U Derventu stižem negdje prije 10 sati, sunčan je dan. Zovem opštinu
na zakazani intervju u 11. Nema promjena, načelnik će me primiti u
dogovoreno vrijeme.
Ulazim na šetalište na čijem se dnu nalazi zgrada opštine Derventa a
odmah preko puta džamija, ni pedeset metara od džamije nalazi se i Župa
svetog Juraja mučenika, pravoslavna crkva je nešto niže.To sve u krugu
nekih dvjestotinjak metara.
Ispred osnovne škole “Nikola Tesla” stoji spomenik Antuna
Augustinčića “Nošenje ranjenika” s kraja šezdesetih godina a pored
njega kamen sa citatom iz Nazorove “Šikare”–“Pjev najljepši je naše krvi
jeknuo iz mnoštva bez imena”
Spominjem ove stvari jer se one valjda ne podrazumijavaju kada govorimo o
bilo kojoj lokalnoj zajednici u BiH. Ovakve stvari zaista su rijetkost.
Kako do zakazanog intervjua imam nešto manje od sat vremena, očekujem da
ću prvu jutarnju popiti u nekoj od prepunih derventskih bašti. Ali,
ništa od toga. Sve prazno..
Kasnije u opštini dobijam odgovor kako je nedoba za bilo kakve kafe,
jer je radno vrijeme.Da, kako skandinavski logično. Bašte prazne jer
ljudi rade, zaboga.
Načelnik Milorad Simić dočekuje svakog gosta domaćinski, a to je
kako reče i ključ za dobru ekonomiju u jednoj zajednici. Voditi budžet
domaćinski, kao da se radi o sopstvenoj kući. I još nešto-ljubav i
tolerancija, za koju kaže da je osnova svega,
“Vjerovatno i ostali vole svoju sredinu, jer zaboga ne možeš raditi
nešto ili negdje gdje ne voliš biti. Da li sam ja prezaljubljen u
Derventu, jer ja o njoj stalno govorim sve naj, naj.., ne znam” kaže nam
načelnik Dervente Milorad Simić.
Iznenađuju ga neke stvari, koje odbacujemo iz prošlosti
“Mi sad obnavljamo spomenik NOB-a, jer ti su ljudi ginuli za jednu
ideju, pa mi sve što je valjalo u prošlosti brišemo, zato nam se mnoge
stvari i dešavaju. Na puno mjesta su bačene petokrake, što je to rađeno,
neka stoje. To ostaje. Mi nekako idemo sve rovito, takav je valjda taj
balkanski mentalitet..Mi mislimo nas mrzi cijeli svijet, nema potrebe d
anas mrzi svijet, nego mi sebi pravimo naboj, da su svi protiv nas. Ako
su svi protiv nas, pa valjda to znači da mi nismo u redu” kaže na
početku razgovora za BUKU.
Ističe koje su stvari najprioritetnije kada govorimo o ekonomskom uspjehu Opštine kao što je Derventa.
“Ako je išta urađeno u Derventi za ovih 12 godina, a to nije mali
period, to se ne može mjeriti privrednim uspjesima, oni su to što jesu”,
kaže “ali to se ne može se mjeriti ni putevima, ni kružnim raskrsnicama
ni alejama. Ja prvo govorim: Najveći uspjeh je nivo tolerancije,
najveća je borba upravo da se svaki čovjek osjeća normalno u Derventi,
da ima prostora,da je dio ovog svega"
Ističe kako treba raditi na planu normalizacije odnosa, a narod normalno ovdje živi, nego neće političare, tu je kvaka.
“Meni kad neko kaže: "Vi političari, ja se naježim. Ja sam došao iz
privrede, čitav moj život je u privredi. Radio sam i znam kako se dinar
zarađuje.Najlakše je uzimati pare iz budžeta. Sa svim svojim saradnicima
se odnosim kao prema djeci. Mora se ustati ujutro, mora se raditi,
moraju se davati ispiti, mora se završiti fakultet, mora se raditi
posao. Lako je trošiti budžetski novac. Birokratija I administracija
samo brinu ima li povišice, regresa, jubilarnih nagrada, dnevnica.
Ukinuo sam dnevnice prije 8 godina. Ja nemam dnevnicu, nema je niko kod
mene." kaže Milorad Simić.
“Ja sam u ovaj posao došao sa novim autom, jer sam došao iz
privatluka. Sad moje auto hoće crknuti. Vozim auto staro deset godina"
dodaje.
Uspjeh Dervente?
Na ovo pitanje načelnik Simić odgovara kroz plastičan primjer.
