Tako je bilo i ovaj, 51. put. Narodno veselje manje-više označava opijanje i prežderavanje pod šatorima, garnirano predsednikovim pevanjem i tradicionalnim mučenjem životinja u vidu borbe bikova.
Ovog puta nismo videli da li je predsednik Srpske nekoga ponovo častio sa pola radničke "plate" ali smo zabeležili ples devojaka oko štangle i "kermice" u grudnjaku.
Kako je svaka druga godina predizborna, ovo je bila sjajna prilika da se narodu ponudi "hleba i igara", a to što se Petar Kočić, čija bi se kritika ondašnjeg političkog života mogla lako primeniti i danas, bez ijedne promenjene reči, verovatno okreće u grobu usud je od kojeg ne možemo, i ne želimo, pobeći.