<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Djeca na udaru: Škole i vrtići liče na pijace

Dečji ormarići u vrtićima i holovi škola u Banjaluci puni su flajera za kurseve i treninge, koji koštaju i do 50 KM mesečno.

14. septembar 2016, 12:00

Formalno, reklamiranje i prodaja ovakvih sadržaja u javnim obrazovnim ustanovama je zabranjena, ali u praksi deca su zatrpana primamljivim šarenim ponudama, a roditeljima, koji ionako jedva krpe kraj s krajem, natovaren je na glavu još jedan problem.

 "Kako detetu od pet godina objasniti da ne može u školicu plivanja ili engleskog, ako mu je teta rekla da je to super školica i da će svi drugari ići. Oni još ne znaju ni da čitaju, a već im se nameću potrošačke navike", kaže Nikola M.

Starijem sinu, koji je osnovac, treninge u privatnom sportskom klubu plaća 40 KM mesečno.

"Iz škole je doneo flajere i priču da su se u taj klub upisali svi dečaci iz razreda", priča ovaj Banjalučanin.

I drugi roditelji svedoče da su već prvih dana nove školske godine đaci u školskim torbama doneli po nekoliko reklamnih letaka.

Miroslav Popržen, direktor OŠ ’'Sveti Sava’’ na Laušu, kaže da je akt Ministarstva prosvete Republike Srpske , kojim je regulisana ova oblast, kontradiktoran i nedorečen, pa je direktorima prepušteno da sami odluče šta je dozvoljeno, a šta ne.

"Sve što je vezano za školu i što doprinosi napretku dece, treba dozvoliti, ali samo na nivou ponude. Nedopustivo je, naravno, da nastavnici bilo šta deci nameću ili sugerišu", kaže Popržen.

Navodi da su ranije promoteri sportskih klubova i škola stranih jezika presretali decu na ulici pred školom i nudili im flajere.

"To je još gore. Može u toj gužvi dete udariti automobil", upozorava Popržen.

Mada i roditelji vrtićke dece kažu da u ormarićima svojih mališana nalaze flajere, direktorka Centra za predškosko vaspitanje Jelena Kurtinović tvrdi da „takvih aktivnosti nema“.

"Centar se pridržava zaključka Skupštine Grada, po kojem javne gradske ustanove ne mogu biti mesto na koje se lepe i javno ističu reklame i oglasi", kaže Kurtinovićeva.

Jedini izuzetak je, tvrdi, Škola sporta „Kasper“, koja je besplatno organizovala male olimpijske igre, pa im je obećano da će u jednom vrtiću uraditi pokaznu vežbu, te podeliti flajere.

Psihologinja Dubravka Vujnović Božić ocenjuje da je težište odgovornosti, ipak, na roditeljima.

"Dobro je da se deca bave sportom ili kreativnim hobijima, a roditelj treba da zna šta je za njegovo dete najprikladnije. Mešutim, roditelji često idu linijom manjeg otpora. Lakše im je da detetu kupe sve što ono poželi, nego da s njim razgovaraju i objasne mu da za neke stvari nema novaca, ili da mu naprosto nisu potrebne", kaže Dubravka Vujnović Božić.

Popržen: Knjiga nije smoki 

"Treba, naravno, voditi računa šta se deci nudi. Kad su u našoj školi prodavane knjige Ljubivoja Ršumovića, iz Ministarstva su me pitali zašto to dozvoljavam. Pa, nije ista stvar prodavati knjigu ili smoki", kaže Miroslav Popržen.