Iz ugla roditelja
Kupili ste knjige, sveske sa omiljenim junacima, pernice, bojice… I šta sad? Svaki roditelj vrlo emotivno doživljava polazak svog prvačića u školu, a kako će prvačić da ga doživi, to u velikoj mjeri zavisi baš od roditelja i njihovih reakcija. Zato, spremite se za polazak u školu!
Kako biste pomogli svom djetetu da mu polazak u školu bude obojen prijatnim emocijama, kao i da školu prihvati i zavoli i na najbolji mogući način se prilagodi novoj životnoj fazi, pođite od sebe samih. Zapitajte se sa kakvim VI emocijama dočekujete 1. septembar. Da li ste radosni, tužni, imate li tremu, je li vas strah? Potrudite se da njegujete prijatne i zdrave emocije, a da one nezdrave i negatvne „sasječete u korijenu“. Određena količina strepnje je normalna i zdrava, ali roditelji veoma često imaju i jake strahove u vezi sa polaskom djeteta u školu. Neki od nas se boje da dijete neće biti u stanju da se nosi sa novim obavezama, neki da se neće uklopiti u školsku sredinu, da će ga drugovi zadirkivati, da se učiteljici neće svidjeti… Neki roditelji se plaše da oni sami neće biti dorasli tom izazovu – da neće znati kako djetetu da pomognu sa školskim zadacima, u prilagođavanju, da neće ostvariti dobar kontakt sa učiteljem i slično. Vrlo je važno da svoje strahove osvijestite i otkrijete njihov sadržaj i uzroke, te da ih stavite pod kontrolu. Već ste se do sada nebrojeno puta uvjerili kako vaše dijete prosto namiriše sve vaše strahove i često bolje od vas zna kako se osjećate. Zbog toga je veoma važno da svojim strahovima i nesigurnostima ne opteretite dijete. Potrudite se da vjerujete u sposobnosti svoga djeteta i u svoje sposobnosti, da izgradite stav da poteškoće nisu nešto strašno i katastrofalno, te da ćete vi i vaša porodica moći da izađete na kraj sa njima. Ponekad se dešava da su sami roditelji imali loša iskustva u školi, bilo da su imali probleme u učenju ili prilagođavanju školskim obavezama, bilo da su se teže uklapali u socijalnu sredinu ili imali problema sa vršnjačkim nasiljem, te otvoreno ili prikriveno ta svoja loša iskustva prebacuju na dijete. Ukoliko je to sa vama slučaj potrudite se da razgraničite da je to vaše iskustvo, da to ne znači da će i vaše dijete imati isti problem, možete o svom iskustvu da razmišljate kao o prednosti – jer ćete zahvljaujući njemu moći da bolje pomognete svom djetetu da prebrodi teškoće, ukoliko na njih naiđe.
Ponekad je izvor straha i nesigurnosti kod roditelja strah od odvajanja od djeteta, strah od djetetovog odrastanja i osamostaljivanja. Jako je važno da zapamtite da je jedan od vaših osnovnih zadataka kao roditelja taj da svoje dijete što bolje pripremite za samostalan život. Koliko god bilo slatko štipkati njihove obraščiće, grliti ih i ljubiti pred spavanje, hraniti ih i kupati – djeca rastu i odvajaju se od nas i to tako i treba da bude. Naš posao je da ih pustimo da odrastu i pomognemo im da budu samostalni i srećni ljudi.
Pored emocija, važno je razjasniti sebi i kakva očekivanja imate od škole i vašeg prvačića. Da li su ta očekivanja realna? Šta ako ona ne budu ispunjena? U kojoj mjeri ste spremni da ta očekivanja mijenjate u skladu sa željama i sposobnostima vašeg djeteta, te od realne situacije koja vas zatekne u učionici? Koliko značaja pridajete ocjenama? Trudite se da sve vrijeme stavljate dobrobit svog djeteta na prvo mjesto, da razmišljate o njegovim ličnim afinitetima i sposbnostima, da mu pružite podršku i pomoć onda kada mu je ona potrebna. Neka vaša očekivanja budu vodilja i motivacija, a ne izvor stresa, konflikta i razočarenja.
