Aminu i Mihajla veže mnogo toga. Rođeni su u BiH, Amina u Mostaru, Mihajlo u Banjaluci. Oboje su mladi, talentovani i uspješni plivači, državni rekorderi. Smatraju da su upornost, mukotrpan rad i trud vrijednosti koje treba izabrati. Ovih dana i Amina i Mihajlo žive svoj san, izborili su se za učešće na Olimpijskim igrama u Riju u avgustu ove godine.
Podrška od nadležnih institucija izostala
Još od kada je prošle godine isplivao dvije norme, Banjalučanin Mihajlo Čeprkalo očekuje pismo od FINA da je učesnik ovogodišnje Olimpijade.
Pismo je stiglo prije šest dana, donijelo mu lijepe vijesti, ali sedamnaestogodišnji član plivačkog kluba 22. april iz Banjaluke još uvijek ne vjeruje da će mu ovaj san biti ispunjen.
"Utisci se još nisu slegli. Presrećan sam. Podrška porodice i vršnjaka je ogromna. Svakodnevno mi stižu čestitke i riječi podrške preko društvenih mreža i ovo je zaista period koji ću pamti čitavog života”, kaže Mihajlo koji se plivanjem bavi već 11 godina, nastupajući u disciplinama 1.500 metara slobodnim stilom, 200 metara delfin i 400 metara.
Ovaj uspjeh, kako kaže, duguje prije svega svom radu, roditeljima i treneru, koji su od početka njegova najveća podrška. Što se tiče društva i države, malo su toga uradili. Sport je kod nas zanemaren, ulaganja gotovo pa i nema, a plivanje je u veoma lošem položaju.
Oprema za ovaj sport nije skupa, ali su skupa putovanja koja su neophodna jer sportisti svoj kvalitet moraju pokazati na takmičenjima u inostranstvu.
Do prije dvije godine, njegovi roditelji su snosili sve troškove, ali je nakon ostvarenih zapaženih rezultata klub preuzeo brigu o finansijama. Grad Banjaluka i Ministarstvo porodice, omladine i sporta do sada nisu ponudili nikakvu pomoć.
“Otvaranjem Olimpijskog bazena u Banjaluci dobili smo ono što nam je najneophodnije-bazen da neometano radimo. Međutim, podrška od nadležnih institucija je, mogu slobodno reći, izostala. Nije onakva kakvu bi trebali imati. Ja se iskreno nadam da će i Grad primijetiti da sam jedini olimpijac iz Banjaluke, apliciraćemo da dobijemo neku podršku od njih i možda će nas podržati”, priča Mihajlo, koji sutra odlazi na pripreme u Tursku, jer su uslovi u tamošnjem sportskom centru jedni od boljih u Evropi.
Kaže i da su mladi sve više zainteresovani za plivanje i vodene sportove, jer vide da se snovi mogu ostvariti, da se ide na veća takmičenja i da se trud i rad isplate.
O medalji u Riju sa samo sedamnest godina i u tako jakoj konkurencije, ne razmišlja. Očekuje da napravi svoj najbolji rezultat i da opravda ukazano povjerenje ljudi koji su mu sve ovo vrijeme pomagali, prije svega su tu roditelji, trener Goran Grahovac i fizioterapeut Miodrag Ranđelović.
Amina trenira u bazenu dužine 12.5 metara
I najboljoj bh. plivačici, vlasnici šest državnih rekorda, i Mihajlovoj prijateljici, dvadesetogodišnjoj Amini Kajtaz , učešće na OI u Riju je dugo bio san, koji se sada ostvario.
“Dugo razmišljam o Riju i od kada sam zvanično obaviještena da ću predstavljati BiH, jednako sam sretna i uzbuđena. Živim svoj san. I sada se još više trudim i treniram kako bi imala što bolji plasman u Riju“, priča za Buku Amina, koja u rodnom Mostaru trenira plivanje od svoje šeste godine. Često je mislila da će odustati jer su uslovi za treniranje ovdje vrlo loši. Mostar nema zatvoreni 50-metarski bazen, u kakvom se obično trenira, pa je Amina plivala u bazenu dužine svega 12,5 metara.
„U Mostaru je zaista teško baviti se plivanjem. Na samom početku sam često mislila da ću odustati jer zaista nemamo uslova. Plivaču je najvažniji adekvatan bazen, a kada on nedostaje, pitate se ima li svrhe trenirati. Inače, u cijeloj BiH se slabo ulaže u ovaj sport, a i niko ko se njim bavi nema neku značajniju finansijsku ili bilo kakvu drugu pomoć nadležnih institucija. To je takav sport da trebate biti prvi u svijetu kako biste dobili neke novce. Troškove oko svega uglavnom snose roditelji, ali moram istaći da je u par navrata finansijska pomoć stizala i od privatnih mostarskih firmi“, priča nam Amina, čiji je talent na plivačkom mitingu u Sarajevu, prije dvije godine, uočio legendarni Borut Petrič, najbolji plivač ex-Jugoslavije i tom prilikom joj ponudio da pređe u Dubrovnik, u trofejni PK Jug. Amina je posljednje dvije godine provela u ovom gradu, a njeni rezultati su se dosta popravili, te je uspjela ući među 90 najboljih plivačica svijeta u disciplini 100 metara delfin.
“U Dubrovniku mi je sve postalo puno lakše. Tamo su uslovi bili posve drugačiji. Bazen i teretana su bili odlični i tu sam mogla normalno raditi i napredovati, a i finansijski sam bila obezbijeđena. Plivanje i vodeni sportovi u Hrvatskoj su dosta razvijeni, dosta se u njih ulaže, dok je to kod nas u BiH još uvijek u nekoj fazi razvoja “, priča nam Amina, koja će tek nakon Rija odlučiti gdje će nastaviti karijeru.
U Brazilu ne očekuje, kako kaže, neki spektakl, jer je to nerealno očekivati u tako velikoj konkurenciji. „Neka mi ove prve OI budu iskustvo za ostala veća takmičenja“, poručila je ova mlada Mostarka, koja nakon Rija ide na Svjetsko prvenstvo u malim bazenima, za koje je nedavno ispunila normu.
Aminu i Mihajla povezuje još nešto. Nastupaće pod zastavom Bosne i Hercegovine, države koja izvozi mladost i pamet. Države u kojoj se za mladost, kulturu i sport izdvaja veoma malo.
S druge strane, za izdržavanje političara i vječnih vođa izdvaja se mnogo.
Oni imaju pravo na naknadu za odvojeni život u trajanju i po nekoliko godina, pravo na bijeli hljeb, plaćena putovanja i smještaj, dok mladi olimpijci moraju sami tražiti sponzore kako bi obezbijedili odlazak na takmičenje.
Amina trenira u bazenu dužine 12.5 metara. Mihajlo trenira u banjalučkom Gradskom olipijskom bazenu, koji još uvijek nije u potpunosti saniran od posljedica poplava iz 2014. godine.
Naši olimpijci nisu to zaslužili. Oni iz Rija možda neće donijeti medalje, ali ono što već sada donose jeste nada za sve mlade u BiH, da se radom i upornošću mogu ostvariti i veliki snovi.
