Kandidatkinja Naše stranke za načelnicu sarajevske opštine Novi Grad Lejla Brčić izložila nam je svoje viđenje rješenja problema koji najviše opterećuju građane Sarajeva - zagađenje vazduha, redukcija vode, nestanak zelenih površina i katastrofalno stanje u GRAS-u.
Građani Sarajeva se u jesenjim i zimskim mjesecima doslovno guše u smogu i magli. Kako biste Vi riješili problem aerozagađenja?
Zimus, na isti dan kad je Peking, kao simbol urbanog zagađenja, proglasio crveni metero alarm, u Sarajevu je zabilježen viši nivo otrovnih čestica, a operativni štab Vlade KS – nije poduzeo nikakve ozbiljne mjere. Trebao je veći pritisak javnosti, čak da se djeca oslobode od nastave da se ne bi trovala na putu ka školi i nazad.
Već tada smo govorili o ozbiljnim mjerama koje bi poboljšale stanje: subvencije alternativnih gorica za socijalno ugrožene i utopljavanje s ciljem sprečavanje gubitka energije, čime bismo dugoročno napravili i značajne uštede. Dalje, obustaviti i sankcionisati bespravnu gradnju, jer su objekti sa neadekvatnim fasadama i ložištima sa nepotpunim sagorijevanjem među najvećim uzročnicima zagađenja. I na kraju, uvesti mjere ograničene upotrebe vozila u vanrednim okolnostima.
Kako da konačno prestane redukcija vode u Kantonu Sarajevo?
Prije četiri-pet godina, redukcija u Sarajevu je imala mnogo manji obim, nego danas. Sada je već postalo uobičajeno da u pojedinim sarajevskim naseljima vode ima stalno samo za vrijeme vjerskih praznika i slično. U ocjenjivanju tog stanja, važno je imati na umu da Stranka demokratske akcije suvereno kontroliše decenijama vlast u KS-u i da je nadležno preduzeće koristila više kao mjesto za zapošljavanje svojih stranačkih kadrova, nego kao servis koji bi bio na usluzi građanima. Ogledni primjer je trenutni direktor Vodovoda, a bivši predsjednik Kantonalnog odbora SDA.
Korijen rješenja je da se vodovod prestane shvatati kao stranački biro za zapošljavanje i da se, umjesto političkim, mjesto da stručnim kadrovima. Racionalizacija je nešto što se mora uraditi u svim javnim preduzećima, pa tako i u Vodovodu i kanalizaciji. Samo u julu ove godine, imali smo slučaj da su 22 osobe zaposlene u Vodovodu bez konkursne procedure.
Osim racionalizacije preduzeća, i ulaganja resursa u obnovu vodovodne mreže, umjesto na plate podobnih kadrova, smatramo i da sadašnji sistem po kojem se iz kantonalnog budžeta cijena komunalnih usluga podjednako subvencionira onima koji su bogati i onima koji nemaju, dakle, sistem po kojem se poreskim novcem podjednako umanjuje stvarna cijena litre vode onima koji zarađuju 3.000 KM mjesečno i onima koji primaju penziju od 300 nije pravedan - to mora prestati.
Sarajevo je u proteklom periodu ostalo bez brojnih zelenih površina, kao rijetko koji grad na Balkanu. Kako to spriječiti i šta poduzeti kako bi Sarajevo dobilo veći broj zelenih površina?
Uzrok smanjenju broja zelenih površina jesu lokalne vlasti. Konkretno, u općini Novi Grad, imamo vlast koja nema ni najmanje poštovanja prema regulacionim propisima i urbanističkim standardima. Ta vlast, predvođena SDA-ovim načelnikom, agresivno nameće u javnosti jednu divlju koncepciju da je razvoj jednako betoniranje.
Tako smo imali slučaj, na Dobrinji, kada su htjeli zabetonirati zelenu površinu, da naprave parking. Srećom, vijećnici Naše stranke su uz podršku građana zaustavili taj pokušaj i spasili zelenu površinu. Taj iracionalni nagon dosadašnjih vlasti da što više zabetoniraju može se racionalno objasniti, samo ako se ima u vidu njihova netransparentna kooperacija sa pojedinim, sumnjivim investitorima.
