<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

NEOPROSTIVO Bili ste u Banjaluci, a ovo niste vidjeli?!

Turizam

Kad kažete Banjaluka, romantičari će pomisliti na lepe žene, šetnje pored Vrbasa i aleje, sladokusci na ćevape i „Nektar“ pivo, a nostalgičari na vreme kada su Banjalučani bili najbolji rukometaši na svetu.

30. juni 2016, 12:00

Neki od brendova, koji su proslavili Banjaluku,  stvarani su dugogodišnjim predanim radom, dok su drugi dar prirode ili urbana legenda.

Ovo je mali podsetnik na znamenitosti koje Banjaluku čine Banjalukom i koju nijedan turista ne bi trebalo da propusti.

Ćevapi za Tita i Noleta

Svi znaju da se pravi u pločicama, peče isključivo na roštilju na drveni ugalj i služi u lepinji sa lukom sečenim na rebarca, ali recept za pravi banjalučki ćevap je tajna, koja se prenosi s kolena na koleno.

Foto: Blic / RAS Srbija

O njegovom poreklu i danas se vode debate. Dok jedni tvrde da je “izum” porodice Đuzel, koja je 1920. doselila iz Glamoča i čiji je potomak, Mujo, najpoznatiji banjalučki majstor ćevapa, drugi veruju da je banjalučki ćevap postojao i pre Muje.

Ipak, Mujin ćevap je glavni lik mnogih urbanih legendi. Po jednoj od njih, Mujo je 1978, kada je Tito boravio u Banjaluci, usred noći pozvan u hotel “Bosna” da maršalu spremi ćevape.

Njegov unuk  Adis Smailagić, koji je nasledio radnju, ovaj specijalitet je spremao za Novaka Đokovića. Obojica velikana su, navodno, bili oduševljeni banjalučkim specijalitetom.

Pivo za bogove

Proizvodnju piva u Banjaluci su pre 140 godina započeli redovnici trapisti.

Foto: Dejan Božić / RAS Srbija

Od male samostanske radionice, pivara se razvila u modernu fabriku, a banjalučki “Nektar” se izvozi evropske zemlje, Kanadu i Australiju. Ipak, najviše se pije u Banjaluci, gde se odomaćila i izreka: “Bogovi piju nektar, a Banjalučani Nektar pivo”.

Iako se danas pakuje u različitu atraktivnu ambalažu, “Nektarova” klipača – starinska boca piva od pola litre, zadržala je kultni status među pivopijama.

Neki gurmani čak tvrde da samo uz “Nektar” pivo banjalučki ćevap ima pravi šmek.

Vrbas za hrabre

O svojoj reci Banjalučani su vekovima pevali pesme i po njoj nazivali kafane, sportske klubove, fabrike, kulturno-umetnička društva.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Restorani i kafići uz Vrbas, sa prostranim terasama u hladovini, naročito su privlačni s proleća i leti. Mada je reka hladna, pa su mnogi Banjalučani proveli život ne okupavši se nikad u Vrbasu, hrabri kupači se već od maja sakupljaju na Abaciji i drugim vrbaskim pažama.

Skokovi sa Gradskog mosta su već 60 godina obavezan program manifestacije “Leto na Vrbasu”. Poznavaoci ovog sporta tvrde da je skakanje sa banjalučkog mosta opasnije i zahtevnije od skokova sa Starog mosta u Mostaru.

Dajak

Jedan od simbola Vrbasa i Banjaluke je i dajak čamac.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Po legendi, prvi dajak je “u davna vremena” napravio div sa Vrbasa, kako bi svog sina spasao od potopa. Istorija, međutim, svedoči da su laki uski čamci, kojima se upravlja uz pomoć duge motke, nastali iz praktične potrebe: kao prevozno sredstvo, u vreme kada u gradu nije bilo mostova ni puteva.

Danas služe za zabavu i rekreaciju, a tokom leta po pristupačnim cenama se može iznajmiti čamac i čamdžija za “šetnju” rekom kroz Banjaluku.

Rafting

Poslednjih godina glavna atrakcija na Vrbasu je rafting, a naročito su popularni novogodišnji rafting, koji se održava 30. decembra, te noćni spust na osvetljenoj rafting stazi u kanjonu Vrbasa.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Turistički rafting na Vrbasu nudi tri staze, dužine 5, 11 ili 21 kilometar, a na tom putu rafteri će videti srednjevekovne tvrđave Zvečaj i Grebe, prirodni kamenti most, te nekoliko izvora i pećina uz reku. Rafting staza se nalazi dvadesetak kilometara od centra grada.

Kastel

Tvrđava Kastel nalazi se u samom centru grada i jedan je od najstarijih utvrđenja na Balkanu.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Veruje se da su je prvi sagradili Rimljani, u trećem veku nove ere, a da su je kasniji okupatori dograđivali i prilagođavali svojim potrebama. Od 1950. je na listi spomenika prve kategorije, ali je decenijama bila zapuštena.

U obnovu Kastela, koja je počela pre dve godine, Evropska komisija i Grad su uložili oko pet miliona evra. Na tvrđavi se leti održavaju koncerti i festivali, po kojiam je Banjaluka prepoznatljiva u regionu.

Aleje

Banjaluku krasi impresivnih 35 kilometara drvoreda, u kojima dominiraju lipa, kesten, platan, jasen i javor, pa se i za navrelijih letnjih dana Banjalukom može šetati po hladovini.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Prve banjalučke aleje podigla je austrougarska okupaciona vojska pre više od 130 godina. Prve mladice sa Kozare su donesene i uz Carski drum zasađene  1880. po naređenju austrijskog generala, barona Jelsona. Legenda kaže da su drvored čuvali naoružani vojnici uz naredbu da pucaju na vandale, koji kidaju mladice.

Banjaluka je, kao grad zelenila, poznata i po parkovima u kojima su postavljene i sprave za “strit vork aut”, odnosno vežbanje na otvorenom.

Banjalučanke

Urbana legenda o Banjaluci, kao gradu u kome živi 7 žena na jednog muškarca, opstaje decenijama, iako svi popisi stanovništva nedvosmisleno pokazuju da ona nema veze sa istinom.

Foto: Dejan Božić / RAS Srbija

U Banjaluci živi podjednak broj muškaraca i žena, a tako će, tvrde demografi, i ostati.

Za razliku od legende o brojčanoj nadmoći, mit o lepoti Banjalučanki ima osnova. U poslednjih dvadesetak godina tri Banjalučanke su pobedile na izborima za mis Jugoslavije, BiH i RS.