“Jedan naš Dervenćanin, koji živi u Njemačkoj odlučio da pokrene
svoju projektantsku kuću i danas dovodi njemačke privrednike u Derventu.
Sada mi počinjemo priču.
“Ja to uvijek blagosiljam, slobodno vi obiđite svoje zemljake
Nijemce i Austrijance u Derventi, da vidite kako se to radi, kakav je
naš odnos, kakav je taj nivo tolerancije, otvorenosti i neposrednosti,
te čistote u smislu reketiranja, jer to je najopasnije. Ali oni su nas
već skenirali, pa ne mogu ja jednom Austrijancu koji rješava probleme
sankcija Austrije prema Rusiji objašnjavati i okolišati koliko će
koštati da on otvori firmu ovdje. Zato idemo na čistac sa njima i kažem
mu: Ta parcela je koštala toliko i toliko, ide na licitaciju, 10% morate
platit prvi pomak, šta ima još , pita on, ima notarska obrada, ona na
tu sumu neće preći 1000 KM, ovaj piše 500 EURA, šta ima još, pita
ponovo, imate neke poresk e obaveze on piše 50 EURA, pita me- imam li
ja joše neke obaveze u ulasku u tu parcelu ? “
"Da, imate rentu, on računa, i još neke dadžbine. Ima li još nešto
"popodne" aludirajući valjda na neke iznose ispod stola – “ja mu kažem
nemate”
“E taj razgovor on prepričava svojim kolegama” nastavlja Simić.
“Dakle šta je recept uspjeha Dervente? Recept je da si otvoren,
transparentan, normalan i da stekneš povjerenje, jer mali smo mi da bi
"muntali takve likove", oni to brzo pročitaju i krenu dovoditi svako
svog u ovu opštinu.
Danas na teritoriji Dervente posluje 14 austrijskih renomiranih firmi.
“Kad dođe austrijski ambasador ja pred njim volim pitati te radnike:
Ko su ovi ljudi? A oni odgovaraju Dervenćani, dakle nisu Austrijanci.
Znaju naši ljudi raditi, oni odu gore na obuku 6 mjeseci i dođu ovdje.
Možemo mi sve kad hoćemo. Ja ne znam ni držati predavanja na temu
uspjeha u svojoj lokalnoj zajednici. Meni neprijatno to drugima
predavati. To ja sve običnim riječima mogu reći o toj jednostavnosti,
neposrednosti , onako kako bih radio u svojoj firmi a imam je od 1991.
godine. Ja sam za to da se organizujemo, da poštujemo struku” naglašava
načelnik Simić.
Ističe da su rezultati Dervente evidentni i ne želi mnogo o njima da govori, neka govore relevantne kuće, dodaje.
“Spoljnotrgovinska komora BiH je rekla kako imamo najmanju stopu
nezaposlenosti u BiH, nezavisne kuće su radile reviziju o zaduženosti,
rečeno je da smo poslije Srebrenice nanezaduženija opština u BiH. Znate
šta znači u BiH biti sa 6,72 % zaduženosti, kada su nama Banjaluka,
Bijeljina ili Doboj uzori a oni grcaju i prešli su dozvoljenu kvotu
nivoa zaduženosti, a što dozvoljava ministarstvo. To je meni
satisfakcija" kaže Simić
“Ako ja imam priliku doći u Sarajevo i od Udruženja menadžera i
ekonomista Jugoistočne Evrope, iako su to lične stvari ali šta sad,
dobijem plaketu 2013. za najmenadžera tog prostora. 2014 sam dobio od
Evropskog pokreta plaketu za najboljeg načelnika u RS, neki dan u
Čapljini dobijem plaketu za načelnika decenije” dodaje.
“Revizija javnog sektora do sad je 180 puta revidirala lokalne
zajednice: 3 su pozitivne finansijski, a od te 3, jedna je Derventa. U
Derventi se najbrže i s najmanje dokumenata osniva firma. Naprimjer, kod
nas je potrebno 7 koraka, a u Bijeljini 13. Nismo mi divlji, mi smo
bili državetina, nama je ovo malo otelo. Ovdje je svijet normalan i
radi. Kod nas u Derventi se to primilo i kad neko traži recept ja ga
nešto i ne znam” zaključuje za kraj načelnik opštine Derventa Milorad
Simić.
NAŠI LJUDI MOGU I ZNAJU: Od firme u podrumu do preko 10 miliona kopački za Adidas
SVJETSKO ČUDO, A NAŠE: Firma iz Dervente radila je najveći sat na svijetu!