Ona je najpoznatiji majstor za rakiju od brojnih vrsta voća koje rađa u ovom pitomom potkozarskom kraju. Dok njen sin Miroslav, snaha Zora i ostali ukućani rade na vlastitoj pilani, baka Nada teoretiše o rakiji, po kojoj je poznata u svome mjestu.
– Imam rakiju od šljive, jabuke, breskve, šantelije, duda, dunje, kruške… Koja god vam padne na pamet, kod mene takve rakije ima. Neću da se hvalim, ali nema toga muškarca u Podgradcima koji umije bolje od mene ispeći rakiju – samouvjerena je Nada, kojoj su suprug Ostoja (85) i sin Miroslav davno prepustili upravu nad rakijskim kazanom, šljivama i voćnjacima.
– Uvijek ja pečem rakiju, često to traje danima i noćima, ali nikome ne dam pardona. Vadim rakiju po osjećaju na jeziku, tako je gradiram, a poslije bacam na vatru. Dok gori bijelim plamenom, dobra je. Poslije pravim prepeku, pa regulišem stepene – priča ova krepka, duhovita i vrijedna žena koju ruke, noge i um nisu izdali.
Uskoro će, veli, proslaviti i 60 godina braka. Tada će pripremiti feštu za pamćenje, prenosi EuroBlic.
– Nije bilo lako toliko godina podizati djecu, graditi kuću i imanje. Svi me slušaju, a ima nas puna kuća. Imamo i puno radnika, stalno ovdje neko dolazi i prolazi ali obraz i čast su u mojim rukama. Istina je da su svi moji za pohvalu, da rade mnogo i da se slažu –teoriju porodičnog sklada i razumjevanja nekoliko generacija.
Ona rano ustaje, već prije šest, namiruje stoku, hrani svinje i živinu te pomaže u pripremi hrane, a ima i mnogo drugih obaveza.
– Najvažnije je da su mi svi programi u glavi na svome mjestu, da se ništa nije pobrkalo. Meni kažu, polako Nado sa tom rakijom, nemoj piti, ali to meni ne škodi. Znam koliko mi treba, koliko noge mogu podnijeti pa ne pretjerujem. Ima ovdje u Podgradcima mnogo pijanaca koji bi popili ove potoke, kada bi njima tekla rakija, ali ja nisam takva – iznosi baka Nada svoje životne principe.
Na sto pod lozom grožđa, gdje provodi mnogo vremena, iznjela je nekoliko vrsta rakije da bi praktično dokazala svoje teortetske tvrdnje. Veli da će, poslije njene smrti rakije imati još bar deset godina pa će se po tome nje i sjećati.
Nadin sin Miroslav, koji u pilani zapošljava 40 radnika, priča da je posao preuzeo od roditelja, koji su uzorni i vrijedni.
– Mama je naša savjest i razonoda. Svi nju poštujemo i slušamo, jedino otac Ostoja malo vrda. On ide u grad i na zabave sa omladinom, gdje ostaje do kasno noću. Zbog toga ga mama Nada oštro kritikuje ali se svaki put nekako izvuče i opravda – priča Miroslav.
Pijani žiri
Na pitanje, ko je bakinu rakiju proglasio najboljom, ona nudi duhovit odgovor.
– Proglasili je pijanci jer oni najbolje znaju ocijeniti kvalitet rakije. Kod mene stalno dolaze da ih počastim i po tome znam koliko moja rakija vrijedi – kaže Nada Jerić.
