Dvije sedmice je Kvitova igrala sjajan tenis, no ono najbolje je zadržala za finale. U jedan sat i 25 minuta Kvitova je napravila veoma mali broj grešaka. Imala je trinaest neforsiranih grešaka, ali je daleko bitnije bilo da je držala jednaki, strašno žestoki tempo, od prvog do zadnjeg poena, te ni u jednom trenutku nije pokazala da se boji moguće pobjede.
Ovo je za Kvitovu, osmu igračicu svijeta prije Wimbledona, uvjerljivo najveći uspjeh u karijeri, a ovim je napravila i dva koraka naprijed u odnosu na prošlu godinu kada je igrala polufinale. Recimo i da je postala prva ljevoruka pobjednica Wimbledona nakon Martine Navratilove 1990. godine.
Osvojila je Kvitova čak 72 posto poena nakon prvog servisa, a isto tako je silno pritiskala suparnicu na njen početni udarac, makar je Šarapova imala strašnih 76 posto ubačaja prvog servisa. No, pet puta je Kvitova napravila "break", Šarapova dva puta manje i, što je jednako važno, Kvitova je u polju, u igri, bila uvijek jedan korak ispred, imala za nijansu jači, precizniji i odlučniji udarac.
Nakon 2:2 u prvom setu Kvitova je odjurila do 5:2, dok su u drugom setu teniserke nešto lakše "padale" na vlastiti servis. Ipak, kod 5:4, pri servisu za meč, Kvitova je odigrala besprijekorno. Nije izgubila niti jedan poen, a u zadnjem je zabila as za veliko slavlje.
