Tiro prosvir'o ili prijedlog kako da bacamo pare

Objavljeno: 16.08.2011. - 23:00


Sarajevo i Željo - naši siročići u Evropi
Skoro na svakom uglu, u sokaku, kafiću glavnog grada Bosne i Hercegovine posljednjih dana priča se o tome šta mogu kultni simboli naše prijestolnice u Evropskoj ligi. Da li će Sarajevo i Željezničar samo na izlet van granica ove države?

Piše: Bakir Tiro

Treba biti realan i ne nadati se senzaciji. Kada bi prošli kolo-dva bio bi to poduhvat za pohvalu. Konkretno, eliminišu li švedski Orebro i moldavski Sheriff napravit će odličan posao.

Sjetite ih se na biralištima

Da, zvuči pesimistično. Da se plašimo Šveđana? Moldavaca? Da, da, dragi moji, jer davno su prošla vremena kada su oni strepili od naših timova. Orebro i Sheriff danas su uređeni klubovi, solidnih evropskih dometa. Imaju sasvim dovoljno novca, što se ne može reći ni za Želju, ni za Sarajevo. Dakle, ako jedan od dva najrenomiranija kluba u ovoj zemlji prođe u treće pretkolo Evropske lige, imat ćemo razloga za veliko slavlje. 

U fudbal svi ulažu. Svi izuzev nas i naše države. Klubove egzistiraju i razvijaju se, prvenstveno uz pomoć vlastitih zemalja, tj. lokalnih vlasti. Eh, ponajviše u vlastima, pogotovo sarajevskim, možemo potražiti odgovor zašto su Šveđani i Moldavci favoriti u duelima sa nekadašnjim gigantima sa Koševa i Grbavice.

Sve će vam reći činjenica da Sarajevo i Željezničar od Vlade Kantona Sarajevo godišnje dobiju samo po oo 300.000 maraka. Paralele radi, zajedno skoro kao Narodno pozorište. Resorno ministarstvo koje im daje "sadaku" zove se "kulture i sporta". Apsurdno! Od ukupnog budžeta za 2011. godinu, koji iznosi blizu 27 miliona KM, sportu pripade bijednih 3,4 miliona. Možda je bolje da se ova kantonalna institucija zove ministarstvo "kulture i ako šta damo sportu". 

Ministar i operski prvak Ivica Šarić trebao bi se zapitati kako da Sarajevo i Željo budu prvaci BiH, odnosno u Evropi dostojanstveno promovišu svoj grad i državu. Teško da će se to desiti sa mrvicama za koje moraju prosjačiti od novca kojeg dijeli ministar Šarić. A, onda još jedan apsurd. Novac kojim raspolaže je iz džepova poreskih obveznika, navijača Sarajeva ili Želje.

Ipak, ako se ove godine desi čudo, te neko dogura i dalje od očekivanog u Evropi, vjerovatno, ministar i njegov "šef", premijer Fikret Musić, potrčat će igračima u zagrljaj. Valja pokupiti političke poene da bi poreski obveznici, navijači Sarajeva ili Želje, opet za njih glasali. Do izbora je puno, ali kada ponovo budete izlazili na birališta pokušajte se sjetite ministrovog i premijerovog odnosa prema sportu, prema našim ponosima Želji i Sarajevu. 

Zaboli ih što grad stadion nema

Jasno nam je da lokalna vlast u Sarajevu ne mari za sufinansiranje klubova. Ni poslije nedavnih promjena u njihovim udobnim i dobro plaćenim foteljama nije došlo do pomaka u razmišljanjima političara. Sarajevo, kao ostale prijestolnice u regiji, nema ama baš nikakvu viziju razvoja sporta.

Primjera radi, kantonalne, gradske i općinske vlasti u gradu na mutnoj Miljacki u posljednjoj deceniji u sport nisu investirale ni deseti dio kao Općina Zenica. Zahvaljujući strateškom razvoju zeničkih lokalnih vlasti u potpunosti je renoviran stadion "Bilino polje", izgrađen stadion "Kamberovića polje", te prelijepa dvorana "Arena". Zeničani su uložili 45 miliona maraka u sportske objekte u svom gradu, iako su daleko siromašnija regija od sarajevske.

Ovima ovdje u Sarajevu je super. Dobijaju izbore, bez obzira što ih zaboli za klubove. Šta ako daju više novca, pa Sarajevo ili Željezničar uđu u grupnu fazu Lige prvaka ili Evropske lige? Gdje će igrati? Još ove godine mogli bi na oronulom Koševu. Od narednog ljeta, zbog najavljenih strožijih kriterija UEFA, bordo i plavi tim domaće evropske utakmice morat će igrati u Zenici ili Banjoj Luci.

Krajnje je vrijeme da se sarajevska vlast deklariše i kaže trebaju li nam evropske utakmice, evropski Željezničar i Sarajevo!? Mora se definisati javni interes građana. Mučnite glavama! Ako nam treba pozorište, filharmonija, opera, trebaju nam i mnogo jači Sarajevo i Željezničar. Treba nam stadion na kojem će se i ubuduće igrati međunarodne utakmice.

