Cherchez la femme, uzviknuo je, navodno, jedan francuski policajac u 16. veku, uveren da se iza kulisa nekog zločina krije žena. Uzrečica “potražite ženu” s vremenom se pohabala od upotrebe, poprimivši niz značenja među kojima ono doslovno, “u pozadini afere potražite ženu, ljubavnu aferu, intrigu”, nije najmanje važno.
Kako iskrsavaju nova svedočenja i stari dokumenti o istoriji Titove Jugoslavije, ta fraza i ovde dobiva sve više smisla. Sistematski pregled istorijskih izvora pokazuje, naime, kako se iza četiri ili pet najvažnijih događaja Titove Jugoslavije skrivala takva pozadina.
Đilasovim tekstovima, koji su doveli do njegove smene, kumovao je, recimo, snobovski brak i skorojevićki život Peke Dapčevića koji se, na užas pravovernih komunista, oženio lepoticom, balerinom, buržujkom, i brzo se prilagodio Dedinju.
Titovim obračunima s dogmatskim kadrovima u Srbiji pomogla je pak afera u čijem se srcu stajao ljubavni skandal: Petar Strambolić ljubovao je sa ženom generala Ljubodraga Đurića, a ovaj o tome progovorio s - govornice partijskog Kongresa, u Zagrebu, u dvorani Studentskog centra.
Amerikanci su slali desetine tenkova Šerman, mašinke Tompson (prema kojima je umetničko ime posle uzeo Marko Perković), te oružje vredno nekoliko milijardi dolara.
Tamo je, naime, general Ljubodrag Đurić, Titov bivši cimer u Belom dvoru, s govornice optužio Petra Stambolića da je - ljubavnik njegove žene. Dvoranom su se prolomili uzvici. Malo je ko među 2000 delegata mogao poverovati što se događa.
Petar Stambolić, jedan od čelnika srpskih komunista, sedeo je ukočeno u radnom predsedništvu kongresa. General Đurić uperio je prst u njega. Stvar je prekinuo Tito.
"Zaustavite tog ludaka!", povikao je. Pošto je Tito zaboravio isključiti mikrofon, njegovu pretnju čuli su, međutim, milijuni građana u izravnom radioprijenosu.
General Đurić uhapšen je istog dana. Bila je to, ponovimo, 1952. godina - pokušajmo zamisliti da se to događa danas, u slobodnom društvu, višestranačkom sustavu! Iza ove afere valjala se politika...
“Nakon medenoga meseca šef Titovog kabineta odjednom je počeo primjećivati ‘crvenu buržoaziju’ po državnim vilama, zlatni escajg i diplomatski magazin uvezene odeće”, stoji u jednoj analizi Đurićeva slučaja.
“Kao vrhunac odnarođene potrošnje državne imovine, njegova žena priznala je kako već godinama održava seksualnu vezu s Petrom Stambolićem, koja je dovela do njezine trudnoće. Stambolić je prezentiran kao pohotnik koji konzumira poveći harem tuđih supruga. Priču je Đurić preneo samom Titu, koji je Rankovića zadužio da ispita činjenično stanje. Istina da je šef Udbe stao na Đurićevu stranu, (sređujući pobačaj njegove žene), ali je Tito odbio Stambolićevo smenjivanje. I tako je Đurić, u najdubljem uverenju da uživa apsolutnu drugarsku potporu najplemenitijih izdanaka revolucije, samoinicijativno izašao za kongresnu govornicu, računajući na popravljanjo kodeksa časti i dužnosti...”
Ali, pogrešio je.
"To je bio", piše Titov biograf Vladimir Dedijer, "tragičan dokaz erozije partizanskog morala. Tito je u besu to nazvao ‘užički jebhoz’. Ovaj naziv je iskovao adaptacijom dva izraza - kolhoz i sovhoz ili sovjetsko državno poduzeće, koji će se pretvoriti u jebačko poduzeće - jebhoz…"
Afera je, dakako, imala i političke posledice. Tito je u Srbiji dobio još jaču podršku Petra Stambolića, liberala, dok je tvrđa komunistička struja doživjela poraz.
Istinu o “užičkom jebhozu” Đurić je ispisao u memoarima koji su objavljeni 1988. godine. Nakon toga, uzeo je pištolj, Titov dar, i prostrijelio si glavu.
Seks je, međutim, bio u pozadini i ključnog jugoslovenskog rascepa - onoga između Tita i Đilasa.
Da herojski etos gubi svoju nekadašnju vrednost, prvi je shvatio Milovan Đilas. Godine 1950., kada se Tito oženio Jovankom, u elitnim kuloarima sagledana je sva uzaludnost, koliko “crvenoga“ terora, toliko ideoloških i političkih opravdanja koje je Đilas, kao šef agitpropa, pisao po službenoj dužnosti.
Možda nikada nećemo doznati je li Stevo Krajačić i u to umešao svoje nevidljive prste, pritom koristeći Jovankinu zahvalnost za najviši mogući ženski plasman u hijerahiji SFRJ.
