(2700. godina nove ere)
Danas je Sarajevo ponosna prijestonica Velikog Zapadnog Kalifata. Ali, ostala je ova pjesma koja nas sve podsjeća na prve pravovjerene doseljenike u tada zaostali poratni i postolimpijski grad u kome je harao bogohulni sekularizam, multikulturalnost i šejtansko viševjerje. Došli su u grad sa samo tri tržan centra, bez metroa, bez prokopanog kanala i veze sa morem...Došli su na pustopoljinu.
Za sve rođene arapske Sarajlije (a to smo svi), podsjetimo se ove prastare tužbalice, sevdalinke iznjedrene pošetkom 21. vijeka, po kaurskom računanju vremena. Pročitajmo sa tugom u glasu i suzom u oku ovu arabesku koja dira u srce svakog arapskog Sarajliju, kad se sjeti muka svojih predaka, koji su se sa po dvije familije znali gurati u na jednom spratu hotela "Bristol".
Ne pijem kafu, već čaj, draga
Volim tostovano s jedne strane
I možeš čuti u mom akcentu kada govorim
Ja sam Arapin u Sarajevu
Uoči me kada šetam Petom avenijom
sa štapom za šetanje
Nosim ga svuda
Ja sam Arapin u Sarajevu
Ja sam stranac, ja sam pravi stranac
Ja sam Arapin u Sarajevu
Ja sam stranac, ja sam pravi stranac
Ja sam Arapin u Sarajevu
Ako nas "maniri čine ljudima", kako je neko rekao
Onda je on junak dana
Treba biti čovjek i istrpeti neukost uz osmijeh
Budi ono što jesi, bez obzira šta drugi kažu
Ja sam stranac, ja sam pravi stranac
Ja sam Arapin u Sarajevu
Ja sam stranac, ja sam pravi stranac
Ja sam Arapin u Sarajevu
Skromnost, uljudnost mogu da dovedu na loš glas
Mogao bi da ostaneš jedini
Džentlmenstvo, trezvenost su rijetki u ovom društvu
Noću je svijeća svjetlija od sunca
Za pravog muškarca treba više od vojničke opreme
Više od dozvole za oružje
Suprotstavi se neprijateljima, izbjegni ih kada možeš
Džentlmen će odšetati, nikada pobjeći
Ako nas "maniri čine ljudima", kako je neko rekao
Onda je on junak dana
Treba biti čovek i istrpeti neukost uz osmijeh
Budi ono što jesi, bez obzira šta drugi kažu
Ja sam stranac, ja sam pravi stranac
Ja sam Arapin u Sarajevu
Ja sam stranac, ja sam pravi stranac
Ja sam Arapin u Sarajevu
*
Ovo je originalni tekst star preko 700 godina. Preciznije, napisale su ga prve arapske Sarajlije, koje su se iz Katara, Kuvajta i SAU Arabije primitivnim avionskim čarter letovima dovezli i preko fiktivnih kompanija legalno naselili u tada zaostali glavni grad nekadašnje BiH.
Pjesma sa nostalgijom dočarava odnos pravih hadžija nerođenih Sarajlija spram neukih, siromašnih, zavidnih i bijednih nejvernika domorodaca. Pjesma još više, pokazuje tu nostalgiju za rodnom pustinjom sa jedne strane i neprilagođenost nevjerničkim običajima, klimi i međuljudskim odnosima uređenim mimo šerijata.
Mnogi lažovi kažu kako je 1987. godine prošlog milenijuma izvijesni velšanin kaurskog imena Gordon Matthew Thomas Sumner, poznatiji kao Ibn al Sting ili samo za raju Sting, napisao "originalnu" verziju pjesme.
Njegov plagijat dole možete poslušati i uvjeriti se uz Allahovu pomoć kako je riječ o šejtanskom poslu:
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
