeje se Jelena. Pomagali su prijatelju da napiše projekat iz domena kozarstva. On je odustao, ali oni nisu. Stavili su svu ušteđevinu na gomilu, udružili se sa par ortaka i krenuli da proučavaju principe uzgoja koza, uloživši u to strast za promenom.

"Komunizam je ostavio veliku rupu u ovoj sferi", objašnjava Jelena. Koze su smatrane štetočinama (što nije daleko od istine, dobacuje Aleksandar), jer brste sve pred sobom, te je njihovo gajenje bilo zabranjeno. Tek savremeni aspekti obasjali su činjenicu da su nezamenjive u krčenju zaparloženih poljoprivrednih parcela.

Uz to je ojačao trend zdravog življenja, što je kozu dovelo u centar pažnje kao pravu malu alhemijsku mašineriju za preradu svakojakog rastinja u lek za sve boljke. Ranije je služila da prehrani (sirotinju), a sada da izleči (bogatije). Popisu dobrih osobina koze, Jelena dodaje i neke mistične: da je preko rogova povezana sa kosmosom.