Nemojte da zanemarite i vaš odnos sa djetetovim prvim učiteljem. Za vas i vaše dijete bi blo vrlo korisno da sa njim uspostavite jedan saradnički odnos i odnos uzajamnog poštovanja. To ne znači da treba s njim da budete najbolji prijatelji niti da ne izbivate iz škole. To znači da je važno da budete prisutni, da se interesujete za ponašanje vašeg djeteta u školi, da budete otvoreni da prihvatite određene sugestije učitelja, jer oni su ipak u prilici da vide i dožive vaše dijete na jedan drugačiji, često i objektivniji način. Naravno, i oni su živi ljudi, pa kao takvi i pogriješivi, te shodno tome i prilagodite svoja očekivanja od učitelja. Potičite svoje dijete, a pokažite mu to i ličnim primjerom, da uspostavi dobar i saradnički odnos sa učiteljem i drugarima u učionici. Korisno je povezati se, makar i površno, i sa roditeljima druge djece u razredu – kako biste se mogli posavjetovati, raspitati za zadaću i slično.
Iz ugla djeteta
Kada pričate sa djetetom o polasku u školu naglasite ono što će dijete moći da uradi zahvaljujući novim znanjima koje će steći. Podijelite s njim iskustva njegovog brata ili sestre, ili još bolje pričajte o svom polasku u školu. Na taj način se dijete osjeća kao punopravniji član porodice, istovremeno shvata da je škola mjesto u kojem se stiču novi prijatelji i otkriva jedan sasvim novi svijet.
San
U većini osnovnih škola nastava je organizovana u dvije ili tri smjene, rijetki su prvačići koji svake sedmice idu u isto vrijeme u školu. Zato je važno da odmah uhvatite dobar ritam i djetetu date mogućnost da buđenje i odlazak na spavanje budu bar približno u isto vrijeme. Jutarnji i večernji rituali će obezbijediti mirniji i staloženiji život cijele porodice. Izbjegavajte da budite dijete 10 minuta prije polaska pod izgovorom da će na taj način spavati duže… mnogo je bolje za dijete da se na vrijeme i samo obuče, doručuje i sve to bez tv-a, naravno. Prvačiću je potrebno između 10 i 11 sati sna. Prije odlaska u krevet, predvidite mirno vrijeme. Možete da čitate sa djetetom ili da razmijenite nježnosti, u svakom slučaju neka ovo vrijeme bude prijatno za dijete. Izbjegavajte priču o nekim evetualnim teškoćama u školi ili možda nekim stresnim situacijama.
Samostalnost
U školi dijete treba najprije da ovlada novim prostorom i da se dobro snalazi u njemu. Dijete treba da zna da vodi računa o svojim ličnim stvarima, kao što su jakne, duksevi i sl, ali i o školskom priboru. Potrebno je posvetiti vrijeme sa djetetom kod kuće u sticanju ovih navika. Provjeravajte redovno da li je sav školski pribor na broju. Pitajte dijete na koji način se organizuje u školi i da li ima sve što mu je potrebno
Veza između kuće i škole
Pomozite djetetu da prenese sve važne informacije tako što ćete uspostaviti neku vrstu svakodnevnog razgovora o školi. Tražite od djeteta da vam pokaže svoju svesku. Hrabrite svako novo znanje bez obzira kako malo ono bilo. Izbjegavjte poređenje sa drugom djecom ili braćom i sestrama i ne unosite stres i pritisak. Ritam usvajanja novih znanja i vještina su kod svakog djeteta različiti.
Domaća zadaća i čitanje
Većina prvačića nema stvarnu zadaću. Međutim važno je uspostaviti određene radne navike na početku školovanja. Uvedite svakodnevne rituale vezane za ponavljanje onog što je urađeno u školi, desetak ili petnaest minuta svaki dan je sasvim dovoljno.
Čitajte djetetu knjige svaki dan. To je način da dijete razvija maštu, širi vokabular i da zavoli čitanje.
Kada se obratiti za pomoć?
Za pomoć se obratite ukoliko primjetite bilo kakve značajne promjene u ponašanju vašeg djeteta. Noćno mokrenje, teškoće sa snom, mucanje, agresija ili neke druge promjene u svakodnevnom funkcionisanju su znaci upozorenja na koje treba obratiti pažnju i razgovarati sa učiteljicom o eventualnim uzrocima. Ukoliko postoji potreba obratiti se psihologu.
Ova godina je važna po sadržaju, ali i po načinu na koji ćete vi i vaše dijete da se nosite sa novim i nepoznatim. Ove godine vaše dijete uči da bude hrabro, odgovorno, radoznalo, posvećeno, povjerljivo… uči da sa entuzijazmom gleda na nove izazove.
Uspješnu godinu želimo i djeci i roditeljima!
Zoja Kovačević, psiholog i psihoterapeut
Jasna Dragišić, psiholog, TA praktičar i hipnoterapeut
Preuzeto sa https://izrazbl.com/psihologija-3/polazak-djeteta-u-skolu/
