Jeste li znali da je Bosna i Hercegovina 2014. godine bila među tri zemlje u svijetu koje su bile najviše pogođene klimatskim promjenama?
Ova sedmica u znaku je obilježavanja evropske klimatske diplomatije. Njom se nastoji istaći pozitivna akcija, koja se u saradnji sa EU i njenim državama članicama obilježava širom svijeta, te podstaći opsežna rasprava i zajednički odgovor na klimatske promjene.
Kada je rijč o klimatskim promjenama, Bosna i Hercegovina ne stoji baš najbolje. Prema analizama Global Climate Risk Indexa, Bosna i Hercegovina je 2014. godine bila među tri zemlje u svijetu koje su bile najviše pogođene klimatskim promjenama. Alarm za uzbunu, reklo bi se.
Veoma važna stepenica u borbi protiv klimatskih promjena, ili barem pokušaja da se one minimiziraju, jeste potpisivanje Pariškog sporazuma, prvog globalnog sporazuma o klimi kojeg su prihvatile 195 zemlje, među kojima je i naša zemlja.
Ovaj sporazum je samo prva etapa jednog dugog puta koji nam predstoji, jer će sve zemlje pristupiti obaveznim revizijama od 2020. godine u cilju ograničavanja porasta temperatura na 1,5°C.
Bitno je napomenuti da se EU obavezala smanjiti svoje emisije za 40% do 2030. godine, a taj cilj bi se trebao odnositi i na BiH, jer smo mi zemlja koja pretendira na priključenje Evropskoj uniji.
Paralelno sa pregovorima o klimatskim promjenama, grupa organizacija civilnog društva u sklopu SEE SEP programa (Strategija održive energije za Jugoistočnu Evropu), predstavila je Energetski model za Jugoistočnu Evropu za 2050. godinu.
Organizacije tvrde da zemlje Jugoistočne Evrope mogu imati čišći, pravedniji i efikasniji energetski sistem, koji bi također bio otporan i na buduće klimatske promjene. Informisanje javnosti o odlukama koje se tiču budućnosti njihovih energetskih sistema je iznimno bitno za Energetsku zajednicu, pa je tako model tada predstavljen u formi video igrice zapravo veoma koristan alat koji javnosti jedno kompleksno pitanje predstavlja na jednostavan način.
Model je ponudio širok izbor scenarija, od nastavljanja trenutne prakse kojom se i dalje eksploatira sav postojeći ugalj i ne investira se u obnovljive izvore energije, do scenarija koji je kompatibilan sa EU ciljevima i koji demonstrira da je tehnički izvodivo imati efikasne i niskougljične energetske sisteme. Upravo je drugi scenario u skladu sa ciljem Evropske unije po kojem se gasovi staklene bašte do 2050. godine trebaju smanjiti za 80%.
Pariški sporazum je potpisan i od strane Bosne i Hercegovine, a praksa pokazuje da aktivnosti vezane za borbu protiv klimatskih promjena u Jugoistočnoj Evropi mahom ostaju samo na riječima. Odnosno, u ovom slučaju, mrtvo slovo na papiru.
Nedavno objavljene obaveze država u vezi smanjenja emisija gasova staklene bašte su posljednji primjer, obzirom da sve zemlje u regionu osim Albanije planiraju povećati, a ne smanjiti, svoje emisije gasova staklene bašte.
U okviru pomenutog projekta SEE SEP, u junu je objavljena publikacija Jugoistočna Evropa: Put u EU ili put ka nigdje? Energetska mapa puta za 2050.
Ova mapa uključuje i BiH, jer pokriva Albaniju, BiH, Kosovo, Hrvatsku, Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju. Objavljena su dva izdanja, jedno nosi naziv Vodič u budućnost i zapravo objašnjava zašto su sve ove promjene potrebne, dok je drugo tehnička verzija koja objašnjava korake sa ekspertskog stanovišta.
Podsjetimo kako je Predsjedništvo BiH početkom aprila ratifikovalo Pariški sporazum. Sa našim sagovornicima analiziramo koliko se uradilo dosad u okviru obaveza po pitanju Pariškog sporazuma.
