Tako je i zvanično počela paljba iz svih dozvoljenih oružja koje posjeduju kandidati za gradonačelnika Banjaluke Igor Radojičić, sa jedne, i Dragan Čavić sa druge strane. Ipak, malo ko je mogao da vjeruje da će jedna od glavnih tema biti spomen obilježja palim borcima Narodno oslobodilačkog rata.
Naime, Radojičić je, bez imalo razmišljanja prije nekoliko dana lupio neviđenu glupost koju je iznio kao plan vladajuće koalicije da se zajedno sa monumentom Antona Augustinčića podignutim 1961. godine u čast krajiškim učesnicima NOB-a podigne spomenik poginulim borcima VRS iz Banjaluke.
On smatra da Banjaluka mora dobiti memorijalni centar za pale borce i civile na Banj brdu, kao spomen na sve žrtve položene u proteklim ratovima.
"To bi bilo mjesto gdje bi se obilježavao i Dan Republike Srpske i gdje bi se povezali svi spomenici iz više ratova", pojasnio je Radojičić.
Tako bi se, pored sramotnih i nacionalističkih govora koje možemo da posljednjih godina slušamo sa obilježavanja proboja na Kozari, isto to omogućilo i za 9. januar na Banj brdu. Ne treba da sumnjamo da bi imali priliku da gledamo popove kako osvještavaju spomenik palim partizanima. Kao i da bi opet slušali priče Milorada Dodika i njegovih gostiju iz Beograda, poput Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i ostalih Miloševićevih “potomaka”, koji bi nam prodavali priče o kontinuitetu ratova koje su vodili Srbi, o tome kako smo uvijek bili na pravoj strani i o tome kako su samo Srbi i jedino Srbi pravi antifašisti. Vjerovatno bi se i impozantni spomenik iznad Banjaluke, trenutno jedini na toj lokaciji, uskoro pretvorio u spomenik srpskim krajiškim učesnicima NOB-a. Jednostavno bi se stopio sa okolinom.
Ali hajde da kažemo da je ovo Radojičić lupio u nedostatku ideja, a i sve je to na dugom štapu jer se o spomeniku pripadnicima VRS govori već 20 godina.
Ono što je tek uslijedilo se može nazvati pravim pišanjem po grobovima partizana koji su svoje živote dali za slobodu svih naroda u Krajini.
Tako je, ekspresno stigla reakcija iz Čavićevog NDP-a. Vjerovatno su svi očekivali da će ovakav penal koji im je ponudio Radojičić svojim sramnim prijedlogom znati bar politički iskoristiti, ako već privatno ne poštuju žrtvu koju su dali partizani za slobodu. Ali...
Na scenu su izašli velikosrpski opozicionari i dokazali da su za njih oni koji su se borili za slobodu u Drugom svjestkom ratu samo obični negatori vjere i zagovornici ateističkog društva. Za njih je postavljanje spomenika poginulim iz poljednjeg rata pored njihovih sunarodnjaka koji su dali živote u borbi protiv fašizma, relativizovanje srpske žrtve. Mislim, gdje će život jednog velikog Srbina pravoslavca biti isti kao onaj Srbina poginulog u partizanskoj uniformi.
Uglavnom, donosimo vam dio iz saopštenja NDP-a pa se uvjerite sami:
Najavom izgradnje memorijalnog centra na Banj brdu za pale borce i civile, kao spomen na sve žrtve položene u proteklim ratovima, Radojičić je dokazao da iz posljednjeg rata nije naučio nijednu lekciju. Možda Crnogorca Radojičića do sada ova problematika nije pretjerano zanimala, iako je kao dugogodišnji predsjednik Narodne skupštine RS morao da bude upoznat o svim detaljima, ali morao je do sada da shvati bar sljedeće:
– Porodice poginulih boraca VRS, njihovi preživjeli saborci i poštovaoci žele spomenik sa jasno istaknutim nacionalnim-srpskim i vjerskim-pravoslavnim obilježjima i u blizini pravoslavnog hrama kako bi mogli da se obezbijede i ispoštuju svi vjerski običaji kad god za tim neko osjeti potrebu.
– Spomenik sa takvim obilježjima ne može da čini kompleks sa već postojećim monumentom Antona Augustinčića podignutim 1961. godine u čast krajiškim učesnicima NOB-a svih nacija tokom Drugog svjetskog rata, koji su negirali vjeru i zalagali se za ateističko društvo, jer bi to stvorilo nepotrebne tenzije.
Zamiljivo je da sve ovakve ogavne izjave dolaze u vrijeme obilježavanja Dana ustanka naroda BiH, koji je prošao tako neprimjećeno, jer, ruku na srce, koga je u BiH više briga za to. Čak ni u kampanji, kad ovi koji se šicaju izjavama i saopštenjima u kojima pominju antifašizam i borbu za slobodu, niko nije iskoristio ovaj dan ne bi li ušićario koji jeftin politički poen. Nije, jer se ovog velikog dana niko nije ni sjetio.