Ali dve-tri godine poslije, pod nazivom SKJ, ukinut je Đilasov “agitprop“, koji je, uz ostalo, od komunista nesalomljivoga morala tražio bračnu brigu za istorijsko najzaslužnije drugarice.
Naslutivši obećanu slobodu, Đilas se razveo od dotadašnje supruge Mitre, zavidnoga revolucionarnoga staža, zasnivajući bračnu zajednicu s mlađom Šteficom, ženom beznačajne komunističke biografije. Komunisti su to dočekali s tihim zgražanjem.
Naravno da će Đilas govoriti o licemjerju dvostrukih načela, nipošto o osobnim mukama. Tako će viteškom spisateljskom gestom ustati u zaštitu tuđe supruge.
Publicirajući “Anatomiju jednoga morala“ u časopisu Nova misao u siječnju 1954. izložio je žalosni slučaj osamljene i prezrene balerine Milene Vrsajko, glumice, operske pevačice i mlade svoga cnogorskoga zemljaka Peke Dapčevića, koji je “iz šume“ došao u Beograd na visoki vojni položaj da bi ga balerina potom “preodgojila” na užas starih komunista.
Ta sitna, zla i smišljena uznemiravanja - telefonski pozivi mužu, saopštavanje njoj samoj sablažnjivih detalja, anonimnih pisama, sve je to opadalo iz nedelje u nedelju, iz dana u dan.
Ali je mimo očekivanja i nasuprot tome, nije primila, kamo li prigrlila nova sredina. Dočekao ju je tako masivan, leden i neprobojan zid koji nitko nije mogao unapred očekivati, elaborirao je Đilas nevolju Dapčevićeve žene.
S obzirom na vreme tokom rata Milena Dapčević bila je djevojčica, ni zaslužna za novu vlast ni kriva za njezine prethodnike kvislinga i nacidržavice.
Za difamaciju je tako poslužila retorika koju ispravne političke supruge sigurno nisu prihvatile u KPJ i NOB-u. Uprkos partijskim školama i tečajevima opismenjavanja, u brzinu je krenuo rečnik njihova materinskoga podrekla balkanskih seljanki, zavidnih na dobroj bračnoj prilici.
“Naratovao se drugar, trebalo je samo da podigne suknju“; “uhvatila ga je na golu nogu“, brujalo se šapatom oko Milenine figure. Prema tim je motivima posle snimljen film “Oficir s ružom”.
Nekoliko meseci poslije na partijskom skupu Đilas je optužen za liberalizam koji zbunjuje i uznemirava javnost. Isključen je iz Centralnoga komiteta.
Nova misao nikada više nije izašla, njezin glavni urednik, Skender Kulenović, degradiran je u korektora Borbe. Do razračunavanja Partije s Đilasom došlo je na plenumu CK 16. i 17. siječnja, napisao je u jednom tekstu Ivan Ivanji, dugogodišnji Titov prevoditelj s njemačkog:
“Iako su uzrok svakako pre svega bili Đilasovi teorijski članci u Borbi, slutim, a naravno dokazati ne mogu, da mnogi konci vode i u spavaće sobe, na primer, samog Tita, Kardelja, Rankovića i drugih, gde su supruge uzbuđeno ukazivale na ‘Anatomiju jednog morala’ i spominjale Peku Dapčevića i Bebu ili njenu najstariju sestru. Niko o tome nije govorio ništa slično, možda je moja mašta pobegla sa mnom... "
I Goli otok, to jest logor na njemu, usko je vezan uz ljubavne afere u Partiji. Zapovjednik tog logora bio je general Jovan Kapičić, djed poznatog glumca, otac još poznatijeg košarkaša i - što je manje poznato - prvi dečko Davorjanke Paunović, najveće ljubavi Josipa Broza Tita.
Tito je Kapičiću uzeo Davorjanku, a zauzvrat dao - karijeru.”
"Kao da se ni tada ni kasnije nije ništa desilo, taj Jovo Kapičić je stalno napredovao bez obzira na to što je radio", ispričat će kasnije Vlado Dapčević, rođeni brat Peke Dapčevića, koji je na Golom otoku ostavio najbolje godine svog života.
”Meni se čini da je tajna u sljedećem. Njegova devojka prije rata u Beogradu bila je Davorjanka Paunović Zdenka. Znaš ko je Zdenka? Titova ratna sekretarica i nevenčana žena. Da, da, žena. To je bila javna tajna. Opasnije je bilo zameriti se toj Davorjanki nego lično Titu. Početkom četrdeset prve godine beogradska organizacija je od Centralnog komiteta Partije dobila naređenje da pošalje dve studentkinje, članice Partije. Izbor je pao na nju i na Vjeru Planojević. Vjera je bila kasnije ljubavnica Sretena Zujovića. Tada se Davorjanka zbližila s Titom. Valjda su se i Tito i Davorjanka zbog toga osjećali nešto dužni Jovu Kapičiću - ona ga ostavila zbog Tita - i tako mu se svašta opraštalo, i još je napredovao”.
Izvor newsweek.rs