Garret Tankosić-Kelly, direktor Fondacije SEE Change Net kaže da BiH nazaduje i da svi potezi predstavljaju korak unazad.
"Bosna i Hercegovina je uradila dvije stvari. Prva stvar je da je podnijela INDC (Namjeravani nacionalno utvrđeni doprinos), koji predstavlja inicijalni cilj smanjenja svojih karbonskih emisija. Prema ovom planu, BiH planira postići smanjenje emisija za 2% u 2030. godini, što, u suštini, predstavlja povećanje emisija od 18% u 2030. godini u odnosu na 1990. godinu. To pokazuje neozbiljnost shvatanja ovog pitanja, ali BiH ima šansu da ove ciljeve revidira kako bi bili ambiciozniji. Druga stvar je korak unazad - nastavljanje investiranja u ugalj", ističe naš sagovornik
Prema njegovom mišljenju, domaći političari ovu situaciju ostavljaju kao poklon našoj djeci koja će s tim morati živjeti.
"Ignoriranje ove egzistencijalne prijetnje neće zaustaviti poplave, kao ni pitanje izbjeglica koje bježe od klimatskih promjena, a kojih će biti sve više. Taj proces će biti nepovratan. Planeta će se možda oporaviti, ali ljudi će biti suočeni sa egzistencijalnim šokom", ističe Tankosić-Kelly za BUKU.
Naš sagovornik vidi izlaz u dvije ključne stvari koje BiH treba da preduzme.
Svi resursi se trebaju fokusirati na energetsku efikasnost.
"Energetska efikasnost štedi energiju, čini zrak čišćim, ali također stvara nove poslove i pomaže pri rješavanju problema energetskog siromaštva. Federacija BiH već pet godina nije usvojila zakon o energetskoj efikasnosti, dok Republika Srpska jeste, i to je pozitivan korak", ističe Tankosić-Kelly i dodaje kako se ne smije više ulagati u ugalj.
"RS ima novu termoelektranu Stanari o čijoj je poslovnoj strukturi više puta pisao Centar za istraživačko novinarstvo, ali to je ništa u poređenju sa planovima za Banoviće, koji su potpuno nepotrebni i politički motivirani, a to je samo jedna od termoelektrana koje se planiraju izgraditi kineskim novcem", naglašava naš sagovornik.
Poznati izvještaj Lorda Sterna kaže da je potrebno 2% globalnog BDP-a kako bi se spriječili najgori efekti klimatskih promjena, u poređenju s 20% BDP-a ako se ne budemo nosili s tim na vrijeme.
"Jednostavno rečeno, ako su upozorenja vezana za klimatske promjene pogrešna, jedino što mi možemo "pogrešno" uraditi ako uložimo u energetsku efikasnost, jeste to da ćemo imati čišći i efikasniji energetski sistem za otprilike isto novca koliko košta i trenutni pristup koji podrazumijeva sagorijevanje uglja. No, ako su upozorenja vezana za klimatske promjene tačna, suočavamo se s globalnom katastrofom", kaže za BUKU direktor Fondacije SEE Change Net.
"Ako košta malo da izbjegnemo nešto što možda nikad nećemo moći popraviti, u pitanju je strategija koja sa sobom ne nosi rizik", tvrdi Garret Tankosić-Kelly, dodavši kako "to nije ono što BiH radi, ali nije kasno, i naš energetski model pokazuje da je moguće i izvodivo - jer smo blagoslovljeni čistim izvorima energije poput sunca, vjetra i biomase".
Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kaže za BUKU kako akcije BiH možemo posmatrati otprilike kao i generalnu situaciju sa većinom zemalja u svijetu.
