<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SRCE, RUKE I LOPATA: Ovako se radilo i gradilo u nekadašnjoj SFRJ

Ekonomija nekad i sad

Nekada su se od blata pravile fabrike i poslovne imperije, danas od fabrika prave blato. Nekada su sa jednom lopatom, jednim krampom i jednim kolicima uspjeli izgraditi fabrike. Danas mladi čekaju da im drugi nađu posao, da ih postave u stolicu u kojoj će dočekati penziju…

19. septembar 2016, 12:00

Ovo je priča o jednom privrednom gigantu, koji je uspio da podigne čitavu jednu opštinu na noge. U najboljim vremenima, u ovoj su se firmi ostvarivali i suficiti, a radnici su dobro živjeli od svog rada.

Prošlog petka, u Čelincu je promovisana knjiga „MERMER-50 godina rada i razvoja“, autora Milorada Dokića.  

Na osnovu zvaničnih dokumenata, velikog fonda autorovih sačuvanih bilježaka, ličnog i sjećanja jednog broja još uvijek živih drugova koji su radili u opštini Čelinac i preduzeću „Mermer“, u ovoj knjizi prikazano je formiranje, rad i razvoj preduzeća „Mermer“ iz Čelinca.  Generacije rođene pred, u toku i poslije Drugog svjetskog rata, poslije rata su se suočile sa siromaštvom i potrebom planiranja bržeg društveno-ekonomskog razvoja.

Ovaj prikaz obuhvata prilike koje su vladale u toj maloj i nerazvijenoj opštini Čelinac, sa svim svojim karakteristikama, koncentrišući se na period od 1960. do 2010. godine.

Autor pretpostavlja da su i mnoga druga opštinska područja u to vrijeme pokušavala da krenu ka izlazu iz stanja nerazvijenosti putem formiranja preduzeća i donošenjem planova ekonomskog razvoja.

Šezdesete godine dvadesetog vijeka bile su vrijeme kada je završena prva faza obnove Jugoslavije poslije ogromnih razaranja za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ratna razaranja bila su velika na čitavom prostoru Jugoslavije,  a posebno su bila ogromna u Bosni i Hercegovini, gdje je to područje pogođeno najsnažnijim udarima i razaranjima.

Došlo je vrijeme da se odrede i isprogramiraju dugoročni programi razvoja za svaku teritorijalnu zajednicu na čitavom području zemlje. U toku ovog perioda i opština Čelinac intenzivno se bavila aktivnostima na koncipiranju dugoročnog ekonomskog razvoja na svom područjima, navodi autor u svom uvodu.

U to doba, na području opštine osnovna djelatnost bila je poljoprivredna proizvodnja. Ona se odvijala uglavnom u okviru posjeda individualnih poljoprivrednih imanja i to na vrlo niskom nivou tehničke opremljenosti. Zbog niskog tehničko-tehnološkog nivoa opremljenosti, a i zbog relativno lošeg kvaliteta poljoprivrednog zemljišta, poljoprivredna proizvodnja nije bila dovoljna kako bi se ostvario brži ekonomski razvoj opštine Čelinac.

Onda se postavilo konkretno pitanje: šta i kako dalje? U kojim privrednim djelatnostima planirati intenzivan ekonomski razvoj, koji bi omogućio brže zapošljavanje radno sposobnog stanovništva? Opština Čelinac je u to doba imala oko 18.000 stanovnika, od kojih je na području opštine ukupno bilo zaposleno manje od 600 radnika.

Polazeći od poznatih informacija, posebno iz doba vladavine Austro-Ugarske i podataka koje je čuveni austro-ugarski naučnik prof. dr Alfred Kocer ostavio za naše područje, a koji se odnose na postojanje raznih mineralnih sirovina na ovim terenima, nadležni organ – Narodni odbor opštine Čelinac je 1960. godine donio odluku o formiranju rudarsko istraživačkog preduzeća „Mermer“ Čelinac u osnivanju.

Tako je sve počelo. Mermer se razvijao zajedno sa svojom opštinom.

Zahvaljujući upornosti, poslijeratne prilike stvorile su u ovoj malo siromašnoj opštini brojne kadrove – entuzijaste koji su uspjeli da pokrenu privredni i društveni razvoj opštine Čelinac.

