Prije četiri dana održan je još jedan gradski fudbalski derbi. Kvalitetom igre, tradicijom i slično ne bih se zamarala, ali bih skrenula pažnju na jedan aspekt koji me se direktno tiče. Nazvala bih ga šamar javnom gradskom prevozu koji je svakako na samrti. Nije da se nije dešavalo ranije da se javni gradski prevoz obustavi prije ili poslije derbija na izvjesno vrijeme. Da će nam uskratiti posljednji tramvaj koji sa Baščaršije za Iidžu kreće u 23:30, toliku okrutnost nisam očekivala. Pa huligani... Grad kojem redovno odvijanje javnog gradskog prevoza paralizuje dvadest nadobudnih mladića je jadan grad!
Ne živim u centru grada, a to značajno utiče na moju ovisnost od javnog gradskog prevoza. Nije da nisam probala nešto promjeniti, nažalost moji pokušaji su ostali nerealizirani, a moj očaj neshvaćen. Na upit koji sam uputila ministarstvu saobraćaja KS prije neke dvije godine nikada nisam dobila odgovor. Šta su preduslovi da se uspostavi autobuska ili tramvajska linija koja će voziti čitavu noć, nikada nisam saznala. Ako se pozabavimo JKP GRAS (preduzećem koje obavlja javni gradski prevoz), u istraživanju pod nazivom "Monitoring javnih usluga u općinama Kantona Sarajevo" iz 2013. godine koje je sproveo CPI se navodi:
"Prema relevantnim podacima Ministarstva saobraćaja KS, u voznom parku GRAS-a od 93 donirana vozila samo su 33 tehnički ispravna. Od 18 tramvaja koja su dobijena na poklon tehnički je ispravno sedam, od 57 autobusa samo 19 je tehnički ispravno, a od 16 doniranih minibusa ispravno je tehnički sedam, a u voznom stanju su i dva donirana trolejbusa. U saobraćaju su dnevno u opticaju 144 vozila od kojih 47 tramvaja, 21 trolejbus, 50 autobusa i 26 minibusa. Uzimajući u obzir broj vozila koja stoje ovom preduzeću na raspolaganju, broj potrebnih radnika se procjenjuje na 600 (prema riječima ministra saobraćaja), a, do septembra 2013. godine bilo je zaposleno 1.750 radnika. Budući da sistematizacija u ovom preduzeću nije rađena od 2000. godine, a evidentan je višak radne snage, ovom preduzeću u narednom periodu predstoji izrada prijedloga pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, te izrada programa zbrinjavanja eventualnog viška zaposlenika."
U istom istraživanju oblast javnog gradskog prevoza je ocijenjena kao jedna od najneuređenijih i najmanje kvalitetnih: "Usluga sa kojom su građani svih općina u Kantonu Sarajevo (u kojima je vršeno istraživanje), najmanje zadovoljni je usluga javnog prijevoza koju pruža Kantonalno javno komunalno preduzeće GRAS." Naknadno je usluge javnog gradskog prevoza počeo da pruža i Centrotrans-Eurolines Sarajevo, što je dijelom poboljšalo stanje na terenu ali ne značajno. Pogotovo se ništa nije promijenilo po pitanju javnog gradskog prevoza u periodu od 23:30 do 5:30, kada se isti ne obavlja. Pored toga, dugovi se nastavljaju gomilati i svako malo smo pod prijetnjom totalnog kolapsa javnog gradskog prevoza. A nadležni i odgovorni za nesavjesno poslovanje i enormne gubitke mudro šute dok im ne počne goriti pod tabanima.
Neke uređenije zemlje o javnom gradskom prevozu razmišljaju strateški što je u totalnoj suprotnosti sa "spašavanjem davljenika kojem spasa nema" odnosu odgovornih u kantonu Sarajevo. Činjenica da grad, a samim tim i kanton koji kuburi sa zagađenjem (dobrim dijelom uzrokovanim korištenjem osobnih automobila) ne uzima u razmatranje poboljšanje kvaliteta usluga javnog gradskog prevoza s ciljem da bi se riješilo više problema, ne ostavlja nam izbora da se (ne) zapitamo ko nam to o glavi radi. Zemlje kao što su: Švedska, Italija, SAD, Estonija, Brazil, Tajland itd. (spisak možete naći ovdje) uvele su besplatan javni gradski prevoz, što je dobar pokazatelj da se i o toj opciji treba razmišljati. Besplatan javni gradski prevoz otvorio bi nove perspektive o kojima lokalni vizionari ograničenog kapaciteta nisu ni razmišljali!
Ukoliko želite saznati više o prednostima besplatnog javnog prevoza, preporučujem da pročitate Besplatan javni prevoz – benefit za ceo grad objavljen 2014. Između ostalog, tamo ćete naći: "Smanjenje intenziteta automobilskog saobraćaja i veće korišćenje javnog prevoza, koji zauzima daleko manje prostora, oslobodilo bi delove ulica i one bi se mogle prenameniti za nove biciklističke staze, pešačke zone ili se pretvoriti u zelene površine. Trenutno su gradovi potpuno dehumanizovani, planiraju se i prave za automobile, a ne za ljude i korisnike drugih vidova prevoza."
