<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

6 nerješivih filozofskih pitanja koja će vas noćima držati budnima

ZNAMO KAKO NIŠTA NE ZNAMO

Evo malo hrane za vaše gladne mozgove. Pa da vas vidimo!

27. juli 2016, 12:00

Ljeto možda nije najbolje vrijeme za zamarati se teškim egzistencijalnim problemima i zamišljati o filozofskim pitanjima na koja ne postoje odgovori, ali mi vam ipak donosimo ovih šest zanimljivih dilema koje vam, ako samo malo zarujete po njima, neće dati spavati noćima!

1. Dvojba zatvorenika

“Tanya i Cinque su uhićeni zbog oružane pljačke Hibernians Savings banke i smješteni su u odvojene prostorije. Oboje brinu više za sebe, nego za onoga drugoga. Mudri tužitelj svakome od njih da sljedeći prijedlog: “Možeš odabrati hoćeš li priznati zločin ili ćeš se braniti šutnjom. Ako priznaš, a tvoj se suučesnik brani šutnjom, biti ćeš pušten na slobodu, a tvoje će se svjedočanstvo iskoristiti protiv tvog suučesnika. Isto tako, ako se ti braniš šutnjom, a tvoj suučesnik prizna, on će biti pušten na slobodu, a ti ideš u zatvor. Ako oboje priznate, imati ću dva priznanja, ali ću se pobrinuti da služite manju kaznu. Ako se oboje budete branili šutnjom, morati ću se zadovoljiti samo tužbom zbog posjedovanja vatrenog oružja. Ako želiš priznati, ostavi mi poruku prije nego što se vratim sutra ujutro.””

Ova je dilema postavljena u knjizi Stanford Encyclopedia of Philosophy i predstavlja klasičnu dvojbu s kojom se suočava osoba koja nema dovoljno informacija da donese pravu odluku. Naravno, idealna bi situacija bila da oba sudionika šute, ali pošto znamo kako im je oboma primaran prije svega njihov interes, niti jedan od njih ne zna hoće li ovaj drugi razmišljati na isti način ili će “baciti ovog drugog pod vlak“. Ista je stvar i za slučaj da netko od njih poželi priznati i tako spasiti sam sebe, ali i onda je svjestan kako bi ovaj drugi mogao razmišljati na isti način što će ih oboje smjestiti u zatvor (iako na kraće vrijeme). Nije to nikako samo hipotetsko pitanje, već nešto s čime se susrećemo u svakodnevnom životu, od stvari poput međudržavne diplomacije do ljubavnog odnosa s djevojkom/momkom.

2. Znanstvenica koja ne razaznaje boje

“Mary je briljantna znanstvenica koja iz nekog razloga mora promatrati svijet iz crno-bijele prostorije preko crno-bijelog ekrana. Ona se bavi neuropsihologijom vida i poznaje cijelu teoriju toga što se događa kada vidimo zrelu crvenu rajčicu ili plavo nebo te kako naš mozak raspoznaje te boje. Ona na primjer otkrije kako kombinacija određenih valnih duljina stimulira naše oko i kako to putem našeg živčanog sustava stvara impuls koji dolazi do naših glasnica i omogućava nam da izgovorimo: “Nebo je plavo.”. Što će se dogoditi kada Mary izađe iz svoje crno-bijele sobe ili ako svijet počne promatrati kroz monitor u boji? Hoće li naučiti išta novo?”

Ovo je pitanje postavio Frank Jackson, a alternativno se naziva i Problem obrnutog spektra ili Argument znanja. Cilj mu je potaknuti raspravu o načinu na koji vidimo svijet i koliko on uistinu ovisi o našim fizičkim karakteristikama te postoji li mogućnost da “stvarni” svijet doživimo i kroz ono što možemo naučiti, a ne i isključivo što možemo obraditi putem određenih fizičkih impulsa. U takvom eksperimentu subjekt zna sve o određenom pojmu (u ovom slučaju boji), ali on taj pojam nikada nije fizički iskusio. Svojevrsno je rješenje cijelog tog pitanja da se naš doživljaj svijeta razlikuje te da je istina uistinu u oku promatrača, a ona ovisi o mnogo drugih elemenata osim čistih senzorima skupljenih podataka.

3. Stroj za iskustvo

“Recimo da postoji stroj za iskustvo koji bi ti mogao priuštiti svako iskustvo koje poželiš. Neuropsiholozi bi tako mogli stimulirati tvoj mozak na način da misliš kako pišeš fantastični roman ili upoznaješ novog prijatelja ili čitaš zanimljivu knjigu. Cijelo bi vrijeme plutao u nekom spremniku, s elektrodama zakačenim za tvoju glavu. Bi li se trebao priključiti na ovakav stroj i promijeniti sva svoja životna iskustva? Naravno, dok si u tom spremniku, ne bi znao kako si u spremniku nego bi vjerovao kako se svi tvoji lažni doživljaji uistinu događaju.”

Ovo je zapravo premisa Matrix trilogije, ali ju je prije toga osmislio filozof Robert Nozick i iznio u svojoj knjizi Anarchy, State and Utopia. Ipak, Cypher je tu dilemu postavio mnogo bolje u legendarnoj sceni u kojoj Agent Smithu objašnjava kako jede sočan odrezak i uživa u njemu, iako zna kako on nije stvaran. I uopće ga nije briga jel stvaran ili nije jer kada je priključen u Matricu, takva filozofska pitanja ne postoje, već postoji samo čisti užitak. Neznanje je blagoslov. S druge strane, Morpheus, Neo i ostatak ekipe vjeruju kako se radi o ropstvu uma i kako stvarna životna iskustva znače daleko više od onih umjetnih. Ali opet, kao u slučaju one znanstvenice gore, što je uistinu stvarnost? Skup senzornih impulsa koje naš mozak obrađuje na određeni način? Aaaa, mozak nas boli!!!

