<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

MISTERIOZNE DRUZIJKE Upoznajte žene koje NIKADA NE NAPUŠTAJU SVOJE DOMOVE

Izraelske misteriozne tzv. Druzijke, počele su da otvaraju vrata svojih domova, pokazujući drugim ljudima svoju kulturu, tradiciju i običaje. Ovu versku manjinu arapskog porekla vlada Izraela je označila kao posebnu etničku manjinu. Danas više ne žive toliko izolovano, međutim dug je put popuštanja već ustaljenih verskih i društvenih normi ove zajednice sa planinskih masiva na severu zemlje.

26. august 2016, 12:00

Unutar kamene kuće u selu Hurfeiš, na visokim planinskim obroncima u severnom Izraelu, oko 40 žena, obučenih u dugačke haljine sa providnim maramama na glavama, svakog dana sede na drvenim klupama i kožnim divanima, zauzete heklanjem, šivenjem i vezom.

Iz njihovih šaka izlaze najraskošnije čipke, gobleni, šustikle i stolnjaci.

Ove zanate, kojima su ih davno naučile majke i bake, vekovima su bili jedina zabava i hobi za Druzijke, jedinstvenu religioznu malu zajednicu nastalu u 11. veku. Sada njihove rukotvorine zna da pravi mnogo drugih žena rasutih po Bliskom istoku.

Foto: Zvi Peretz Cohen / youtubeHurfeiš selo

Danas, ove žene svoj ručni rad koristi kako bi osigurale svoju budućnost. Nalik su maloj zanatskoj zadruzi, i proizvode ne samo za svoju zajednicu, već svoje rukotvorine prodaju kao umetničaka dela u javnosti. To je za neke od njih prvi zarađeni novac ikada.

- Počelo je kao hobi, a sada je to naš posao - kaže Aniba Fares (49).

Aniba je jedna od mnogih žena iz izolovanih Druzi sela, koje su odlučile da otvore vrata svog doma i pokažu turistima kako žive i čime se bave.

Foto: youtubeDruzijke

Godinama su putnici mogli da dožive njihovu kulturu samo obilaskom nekoliko seoskih restorančića, koje drže muškarci, jer se ideologija Druzi zajednice zasniva na tajnovitosti i ne dozvoljava se ljudima van zajednice da bolje upozanju njihov način života, njihove svete knjige i sve detalje njihove teologije.

Religija Druza je jedan oblik islama, ali sa specifičnim elementima gnostičkih i neoplatonskih filozofija. Oni koriste arapski jezik i imaju slične obrasce društvenog ponašanja kao i Arapi u regionu. Druzi veruju u preseljenje duša i Poslednji sud. Žive u konzervativnom društvenom uređenju, pod vođstvom uglednih plemićkih porodica. Zabranjena je poligamija, uživanje alkohola i pušenje. Poznati su po patrijarhalnom moralu i ratobornosti.

Aniba, kao većina žena iz Druzi zajednica, nikad nije radila van svog doma, nikad nije napuštala selo u kojem živi i nikad nije išla u školu. Ipak, njena ćerka ima fakultetsku diplomu i posao u obrazovanov ustanovi.

Ovakavi kontrasti su česti u selu koje broji oko 6000 duša. Tokom poslednje dve decenije, postalo je svakidašnje da sada Druzi devojke studiraju, ne nose tradicionalne haljine i voze se do svojih poslova i škola. Ove mlade žene se integrišu u svakodnevni život u okolini svojih sela u najbližim gradovima i varošicama, dok ipak one starije od 40 godina pa nadalje, najvećim delom, ostaju po strani, i dalje radeći samo u okviru svoje zajednice, ne izlažući se spoljnom svetu.

Foto: mrsammy7 / youtubeDruzijke

- Promene su dobre. Mlade devojke imaju više mogućnosti, ali do promena je došlo kad sam ja već postala stara - kaže Aniba.

- Ne postoji ništa u verskim tekstovima Druzi zajednice o tome da žene ne treba da rade - objasnila je profesorka rodnih studija, Janan Falah, sa Arapske akademije iz Hajfa, prva Druzi žena koja je uspela da doktorira.

- Međutim, godinama je versko rukovodstvo Druzi zajednice, govorilo ženama da ne treba da rade i da napuštaju svoja sela, a to je bila metoda kontrole kako bi se što duže očuvala tradicija - priča Janan.

Devedesetih su promene postale sve prisutnije, i veliki broj žena je krenulo da se školuje u okolnim gradovima, gde su pronalazile i poslove van svoje zajednice.

Foto: WikipediaDruzijka nekada

- Danas ne postoje formalne verske zabrane, ali društvene norme se jako sporo menjaju - objašnjava Afaf Genem (38), koja pripada mlađoj generaciji, koja je završila fakultet i sada radi za regionalni odbor.

Novinarka BBC je nedavno bila u poseti selu Hurfeiš, gde se bolje upoznala sa ženama iz tzv. zanatskih radionica.

Šanan Nahila (55) kaže kako se pridružila zadruzi više iz socijalnih razloga nego zbog novca.

- Volim da sedim u društvu drugih žena, gde pričamo o svemu, a u isto vreme doprinosimo zajednici i radimo ono što volimo - kaže Šanan.

- Svi odrasli su veoma religiozni, ali kad su mladi u pitanju, već je drugačije i zavisi od mnogo faktora - kaže jedan od članova zanatske zadruge, Safa Husi (41).

- Nekad je ručni rad bio nevidljiv, sakriven u našim domovima i u našem selu, a danas njega mogu da vide svi drugi, dolazili su čak iz Tel Aviva kako bi kupili naše rukotvorine - priča jedna od vrednih zanatlijki.