Aktuelno vrijeme u Gruziji 6:30..prošlo je skoro sedam sati od užasavajućeg terorističkog napada u Istanbulu, na aerodromu na kojem smo i mi trebali biti. Malo smo odahnuli, ostajemo još jedan dan u Tbilisiju. Letovi otkazani, Turkish airlines ponudio nove termine…
Ranije
Već pet dana grupa novinara i aktivista iz cijelog svijeta boravila je u glavnom gradu Gruzije kako bi usavršili svoja znanja iz oblasti naprednih tehnologija te njihove upotrebljivosti u svalodnevnom poslu. Pričali smo mnogo o Istanbulu, o tome kako imamo dosta vremena za manju turu po gradu, možda I uspijemo fino pazariti. Peti dan svi smo trebali poletjeti sa Šota Rustaveli aerodrome u Tbilisiju i zaputiti se ka Ataturk aerodromu.Na svu sreću nismo.
Utorak 28.6.2016 -23:30 lokalno vrijeme
Telefon blinka- android aplikacija radi svoje, naslov “Terorističiki napad u Istanbulu?”
Nema mnogo informacija, kažu ima dosta povrijeđenih
U tom času sjetih se da je grupa kolega iz Srbije već krenula put Tbilisi aerodrome I da se upravo sad ukrcavaju u avion. Momentalno se javljam kolegi i pitam gdje je…Odgovora nema…Avion je već bio spreman za let. Prema Istanbulu. Polijeću li uopšte?
Dalio, cimer iz sobe, sprema se na put ka aerodromu, smijemo se, govorimo kako je to vjerovatno manja eksplozija van terminal, ko zna šta se tu dogodilo.
Njegova grupa treba letjeti za Sarajevo, kao i grupa kolega iz Podgorice. Trebaju li uopšte ići? Poprilična se panika stvorila, stiže gomila informacija,svi zovu svoje kućama..Nije jednostavno.
Srijeda 29.6 1:00
Organizatori govore da trebamo da se nađemo u lobiju hotela kako bismo dobili upute šta dalje…”Ništa ne brinite, bićete zbrinuti” rečenica je koju trebamo čuti I koju dobijamo u tom času…Ipak s obzirom na procedure, svi trebaju ići ka aerodromu, da urade individualno mijenjanje karata…
Srijeda 2:00
Kolege odoše, govorimo im da se sigurno vidimo kasnije. Ostajem u hotelu. Pakujem kofer a ne znam ni gdje ću.
Još uvijek ne dobijamo informacije od kolega iz Srbije. Njihov avion je poletio ka Istanbulu, znamo samo to…
Srijeda 3:00
Govore nam da siđemo u lobi. Nove instrukcije. Gotovo pa sigurno ostajemo još jedan dan u Tbilisiju. Moramo na aerodrom da obavimo potrebnu papirologiju.Grupa iz Sarajeva I Podgorice se vraća u hotel.
Prvi put vidim informaciju od 50 mrtvih u Istanbulu.
Na aerodromu gužva ispred štanda Turkish airlines-a. I oni rade koliko mogu u datim okolnostima. Mnogo ljudi putuje, i svi su u panici. Stojim sa kolegama Ianom iz Škotske I Davidom iz Britanije, u ovakvoj situaciji humor na temu Brexita pomaže.
Borbena gotovost podignuta je i na gruzijskom aerodromu na viši nivo, duge cijevi i veliki broj policije na licu mjesta.
Tamo nam govore kako je Ataturk aerodrom potpuno zatvoren, letovi se preusmjeravaju na Sebihu i na Ankaru.
Otkazano na desetine letova.
Sa svima smo se mimoišli pa ne znamo kako je ko prošao.
Pokušavam se ulogovati na internet, da provjerim ima li informacija o ostalim. Ništa, internet blokirao.
Na kraju dobijamo ponudu za let sutradan preko Minhena. Čekamo potvrdu Lufthanse..Ponudu prihvatamo.
Srijeda 6:00
U hotel dolazimo nakon 2 sata čekanja, što nije ništa u odnosu na ostale koji su čekali 4 sata.
Info od kolega iz Srbije- Stigli u Ankaru, nema letova za Beograd, samo nekoliko za Njemačku.
Saralije i Podgoričani su dobili isti let sutradan, preko Ataturka.Ne znam da li bih se usudio.
Naš obilazak Istanbulu moraćemo odgoditi do daljnjeg, nažalost…Ali ne sumnjam da se brzo vidimo.