Do tada. Ovog vrelog ljeta. Po hladnu pivu u ruke i bodrite siročiće u Evropi. Neko za svog Želju, neko za svoje Sarajevo.

Pa šta nam dragi Bog da..."




Prvo što mi je zapalo za oko čitajući ovaj tekst, pored naravno primamljivog naslova, je pomalo komična slika autora, Bakira Tire, koji nam u zamišljenoj, filozofskoj pozi očito porućuje da je ono što piše vrlo značajno i dubokoumno. A onda, ukoliko ste jedan od skeptika poput mene koji i ne očekuje previše, pročitate ovu splačinu od teksta i uvjerite se da se radi o gomili besmislica i polumisli napisanih u maniru djeteta u 4. razredu osnovne škole, a čiji se korijen inspiracije nalazi u trčkaranju za loptom.


Tako nam se Tirće plaho sekira, što kako kaže, kantonalne vlasti u Sarajevu izdvajaju tako malo novca za "kultne simbole naše prijestlonice" kojim predstoji ni manje ni vaše nego igranje po  pretkolima Lige Europe. Prije svega, Sarajevo i Željo, iako sasvim sigurno značajni simboli ovog grada, u fudbalskoj realnosti bivše Jugoslavije su bili ruku na srce samo solidni timovi. U sportskom smislu je i jedna KK Bosna bila daleko veći i značajniji klub, a da ne spominjemo tek neke druge društvene branše poput filma ili muzike u kojima je Sarajevo kao grad bilo kud i kamo uspješnije. Tako da, teza o "kultnim simbolima" o kojima država ne brine dovoljno naravno donekle stoji, ali koliko je ostalih "kultnih simbola" grada koji su također u sličnoj ili daleko goroj situaciji od dva pomenuta fudbalska kluba. Koliko je uspješnih pojedinaca i organizacija u gradu koji ne primaju gotovo nikakvu pomoć od države, a opet svoj posao uspijevaju raditi prilično dobro? Zapravo, cijela suština ovog teksta se svodi na patetične i besmislene žalopojke o tome kako eto Ministarstvo za kulturu i sport tako malo novca izdvaja za navedene klubove i sport općenito i kako je to posebno otežavajuća okolnost pred nastupe u kvalifikacijama za Evropsku ligu. Prije svgea, od tih utakmica u kvalifikacijama, koliko god da ih bude, Željo i Sarajevo će svakako imati neke koristi, društvo gotovo nikakve. Glavna vrijednost koju neko društvo, grad ili država mogu imati od sporta je promocija u svijetu kroz uspjehe sportista i timova, a od nekoliko utakmica protiv nekih drugorazrednih evropskih timova teško je bilo kakvo poboljšanje imidža našeg grada i države očekivati. Druga stvar, pare ministarstvima ne padaju s neba, nego ih dobijaju iz džepova građana. Zar je građanima koji kroz abnormalno visoke poreze u našoj zemlji moraju finansirati raznorazne parazite koji sjede po javnim institucijama zaista potrebno da izdvajaju desetine miliona maraka i za neke pedere koji trče za loptom, a od kojih društvo ima koristi- kakve? No, Tirće nam u ovom svom traktatu pokazuje sindrom koji se često primjetan u našem narodu i koji nikako ne može da iščezne- sindrom socijalističkog društva. Zahvaljući socijalističkom mentalitetu koga naši ljudi još uvijek duboko nose u svijesti, a niko se pretjerano i ne trudi da ga mijenja, država se doživljava kao krava muzara koja treba da brine o svemu, na kojoj je sva odgovornost i da građani imaju sva prava koja im treba ispunjavati samo zato što su građani. Zanimljivo da Tirće u ovom tekstu ni jednog trenutka ne postavlja pitanje odgovornosti uprava koje su klubove i dovele u vrlo teško situaciju, pitanje dugova čak i prema svojim igračima, pitanje sposobnosti da sami sebi stvore profit i ostvare bilo kakav zapaženiji rezultat... Ne glavni problem se vidi u tome što država ne daje, ne postavlja se ne daj Bože pitanje kako su se dobijene pare od države uopšte utrošile ili šta je sa silnim parama koje su do sada prošle kroz klubove. Uostalom, jesu li klubovi humanitarna društva pa ih je potrebno izdržavati ili neko ko je u mogućnosti da kroz prodaju ulaznica i reklamnog prostora sam sebe finansira?



Na kraju Tiro zaključuje:

"Krajnje je vrijeme da se sarajevska vlast deklariše i kaže trebaju li nam evropske utakmice, evropski Željezničar i Sarajevo!? Mora se definisati javni interes građana. Mučnite glavama! Ako nam treba pozorište, filharmonija, opera, trebaju nam i mnogo jači Sarajevo i Željezničar. Treba nam stadion na kojem će se i ubuduće igrati međunarodne utakmice".


Da, trebaju nam evropske utakmice i jaki Željezničar i Sarajevo, ali uloga država je da im stvori okvir da postanu jaki, a ne da pare građana upumpava na raspolaganje korumpiranim i nesposobnim rukovodstvima. Državne pare su naše pare, a ja svoje pare ne želim povjeriti nekakvim Blekićima i sličnim.
www.zadenija.blogger.ba
Autor:
Veličina slova: a a a
Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.