"Mnogo toga je rečeno, obećano, neke stvari se čak i obavljaju, ali nažalost uglavnom na papiru. BiH je usvojila dva nacionalna izvještaja prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC), a treći je već neko vrijeme u pripremi. Takođe, na stranici unfccc.ba možemo naći i klimatski atlas, koji sadrži informacije o klimi i dva scenarija mogućih klimatskih promjena. Šta sve ovo zajedno znači? Ne mnogo kada uzmemo u obzir sve ostalo nažalost. Klimatske promjene nisu nešto što se obrađuje unutar jednog sektora, budući da taj sektor ne postoji", kaže Kalaba, ističući kako klimatske promjene uzrokuju ljudske aktivnosti, ponajviše one iz sektora: energije, transporta i poljoprivrede. Tu su i zgradarstvo, te cijeli niz privrednih aktivnosti.
"Kada pogledamo konkretne aktivnosti, BiH poput ostalih država nije učinila apsolutno ništa, štaviše, odmaže sa planovima za razvoj termoelektrana na ugalj, te zanemarivanjem pitanja klimatskih promjena u sektorima transporta, poljoprivrede i drugo", ističe naš sagovornik.
BiH je predstavila scenario u kojem može svoje emisije do 2030. godine, u poređenju sa planiranom projekcijom, smanjiti za 2%.
"To zvuči ohrabrujuće ako ne uzmemo u obzir činjenicu da je planirana projekcija rast emisija od 20%, tako da uzimajući u obzir to smanjenje, BiH će opet imati rast emisija gasova staklene bašte od 18%. Postoji mogućnost smanjenja od 3% u slučaju međunarodne pomoći", ističe Kalaba
On kaže kako je sve ovo iluzorno ako uzmemo u obzir da se i dalje planiraju termoelektrane na ugalj, da se gradovi planiraju neplanski bez razmišljanja o rješavanju problema smanjenja korištenja nafte i cijeli niz drugih aktivnosti koje idu upravo suprotno od smjera u kojem bi trebale ići.
"Osim toga, u INDCs dokumentu je navedeno da će BiH da se za smanjenje emisija posveti izgradnji malih hidro elektrana, koje neki predstavljaju kao obnovljive izvore energije, međutim mi već imamo seriju kontroverznih projekata za izgradnju MHE koji su se pokazali kao ekološke i finansijske katastrofe... Takođe, navedena je i planirana instalacija 175 MW energije iz vjetra do 2030. god. te postrojenja za proizvodnju električne energije iz sunca snage 4 MW", ističe naš sagovornik.
Svjedoci smo poplava iz 2014. godine, to je vjerovatno prvi takav događaj nakon kojeg su klimatske promjene počele da budu spominjane kao mogući uzrok.
"BiH je zaista u veoma nezavidnoj situaciji vezano za buduće klimatske promjene, koje će dovesti do daljeg i konstantnog pogoršavanja, ali i učestalosti takvih vremenskih fenomena kao što su suše i poplave. Ukratko, kako vrijeme bude odmicalo, za vrijeme sušnih sezona poput ljeta vode će biti sve manje i manje, a za vrijeme kišnih sve više, rezultirajući poplavama. Ovo će uticati na naše živote na mnoge načine: od infrastrukturnih do problema sa vodoopskrbom i uzgajanjem hrane", dodaje Kalaba za BUKU.
Iz svega navedenog jedno je jasno. Životna sredina i klimatske promjene nisu uopšte u fokusu naših političara, odnosno "političkih elita" tvrdi naš sagovornik iz Centra za životnu sredinu.
Ove, kao i mnoge druge konkretne teme koje zahtijevaju ekspertizu, viziju i druge odlike kvalitetnih političara, vođa i predstavnika građana, u potpunosti su zanemarene.
Sa vremena na vrijeme će se pojaviti poneki projekat energetske efikasnosti i slično, i to nije u potpunosti zanemarivo, ali dok god gradimo gradove tako da se promoviše transport privatnim automobilima, dok god pravimo termoelektrane na ugalj, a u razvoj i nauku ulažemo manje od 0,1% BDPa, kako možemo očekivati da BiH smanji svoje emisije gasova staklene bašte i pređe na obnovljive izvore energije i maksimalno iskoristi prednosti energetske efikasnosti, a pri tom to uradi na vrijeme, dajući šansu radnicima iz "prljavih" industrija da pređu u "čiste" što bezbolnije?
