Zašto je u Banjaluci teško napraviti selfi?

Dio Trga Krajina u ’’krajiškoj ljepotici’’, avgusta 2016. godine

Kraj je ljeta i turističke sezone, odlazaka i dolazaka, za one koji su imali sreće da to sebi priušte. Već nekoliko puta, u ovom periodu, u zadnjih par godina mi je došlo da pišem ovaj tekstić. Upitam se čemu to sve, pa odustanem. Ovaj put evo ipak ne dozvolih da ljutnja ispari...

U eri morbidnog selfiranja i pućenja usana, čini se da to u Banjaluci zahtjeva dodatni ZUM! Zašto, pa zato što je valjda malo zanimljivih detalja koji bi u pozadini obogatili tu fotografiju. Selfi u stranu, dakle tema ovog teksta je koliko je Banjaluka (ne)interesantna posjetiocima i šta bi to trebalo uraditi da se privuče pažnja, da se u nju dođe, da se pored nekog objekta zastane, razgleda, fotografiše, pa poslije priča drugima o tome, pa onda i oni dođu...?

Nažalost, trenutna situacija je takva da možda možemo nabrojati maximalno 10-ak kadrova i objekata koji bi mogli biti interasantni: Vrbas, tvrđava Kastel, hram Hrista Spasitelja, zgrada Gradske uprave, Gospodska ulica, kompleks oko zgrade Vlade RS, aleje i drvoredi. Ovo posljednje je uz Vrbas i Kastel vjerovatno i najjači adut Banjaluke i svaka čast što opstaje uprkos tajkunskom depošumljavanju. Potencijalno interesantni su možda i Predsjednička palata (sa parkom ispred), park Petar Kočić, Trg Krajine.

U njih je dosta uloženo ali krajnji rezultat nije dovoljno kreativan, pogotovo dok u pozadini stoji ruina od hotela Palas te neumoljivo siva i betonska - Boska. Banski dvor je takođe, dok se ne renovira, bolje i ne razmatrati detaljnije (tamo sad više ne bivstvuju političari, pa koga uopšte interesuje njegovo renoviranje). MALO, VEOMA MALO ZA OVAJ GRAD! Pri tome prije svega mislim na neke manje ali zanimljive i neobične skulpture, statue, parkove, uličice koje bi ostavile utisak na posjetioca. Mislim da razvoj imidža grada treba da ide u ovom smjeru jer potencijalne posjetioce neće impesionirati zgrada Vlade, jer ako žele da vide tako nešto, otići će u bilo koji veći grad u okruženju pa vidjeti 10 puta veću zgradu.

Špartajući po svijetu viđao sam stotine primjera kako ljudi razgledaju i fotografišu se pored objekata koji uopšte nisu megalomanski, ali su na neki način zanimljivi i kreativni. Pitam se, pa je li moguće da u našem gradu ne možemo napraviti više od 5,6 zanimljivih fotografija?! Stalno se priča o nekoj turističkoj ponudi, ali u praksi ne vidimo konkretne rezultate i objekte koji će obogatiti ovaj grad i učiniti ga zanimljivim. Trenutno, on je prilično dosadan (izuzetak se muzički festivali kojih ima poprilično). Npr. ako je jedan od simbola grada čamac dajak, pa kako neki posjetioc može da to sazna, zar je toliki problem napraviti i negdje instalirati skulpturu dajaka (pogotovo imajući u vidu da imamo Akademiju umjetnosti i mnogo nezaposlenih studenata koji iz nje izlaze)!? Uzgred, ono par skupltura koje su napravljene u zadnjih 20-ak godina je bolje ne komentarisati, a pouzdano znam da su odabrane ideje tatinih sinova i ljubavnica!

Kreativni objekti u većini slučajeva uopšte ne zahtjevaju mnogo finansija.

Zahtjevaju kreativnost i hrabrost da se uradi nešto lijepo i neobično. Ali imamo li volje, kreativnosti i hrabrosti za autentičnošću? Bojim se da današnji pravac razvoja imidža grada određuju kuloari ’’svjetine’’ po kojekakvim tržnicama i autobuskim stanicama. Kao da se grad razvija u smjeru da bude interesantan gorštaku koji zaluta i slučajno bane u njega pa mjerka koja je zgrada najveća! Betonski stambeni kompleksi bez grančice zelenila u Boriku su cool! Štandovi sa prašnjavim gaćama na glavnom trgu su takođe OK! Šatorske manifestacije sa gologuzim striptizetama postaše kulturni događaji od nacionalnog značaja! Do 90-tih se u kafićima u centru BL, nije mogla čuti folk muzika, danas ne možemo da zaspimo zbog nje, ni danju ni noću!

