<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

​Zašto će uvek biti priča o tome kako vam Fejsbuk prisluškuje razgovore

A opet, čak i moje kolege najvičnije kompjuterima, koje su najviše odbacivale moju paranoju, na kraju su priznale da isključuju mikrofone ili lepe trake preko objektiva kamere, 'za svaki slučaj

06. august 2016, 12:00

Ne tako davno, gledala sam neki video snimak na svom tajmlajnu na Fejsbuku — ne sećam se tačno šta je bilo, samo da je bilo veoma tužno. Šta god bilo, pogodilo me je, te sam morala da spustim glavu na krevet pored svog kompjutera i isplačem se jedno šezdeset sekundi.

Kad sam digla glavu, videla sam nešto novo na samom vrhu svog tajmlajna: nekakvo reklamno smeće, nalik hiljadama reklamnog smeća koje mi zaglušuje društvene mreže pozadinskom bukom. Ali ovo je već bilo zabrinjavajuće: radilo se o "internet kriznom savetovalištu" ili već tako nečem. Uznemirilo me je.

Da li me je to Fejsbuk čuo kako plačem? Ne, kaže Fejsbuk jasno i glasno , ali imala sam osećaj kao da jeste, što je verovatno razlog zašto ova glasina nikad neće nestati.

Nije to ni tako suluda teorija zavere. Pre dve godine, Fejsbuk je počeo daeksperimentiše sa upotrebom mikrofona ugrađenim u vaš telefon i kompjuter da bi prepoznao i predvideo šta ste slušali ili gledali u vreme postavljanja statusa. Na primer, ako slušate nekog umetnika ili gledate neki film, a ne pišete o njima, Fejsbuk će "čuti" i identifikovati izvor zvuka i obezbediti vam ga. Kad je ova funkcija pokrenuta 2014. godine, Fejsbuk je obećao da je "potpuno opciona", da ne snima i ne pohranjuje zabeležene snimke, uključujući i privatne razgovore, i da uglavnom samo koristi vaše audio podatke da bezazleno registruje popularne pretrage.

Reakcija javnosti na funkciju bila je agresivna — jedna onlajn peticija sakupila je preko 500.000 potpisa, prema izveštajima, nateravši Fejsbuk da se povuče i objasni . Ali "povlačenje i objašnjavanje" danas je u modi kod mnogih aplikacija i mreža koje su preterale. Ista stvar desila se sa pro-društvenom anti-subverzivnom operacijom psihološkog ratovanja Pokémon Go, koja navodno nije imala pojma da se ljudima neće dopasti to da Pikaču ima totalitaristički pristup vašem Gugl nalogu, sve dok kasnije to nije morala da ispravi . Ma šta kažeš, mi smo iz Silicijumske doline, ludački smo obrazovani i zarađujemo milione dolara, ali, sto mu gromova, baš teško razumemo problematiku "narušavanja privatnosti" koja se javi bukvalno svaki put kad lansiramo nešto novo!

Na kraju je Fejsbuk prostim rečnikom demantovao da vas špijunira preko vašeg mikrofona kako bi vam uvaljivao reklame . Ali trebalo je da prođe dve godine od prvobitne gnevne reakcije da bi se uopšte stiglo do toga, što deluje malko dugo. A i dalje postoji nekoliko neprijatnih "ako" u njihovom zvaničnom saopštenju nakon tekstapristupamo vašem mikrofonu samo ako. Možda vas među nekim od tih "ako" on i dalje špijunira preko vašeg mikrofona, čak ne ni zbog reklama, već iz nekog sasvim drugog razloga. Ja im prosto ne verujem.

Istina je negde tamo, kaže profesorka sa Univerziteta u Južnoj Floridi i kolega nosač kape od staniola Keli Berns, koja upozorava da uprkos partijskoj žvaki da Fejsbuk sluša samo određene stvari iz određenog razloga, zaista deluje kao se prilagođava stvarima o kojima pričate u njegovom slušnom dometu . Štaviše, čini se da je mnogo ljudi imalo ista jeziva iskustva — postavila sam jedan istraživački tvit i bila zatrpana tonom odgovora u kojima se iznose slične sumnje . Jedan korisnik je preko telefona pričao sa članom porodice o rođaku obolelom od raka, samo da bi odmah posle toga naleteo na reklame za centre za lečenje od ove bolesti. Drugom su nuđeni kuponi za restoran o kojem je neobavezno ćaskao sa kolegama na poslu.

uke. Postala sam laka meta."

