Tipični Francuz, na žalost brojnih turista, odstupa od stereotipa – beretka na glavi, francuski hljeb ispod miške, smrdljivi sir i flaša vina u pletenoj korpi, praćeno nježnim zvukom harmonike. Naime, svaki četvrti Francuz je stranog porijekla. Čak je i aktuelni predsjednik, Nicolas Sarkozy, sin mađarskog imigranta.
Uostalom, ko je i šta je tipični Francuz? Na ovo pitanje očigledno ne znaju dati odgovor ni sami Francuzi. Bar ih tako uvjeravaju njihovi političari, prvenstveno ministar za imigraciju, Eric Besson, koji je u novembru prošle godine pokrenuo debatu o nacionalnom identitetu, koja ima za cilj da odgovori na pitanje „šta znači biti Francuz“. Ova rasprava, kao i ona pokrenuta nekoliko mjeseci ranije o tome da li treba zabraniti nošenje feredže na javnim mjestima, izazvale su efekte na koje vjerovatno niko, pa ni sami njihovi pokretači nisu računali.
No, vratimo se na početak. Nakon što je u svom obraćanju pred Kongresom, 22. juna prošle godine, francuski predsjednik izjavio da feredža, odnosno potpuno pokrivanje lica i tijela žene, nije dobrodošla u Francuskoj, na zahtjev poslanika u francuskom Parlamentu, formirana je anketna komisija radi rješavanja ovog pitanja.
Kako je fenomen feredže u Francuskoj sasvim marginalan (riječ je o tek par hiljada žena koje praktikuju ovaj vid pokrivanja tijela), mogla su se čuti mišljenja da je cijela rasprava ništa drugo no smišljeno odvlačenje pažnje od stvarnih problema u francuskom društvu, tj. predizborni trik vladajuće stranke pred regionalne izbore.
Parlamentarna komisija je nakon višemjesečnog rada, krajem januara ove godine, predala svoje zaključke, u kojima je iznijela prijedlog da se donese zakonodavna mjera kojom bi se zabranilo nošenje feredže u javnim i vladinim ustanovama, školama, javnom transportu, bolnicama, bankama i poštama.
U međuvremenu, zbog navodnog porasta komunitarizma u Francuskoj, evropskih integracija, ali i svjetske ekonomske krize, koja je pokazala koliko globalizacija utiče na nezavisnost država-nacija, pokrenuta je i velika debata o nacionalnom identitetu.
U okviru debate o nacionalnom identitetu se često raspravljalo o imigraciji, stvarajući sliku da su stranci uzrok svih problema sa kojima se Francuska danas suočava – nezaposlenost, nesigurnost, porast kriminala i sl. Kreiranju takve slike su doprinijele i rasističke izjave pojedinih političara, kao na primjer ona gradonačelnika jednog francuskog gradića, koji je nakon lokalne debate o nacionalnom identitetu rekao za France2: „Ima ih već deset miliona, zato treba dobro razmisliti. Deset miliona koje plaćamo da ništa ne rade.“
Iako je ova debata na kraju gurnuta pod tepih, uzburkala je onaj sloj ksenofobije, nacionalizma i diskriminacije koji postoji u Francuskoj, kao uostalom i u svakoj drugoj državi.
Strahovanja da će ovakav diskurs ići najviše u korist ekstremne desnice, koja je u predizbornu kampanju ušla sa plakatima na kojima su minareti predstavljeni u obliku projektila, a Francuska prekrivena alžirskom zastavom, su se obistinila već nakon prvih rezultata regionalnih izbora, održanih 14. i 21. marta. Nacionalni front, francuska stranka ekstremne desnice, koja je u maju prošle godine na izborima za Evropski parlament doživjela fijasko, vratila se na francusku političku scenu u punom sjaju ostvarivanjem jako dobrih rezultata na ovogodišnjim regionalnim izborima, pozicionirajući se kao četvrta politička partija u zemlji.
Ne ulazeći ovom prilikom u ocjene ishoda ovih debata, ono što smatram bitnim, a tu vjerovatno leži i odgovor na pitanje šta znači biti Francuzi, je da će Francuska javnost već pokrenuti neku novu javnu debatu, o nekom drugom pitanju, jer Francuzi su uvijek i u svakom trenutku spremni na debatu. Civilno društvo, koje je izuzetno angažovano, ne propušta priliku da izrazi svoje mišljenje o bilo kojem političkom ili društvenom pitanju. To je nešto na čemu im mi možemo iskreno zavidjeti.