Banjalučka aktivistkinja Ana Kotur je zgrožena sa prijedlozima koji su došli od političara za koje kaže da prvenstveno negiraju istoriju Banjaluke.
“Ako prođe prijedlog kandidata SNSD-a za gradonačelnika, onda smo na korak od slavljenja slave umjesto obilježavanja dana grada 22.aprila. Pravo na slavu i pravo na vjeru je duboko lično, i ne smije biti predmetom javnih obilježja što ima tendenciju da postane. Naravno, ovo je sve u duhu stvaranja jednoumlja i kompletnog zatiranja svega što se dešavalo prije devedesetih, a počelo je sa izmjenama naziva ulica, uklanjanjem i puštanjem da propadaju istinska obilježja grada. Mene lično, kao 'dijete' u porodici koja je vaspitavana na tradiciji antifašizma, vrijeđa ova inicijativa, ali sam svjesna da malobrojni preživjeli borci i borkinje iz NOB-a više nisu u mogućnosti da kažu ono što bi i prije dvadeset i trideset godina rekli, a zatim i uradili da spriječe ovakav potez”, rekla je Kotur.
Sa druge strane, ona kaže da je ovo i potez kupovine biračkog tijela, jer jedino nacionalna i retorika ugroženosti i dalje donose glasove.
“Novca nema, presipa se iz šupljeg u prazno i toga su sve političke opcije svjesne. Bilo koja opziciona partija da izda bilo kakvo saošpštenje, to je samo hvatanje na udicu koju vlast servira. Porediti zadnji rat sa Drugim svjetskim ratom je besmisleno, a antifašizam svesti na negiranje vjere pokazuje temeljno nepoznavanje ideje antifašizma. Bojim se da se obje strane, i vladajući i oni koji se za vlast bore, otimaju za glasače i nastoje više dodvoriti narodu nego što ih suštinski interesuje ovako fundamentalno pitanje”, objašnjava Kotur i dodaje:
“Uostalom, zar nije mnogo značajnije da preživjeli borci dobiju šansu za bolji život, da porodice izbjeglih i raseljenih poslije više od dvije decenije dobiju krov nad glavom, da porodice uništene socijalnim i ekonomskim posljedicama rata dobiju priliku za bolje sutra od toga da političari dobiju šansu da se slikaju kraj komada mermera u ime onih na čijim su se smrtima dobro obogatili kroz haos koji ovakvim i sličnim potezima održavaju?”
I Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da je ovakvo ponašanje ljudi koji bi trebali obnašati vlast u ovom gradu samo pokazalo koliko smo zastranili kao društvo.
"Trik je u tome što smo mi potisnuli totalno sve što se ticalo Jugoslavije i antifašističke borbe, odnosno sve one dobre tekovine. Do toga nas je dovelo 20 godina konstantnog negiranja antifašizma i veličanja četnika i ustaša, raznih kolaboracionista, te ovakvi stavovi političara u Banjaluci ne iznenađuju. Ipak, to nije razlog da se javno i glasno ne pobunimo protiv ovakvih stavova. Da spriječimo ovo ludilo", rekao je Žolja.
Prema njegovim riječima, trenutno je na političkoj sceni zavladalo besumično takmičenje ko će biti veći Srbin i veći pravoslavac.
"Pitanje je ko je uopšte od njih pravi hrišćanin, kako se predstavljaju narodu, jer svi znamo kako se dolazi do visokih pozicija u politici. To svakako nije hrišćanskim principima. Evo ja još uvijek ne mogu da vjerujem čemu sam svjedočio. Jednostavno me stomak zaboli kad čujem ovaj Radojičićev prijedlog, a onda mi bude još gore kad vidim opoziciju i kako oni reaguju na sve to. Ko zna, možda je ova ideja NDP-a i dobra, jer bar nećemo gledati potpuno posrbljavanje antifašističke tekovine i NOB", zaključio je ironično Žolja.
Tako u sveopštem ludilu izborne kampanje, povampireni političari su nam još jednom pokazali svoje pravo lice, lice koje je definitivno bez obraza. Oni koji se zaklinju u antifašizam, sad su krenuli i da skrnave sjećanje na one koji su se borili za ideju slobode, koji su se borili protiv fažima i nacionalizma, koji su se borili za svoj narod.
Zbog njih se naši preci moraju okretati u grobovima, jer su najednom postali obični borci protiv vjere i srpstva,ili još gore ljudi čiji spomenici bi trebali da postanu poprište velikosrpskih govora, uz opjela i mantije. I to samo radi nekoliko glasova na izborima. Prekrajanje istorije Banjaluke da bi neko turio dupe u gradonačelničku fotelju. Jednostavno, ovim ljudima ništa nije sveto, pa ni grobovi predaka, a koliko će po njima da rovare zavisi samo od nas.