Posebno mjesto u čitavom tom procesu razvoja zauzimalo je školovanje i obezbjeđenje potrebnih stručnih kadrova, borba sa problemima nerazvijene infrastrukture, prije svega putne mreže i nedostatak sredstava veze, a posebno nedostatak električne energije na više od 90% područja opštine.


Autor kaže za BUKU kako ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni vodič mladim ljudima, jer su i tada uslovi bili manje-više slični. Zemlja je bila porušena, kao u pjesmi “valjalo se graditi iz pepela”. Međutim, danas je situacija bitno drugačija. Rad se ne cijeni više toliko.

“Naime, čini se kao da je rad, odnosno vrijednosti istog, na svom razvojnom putu ušao u svojevrsnu devolutivnu fazu. Od vremena borbe za veća ljudska prava u eri masovne industrijalizacije, preko pozicije situiranog radnika u „državi blagostanja“ na Zapadu i socijalističkoj državi na Istoku, do prekarijata u eri globalizovanog korporativnog kapitalizma, radnici su prošli dug put i napravili veliki krug. Nažalost, čini nam se da ga zatvaraju vraćajući se na početne položaje. Položaje u kojima su se nalazili njihovi preci boreći se za “formulu 3 puta 8” – osam sati rada, osam sati slobodnog vremena, osam sati sna” navodi Milorad Dokić za BUKU.

S druge strane,  ne možemo a da ne primijetimo da se percepcija radnika, šire populacije štaviše, značajno promijenila.

“Kao da su se uobrazili, postali lijeni, razmaženi. Pitanje je samo zbog čega. Da li zbog medijskih prikaza lagodnog života koji dolaze sa Zapada? Odnosno, privida lagodnog života. Da li zbog odnosa starijih generacija koje su nerijetko podmetale svoja leđa umjesto mlađih, čineći im tako medvjeđu uslugu? Da li zbog sveopšte apatije prouzrokovane urušavanjem dosadašnjeg sistema vrijednosti u situaciji dok se novi sistem još nije uspostavio? Kako god, dok su nekada od blata pravili fabrike i poslovne imperije, danas od fabrika prave blato. Nekada su sa jednom lopatom, jednim krampom i jednim kolicima, malo po malo, kamen po kamen, dinar po dinar, uspjeli izgraditi fabrike koje su hranile njihove porodice omogućavajući i drugima da se zaposle”, ističe autor monografije.

Danas je sve bitno drugačije. Mladi čekaju da im drugi nađu posao, da ih postave u stolicu u kojoj će dočekati penziju, da sve urade umjesto njih. Međutim, ne možemo biti apsolutno maliciozni.
“Daleko od toga da su današnji mladi lijeni i u potpunosti nezainteresovani. Ono što im je potrebno je da znaju za šta rade. Potreban im je i entuzijazam. Međutim, čini nam se da je to osjećaj koji se izgubio negdje na evolutivnom putu rada i radnih vrijednosti između starije i mlađe generacije”, dodaje Milorad Dokić.

Ekonomista Damir Miljević kaže za BUKU da je priča o preduzećima poput ovoga važna zbog prošlosti i sadašnjosti, a naročito zbog budućnosti.

„ Možemo zapravo shvatiti kako su ljudi nekada, bez sredstava i krupnog kapitala, uz čvrstu volju i želju, uz nešto znanja, sposobnosti, dobru organizaciju i posvećenost cilju napravili mnogo. Moguće je.  Pri čemu je sve ono čega nema izazov koji se rješava, a ne prepreka zbog koje ljudi odustaju“, kaže Miljević za BUKU.

“Mermer” je primjer kako se “od ničega može napraviti nešto”, kako se zalaganjem, trudom, učenjem, usavršavanjem i vjerom u sebe ljudi mogu pokrenuti sa “mrtve tačke” i obezbijediti sebi uslove za život. Nažalost, takvih primjera je u današnje, u izvjesnim mjerama obeshrabreno i demoralisano doba, veoma malo. Ali ljudi koji su formirali, podigli i odgojili i ovo, ali i stotine drugih preduzeća, ipak su negdje težili da čovjek ostane u prvom planu. Tek tada, kada je čovjek bio na prvom mjestu, kada su znali čemu teže, materijalni boljitak je bio lakše dostižan.