Sarajevo se od rata na ovamo odriče svojih zelenih površina i ono što je posebno poražavajuće je da je institucionaliziralo tu pojavu, na način da je zelene površine kroz prostorno plansku dokumentaciju označilo kao građevinsko zemljište. Dakle, zaštitom preostalih zelenih površina koje podrazumijevaju ne podilaženje interesu investitora po svaku cijenu, poput ideje kojom je svojevremeno aktuelna općinska vlast pokušala na zelenoj površini na Otoci, preko puta Merkur pijace da omogući gradnju benzinske pumpe, nego tražeći načina da se pomire interesi građana i investitora.
Jednako je važno da lokalna zajednica prati standarde, trendove i potrebe modernog društva, da sanacije ravnih krovova radi uz istovremeno ozelenjavanje istih, njihovo stavljanje u upotrebu tamo gdje zato postoji interes u vidu krovnih bašti, danas popularnih tzv. "comunnity" ili "urban gardening" i sl. Vrijednost zelenih površina je mnogostruka, ali je današnjoj lokalnoj vlasti najčešće bitna samo ona kojom su ih označili kao građevinsko zemljište koje čeka najpovoljnijeg investitora.
Naša stranka je već podsjećala na potrebu uređenja Park šume Mojmilo, koja je svojevremeno važila za kapitalni projekat, od kojeg su se danas digle ruke. Prilazi takvim zelenim oazama, njihova popularizacija jednako su važni kao i njihovo uređenje.
Kako riješiti katastrofalno stanje u GRAS-u?
Nedavno je podnesen izvještaj o radu GRAS-a za 2015. godinu, u kojem stoji da je samo u 2015. godini gubitak tog preduzeća – 33 miliona KM. Svaki mjesec GRAS gubi milione. Sveukupni gubici GRAS-a iznose 260 miliona KM. Iz godine u godinu, dolazi izvještaj za izvještajem, i svi ukazuju na jedno – GRAS-u su potrebne strukturne reforme, a SDA-ove vlasti kontinuirano odgađaju bilo kakvu reformu, jer znaju da bi pogodila njihove nekorisne i nepotrebne stranačke kadrove, što ugrožava i situaciju vrijednih i potrebnih radnika u GRAS-u.
Već godinama stav Naše stranke je dosljedan i nedvosmislen – GRAS mora u stečaj. Prvenstveno, to bi dalo firmi neko vrijeme za restrukturiranje da bi se zdravi dijelovi firme odmah pokrenuli, stečajni upravnik u saradnji s Vladom Kantona i sudom bi mogao imenovati prinudnu upravu koja bi napravila reorganizaciju u firmi i dovela do smanjenja broja zaposlenih, jer svima je poznato da GRAS nije u mogućnosti poslovati sa strukturom prihoda, imovine i zaposlenika koje ima.
Naše rješenje za GRAS je usmjerenje prema razvoju tramvajskog i trolejbuskog saobraćaja, dok bi pakete autobuskih i kombi linija trebalo dati pod koncesiju. Prije mjesec, i sam direktor GRAS-a je konačno priznao da bi javno-privatno partnerstvo bilo dobro rješenje za taj vid prevoza. Nema prepreke da GRAS, kad se konsolidira, vrati i tu dimenziju, ali sad jednostavno nije u stanju. Imamo situaciju da GRAS drži minibuske linije, a uopće ih ne održava.
Po zadnjem izvještaju priznali su da 90% minibuskih linija ne održavaju redovno, ili ih nikako ne održavaju. Bolje je i za građane i za GRAS da ih se dadne pod koncesiju, nego da traje ovaj apsurd. Građani u KS plaćaju ogromne poreze i nedopustivo je da nemaju prevoza, ili da im se nudi prevoz koji nije dostojan života u 21. stoljeću.
Biografija
Lejla Brčić je majka, supruga, pravnica. Rođena u Tuzli, odrasla u ulici Mirze Delibašića, u radničkoj porodici, otac – rudarski tehničar, mama. kuharica. Godinama već živi u opštini Novi Gradu. Školovala se uz samofinansiranje radeći razne studentske poslove. Radila u javnoj predškolskoj ustanovi, u privatnom sektoru, zatim u javnom zdravstvu. Kroz lični i profesionalni razvoj, stekla je ogromno iskustvo, koje joj, vjeruje, omogućava da razumije većinu građana, ali i da ponudi adekvatna i kvalitetna rješenja.
Razgovarala: Tatjana Čalić