Ako je ovo vizija razvoja grada, onda u redu... Oni koji o ovome odlučuju ili nemaju ozbiljne volje da urade nešto više ili ne žele da talasaju ukus ’’svjetine’’ dodvoravajući se u namjeri da valjda budu ’’ljudi iz naroda’’. Zaboravljaju pri tome da je odgovornost bilo koje vlasti da stvara mehanizme prosvjećivanja stanovništva, a ne njihovog cementiranja u sopstvenim nagonima i to najnižeg reda. U svakom slučaju, sve dok polupismena većina bude dirigovala šta je lijepo i cool, a rodbina gradskih činovnika kreirala skulpture po gradu, spremite se da i dalje pućite usne ispred ogledala u kupatilu, i ne zaboravite ZUM, jer iza vas je malo toga vrijedno vašeg objektiva!

Elem, da ne bude samo kritika, navešću 30-ak primjera koji širom svijeta privlače pažnju i koji će valjda nekog asocirati, podstaći... Namjerno neću navoditi mega građevine već male atrakcije koje gotovo svako društvo može sebi da priušti, pa tako i mi. Pogledajte i prosudite sami, da li je teško ovako nešto slično osmisliti i u Banjaluci? Bar 10-ak od navedenih prijedloga uopšte ne iziskuju velike finansije. Slijede fotografije prijedloga i primjera. Većina je vlasništvo autora teksta, a neke su pozajmljene.

PRIMJERI I PRIJEDLOZI...

Cvjetni sat je moj prijedlog br. 1. Jedna od nezaobilaznih atrakcija u Ženevi, dezeni se mijenjaju sezonski. Dakle, potrebno je postojeće cvijeće posaditi određenim redom i nabaviti satni mehanizam. Potpuno se uklapa u imidž Banjaluke kao grada zelenila. Ne bi trebalo da je skupo i komplikovano. ’’Vidim’’ ovaj sat u parku između Predsjedničke palate i hrama Hrista Spasitelja. Da li je ovo teško izgraditi?

Murali su zanimljiva fora. Obično je njihovo oslikavanje veoma jeftino jer i sami umjetnici često rade volonterski. Potrebna je lokacija i petlja da se radi nešto što je zanimljivo i urbano. Imamo nekoliko super primjera u Banjaluci i Prijedoru. Zašto ne oslikati cijelu jednu ulicu muralima (primjer je dole)? Neka dio imidža grada bude i to da je to grad murala. Plaši me informacija da će zbog ’’nezadovoljstva komšiluka jer su murali čudni’’ u budućnosti murali biti likovi poznatih ličnosti. Svaka čast, ali ne bih miješao babe i žabe.

Mural u Banjaluci, ODLIČNO!

Cijela ulica u muralima, Belfast

Neobični objekti, skulpture i statue

Les Voyageurs, Marselj, Francuska

Mihai Eminescu, Onesti, Rumunija

Nelson Mandela, Južna Afrika

De Vaartkapoen, Brisel

Ogromna slavina, Ypres, Belgija

Violinista prolazi kroz pod, Amsterdam

Polomljena stolica, Ženeva

Ovo se nalazi na trgu ispred zgrade UN u Ženevi, dakle elitna lokacija. Rijetko koji prolaznik se nije fortografisao ispred nje. Da li je ovo neka mudrost, je li teško?

Skupltura čovjek u rijeci, Kordoba, Španija

Korporativna glava, Los Anđeles, Kalifornija (lijepo oslikava i svijest naših upravnika)

Nekoliko skulptura iz Bratislave. Bratislava nije puno veći grad od Banjaluke. U starom gradu ima preko 100-ak restorana i prepuni su, dakle vrvi od turista. Tome doprinosi i nekoliko neobičnih statua, a na osnovu njih se izrađuju i suveniri, to vuče cijelu industriju za sobom.

Čovjek na poslu, Bratislava

Paparaco, Bratislava

Most sa ’’ljubavnim’’ katancima, Pariz

Veliki broj ljudi u Parizu, pogotovo mladih dolazi da ovo vidi, fotografiše se, a neki parovi se se i simbolički ’’vežu katancem ’’ (primjetih da to često i ne funkcioniše ). Slično postoji i u Makarskoj.

Klupe i stolice mogu da budu atrakcija sam po sebi. Evo nekoliko primjera.

Klupa sa Napoleonom, Bratislava

Željezna stolica u Andorri.

Stric Mićo bi ovo od svog željeznog otpada povario i napravio za 100-ak KM! Svjedok sam da su se skoro svi prolaznici fotografisali pored ove skalamerije. Je li teško?

Klupa, ali malo drugačija, Istanbul (u pozadini je i zanimljiv parking za bicikle)

Ili...

Igraonice i parkovi za djecu

Dječija igraonica u Mađarskoj, ali malo drugačija

Dječiji park u Njujorku

Skejt park, Moskva. Kompleks od više staza za skejt te ostalih sadržaja za mlade.

Zelenilo.

Pisanje cvijećem u Seulu, J. Koreja. Simpatično, a nije komplikovano.

Neobične ulice. Evo i nekoliko interesantnih ulica po kojima kompletni gradovi postaše poznati.

Ulica natkrivena šarenim kišobranima, grad Agueda, Portugal. Ako ukucate na netu slike ovog grada, skoro svi nalazi se odnose na ovu ulicu. Dakle, sva atrakcija ovog mjesta se slila u jedan kreativni projekat! Je li teško?