4. Problem lokomotive

“Zamislite da ste skretničar na željeznici i da se u vašem smjeru kreće lokomotiva izvan kontrole. Tračnica se račva na dvije strane: jedna vodi prema skupini od pet ljudi koji stoje na tračnici, a druga prema jednom čovjeku koji stoji na tračnici. Ako ne učinite ništa, lokomotiva će pregaziti pet ljudi, a ako joj skrenete smjer, pregaziti će onog jednog čovjeka. Što ćete učiniti?” Ovaj je problem postavila slavna filozofkinja Philippa Foot u svom radu Abortion and Doctrine of Double Effect, a predstalja jedno od suštinskih etičkih pitanja. Utilitaristi će u svrhu većeg dobra reći kako je bolje ubiti jednog čovjeka kako bi se spasila petorica, ali Kantovci će reći kako ne možemo gledati jednu osobu kao sredstvo spasenja pet drugih i kako ne bi trebalo učiniti ništa. U suštini se tu radi o dvojbi da li ubiti nekoga ili pustiti nekoga da umre, a može se primijeniti na bezbroj stvarnih situacija, od smrtne kazne preko spašavanja unesrećenih. Ako vam je ovo apstraktno i mislite kako bi bez problema mogli žrtvovati tog jednog za spas pet drugih, pokušajte se zapitati biste li mogli sprašili metak u čelo nekom strancu, ako znate kako biste time spasili živote petorice drugih stranaca?

5. Pauk u pisoaru

Filozof Thomas Nagel je u jednom od pisoara na Sveučilištu Princeton primjetio malenog pauka koji je tamo očito živio. Nagel je zaključio kako to mora biti užasan život (s obzirom da svaki dan netko mokri po tebi) kakav nitko ne bi volio imati, a na to se osvrnuo i u svom radu Birth, Death and the Meaning of Life:

“Postepeno su me naši susreti počeli mučiti. Naravno da je to moglo biti njegovo prirodno okruženje, ali pošto je bio zatočen glatkim porculanskim obrubom, nije bilo načina da izađe iz pisoara, čak i kada bi to htio. Tako sam jednog dana uzeo papirnati ubrus i pružio ga pauku. Njegove su se nogice prihvatile za ubrus i ja sam ga digao te premjestio na pločice toaleta. On je samo stajao tamo, ne mičući se ni milimetra. Lagano sam ga pogurao ubrusom, ali nije se pomaknuo. Otišao sam, ali vratio sam se dva sata kasnije i pauk se još uvijek nije pomaknuo. Idućeg sam ga dana našao na istom tom mjestu, skvrčenih nožica karakterističnih za uginulog pauka. Njegovo je tijelo ostalo tamo tjednima, dok ga napokon netko nije uklonio.”

Slično kao u slučaju klasične Platonove alegorije sa špiljom i ovdje se radi o nesrazmjeru onoga što ljudi stvarno žele i onoga što mislimo da ljudi (ili životinje) stvarno žele. Da, taj pauk jest imao užasan život iz naše perspektive, ali to je bio njegov život i on se potpuno naviknuo na njega te ga je možda smatrao najboljim životom na svijetu. Čim mu se promijenila okolina i čim se našao na nepoznatom terenu, iako on jest bio znatno ljepši i ugodniji (ponovno, iz naše perspektive), nije bio ono što je on želio i sasvim je lako moguće da mu je tih par sati bio čisti horor. Stavite jednu običnu gradsku curu usred džungle i za 3 dana će vrlo vjerojatno biti pokojna, iako domoroci takvu džunglu smatraju jedinim i savršenim domom punim sigurnosti i ljepote.

6. Argument zamjene

Posljednje mozgolomno filozofsko pitanje se naziva i Argument zamjene, a govori o kauzalnosti nekih poteza, prvenstveno u odnosu na život. Ako kao imaginarni eksperiment uzmemo postavku da svi ljudi odjednom postanu vegetarijanci i prestanu jesti svinjice, kravice, piliće i ostalu živad, u tom slučaju ne bi bilo potrebe za uzgojem tolikih životinja, što bi znakovito smanjilo njihovu populaciju. Kako je Henry S. Salt, inače jedan od najvećih zagovaratelja vegetarijanizma u povijesti, onomad rekao: “Nema slabijeg argumenta za prelazak u vegetarijance od onog kako je to humano. Svinji je najviše od svih u interesu da postoji potražnja za slaninom. Da su svi na svijetu Židovi, uopće ne bi bilo svinja!”

Možda zvuči bizarno, ali ima itekako mnogo smisla, pogotovo ako u obzir uzmemo i drugo filozofsko pitanje, a to jest: “Što je život?“. Postavlja se tako i pitanje je li bolje da na Zemlji živi 10 milijuna ljudi s prosječno lošim standardom ili milijun ljudi u blagostanju? Da, prvi nam je impuls reći potonje, ali u tom slučaju imamo 9 milijuna ljudi i 9 milijuna života koji nisu niti dobili priliku biti rođeni. Dakle, taj odrezak na tvom tanjuru je nekoć bio kravica koja je veselo skakutala po pašnjacima (recimo da se radi o jednoj od onih “sretnih kravica”), a iako je cilj njenog rođenja bio da se jednog dana nađe na tvom tanjuru, je li to gore nego da uopće nije živjela? Mi ne znamo, ali vi možda imate neke odgovore…

Izvor Idesh.net