Uprkos tome što ne verujem Fejsbuku, čitava ta stvar sa prisluškivanjem verovatno se ne dešava. Tehnička sila neophodna da bi se neprestano beležio sav taj zvuk i provlačio kroz sistem za prepoznavanje glasova navodno je neodrživ. Sa svim metapodacima koje već ima na raspolaganju da bi vas gađao reklamama — što zaista funkcioniše — zašto bi Fejsbuk ili Gugl morali da troše snagu na obradu na tom nivou samo da bi vas još slušali i kako pričate?

Postoji i mnogo drugih logičnih objašnjenja za dotična iskustva. Moguće je da ste pre nego što ste došli do toga da pričate o nečemu sa nekim, u skorije vreme već guglovali ili četovali o istoj ili sličnoj temi — a ti logovi četova u okviru platforme često se koriste za preporučivanje reklama. A postoji i neka vrsta potvrde pristrasnosti poznate kao "Iluzija učestalosti", iliti fenomen Bader-Majnhof , definisan 2006. godine kao načelo da nešto za šta ste nedavno čuli odjednom počne da se pojavljuje svuda. Kad saznate za nešto novo, vi nesvesno počinjete da tražite znake tog nečega u svom okruženju — bio to samo, na primer, neki događaj u vezi sa filmom koji ste upravo gledali ili haljina sa likom iz igre koju ste upravo odigrali

Možda sam samo počela da sumnjam da me Fejsbuk špijunira, pa sam onda počela svuda da primećujem vezu između svojih reklama i svojih razgovora. Možda se osećam glupo jer sam prevarena — odrasla sam osoba a kupila sam haljinu sa Pikačuom! — tako da sada moram da verujem da je taj trik globalan i masivan. Možda. Možda prosto ne mogu da se pomirim sa činjenicom da sam se našla na umešnom nišanu demografskih strelaca poput nepokretne crvene jabuke. Postala sam laka meta.

U ovoj svojoj kolumni, Proročanstva veba (Oracles of the Web), želim da zabeležim trenutke magije, ukletog, religije i vere u okviru tehnološkog prostora. Ali kao što kažu na dijaloškom habu Haunted Machines, svaki sistem koji do kraja ne razumemo suštinski je "magičan", božanski ili uklet — tako prosto funkcioniše ljudski um. Imam neku predstavu o tome da bi Gugl i Fejsbuk mogli da nas prisluškuju i prate, ali ne znam još tačno kako, gde se to završava i gde počinje. Da bih to jednom za svagda testirala, počela sam čitavog dana da govorim reč "motocikli" u svoj lapotop i mikrofon na telefonu. Pozvala bih svog partnera dok sedi pored mene i mi bismo preko telefona vodili lažan razgovor o "motociklima". Otvorila bih prozor za statuse i tiho pred njim naricala o "moticiklima", izgovarajući nešto nalik poremećenoj molitvi. Otvorila bih tab u Jutjubu i mrmljala mu o "motociklima", ukucavala reč "motocilli" u prostor za pretragu i brisala je.

preko objektiva kamere, 'za svaki slučaj'."

Nimalo me ne zanimaju motocikli, tako da svako pojavljivanje reklame za motocikle na mojoj stranici bio bi apsolutni dokaz. I opet, do sada se ništa nije desilo. Možda me je provalio i zna da pokušavam da ga uhvatim na delu. Možda me dovoljno poznaje da zna da ne mogu da priuštim sebi motor i da mi je istekla vozačka dozvola. Ko će ga znati? Bez činjenica, ovo je samo puko verovanje — paranoična teorija zavere.

I kao i kod svih sistema vere, možda se tako nešto u meni javilo kao reakcija na podsvesnu potrebu da verujem da neka smislena sila stoji iza svega, detaljna mapa širom ogromne, zvezdama obasjane noći koju su svi ti tehnološki mega konglomerati nevidljivo prostrli preko mene i mog života dok nisam pazila.

A opet, čak i moje kolege najvičnije kompjuterima, koje su najviše odbacivale moju paranoju, na kraju su priznale da isključuju mikrofone ili lepe trake preko objektiva kamere, "za svaki slučaj". Mnogi sajtovi nude uputstva poput ovih kako isključiti te dozvole za upotrebu mikrofona na vašem telefonu, tako da je moj neprijatan osećaj verovatno sasvim dovoljno rasprostranjen među ljudima. Možda znamo da neke stvari nisu mnogo verovatne, ali je dovoljno znati da su moguće. Mark Cakerberg lično jezalepio traku preko svoje kamere i mikrofona . On verovatno bolje od svih nas zna šta je moguće.

Izvor Vice.com