Reprezentacija ove otočke države u nastavku turnira igrat će protiv domaćina.
Početak je naslutio prostu priču u kojoj će Englezi rutinski odraditi posao protiv poklona iz povoljnog žrijeba. Wayne Rooney zabio je za 1:0 već u četvrtoj minuti, a kada kvalitetniji tim rano povede, onda se često nesretni protivnik umori vadeći lopte iz mreže.
Ali, fudbal i jeste tako zabavan – niti uvijek pobjeđuju bolji niti je slabiji rival uvijek nesretan. Još ako ima karakter i mozak koji s klupe pogledima transformiše postavku tima, onda je uspjeh izvjestan. Island je u večerašnji meč kao ušao autsajder (nije nam poznat izraz koji bi kvalitetnije opisao njihovu ulogu u najavi meča).
Pošto se analitičari u najavama gađaju brojevima, a statistika laže i vara, ideja je da se poređenja zaobilaze, barem u fudbalskom kontekstu. Niti su se Island i Engleska ikada prije večerašnjeg ogleda sastali, niti se po bilo kojem kriteriju ovog svijeta mogu porediti njihovi uspjesi, veličina i fudbalska tradicija. Island je, dakle, večeras izbacio Englesku s Eura načinivši tako jednu od najvećih sportskih senzacija ikada.
Poveli su i činilo se da je pola posla gotovo. Island ne umije igrati onaj ''ludi'' fudbal, nema kreativu u sredini, tamo ne igraju neki od najboljih igrača svijeta, nema brza krila, lažne i prave devetke evropskog kova, pokretne gromade u defanzivi, njihov golman brani u Bodo/Glimtu... Nema ništa što bi prema standardima trebalo prevagnuti na njihovu stranu, ali takav timski duh, takva organizacija u igri i tako čitanje igre protivnika i otkrivanje njihovih mana, fudbal na velikoj pozornici još nije vidio.
Nakon vodstva, Englezi se čestito nisu ni proveselili, a već su morali sve ispočetka. Za 1:1 u šestoj minuti zabio je Ragnar Sigurdsson da bi potpuni preokret svojim pogotkom kreirao Kolbeinn Sigthorsson u 18. minuti meča. I to je bilo to.
Ostatak meča Englezi su jalovo napadali, a strpljivi Islanđani sporadično prijetili iz kontranapada. Favorizovani bivši svjetski prvak nije više ''taj'' tim, grozni nastupi na završnicama velikih takmičenja nisu više faza, to je realnost engleskog reprezentativnog fudbala kojem samo Brexit može pomoći.
Zvuči paradoksalno, ali administrativne promjene u Velikoj Britaniji mogle bi toliko toga dobrog donijeti fudbalu u kolijevci ovog čarobnog sporta. Manji broj stranaca iz korijena će promijeniti strukturu tamošnjih timova. Ko zna, možda je baš to preduvjet za ljepše sutra fudbala u zemlji gdje ga toliko vole.
