<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

MOGUĆE JE: Opština bez dugova i sa najnižom stopom nezaposlenosti u BiH

Ekonomija

U ovoj opštini gotvo pa svi rade. Opština u koju investitori dolaze sami. Čuli su da u BiH postoji ova ekonomska oaza.

26. septembar 2016, 12:00

U Derventu stižem negdje prije 10 sati, sunčan je dan. Zovem opštinu na zakazani intervju u 11. Nema promjena, načelnik će me primiti u dogovoreno vrijeme.

Ulazim na šetalište na čijem se dnu nalazi zgrada opštine Derventa a odmah preko puta džamija, ni pedeset metara od džamije nalazi se i Župa svetog Juraja mučenika, pravoslavna crkva je nešto niže.To sve u krugu nekih dvjestotinjak metara.

Ispred osnovne škole “Nikola Tesla” stoji spomenik Antuna Augustinčića “Nošenje ranjenika” s kraja šezdesetih godina  a pored njega kamen sa citatom iz Nazorove “Šikare”–“Pjev najljepši je naše krvi jeknuo iz mnoštva bez imena”


Spominjem ove stvari jer se one valjda ne podrazumijavaju kada govorimo o bilo kojoj lokalnoj zajednici u BiH. Ovakve stvari zaista su rijetkost.

Kako do zakazanog intervjua imam nešto manje od sat vremena, očekujem da ću prvu jutarnju popiti u nekoj od prepunih derventskih bašti. Ali, ništa od toga. Sve prazno..

Kasnije u opštini dobijam odgovor kako je nedoba za bilo kakve kafe, jer je radno vrijeme.Da, kako skandinavski logično. Bašte prazne jer ljudi rade, zaboga.

Načelnik Milorad Simić dočekuje svakog gosta domaćinski, a to je kako reče i ključ za dobru ekonomiju u jednoj zajednici. Voditi budžet domaćinski, kao da se radi o sopstvenoj kući. I još nešto-ljubav i tolerancija, za koju kaže da je osnova svega,

“Vjerovatno i ostali vole svoju sredinu, jer zaboga ne možeš raditi nešto ili negdje gdje ne voliš biti. Da li sam ja prezaljubljen u Derventu, jer ja o njoj stalno govorim sve naj, naj.., ne znam” kaže nam načelnik Dervente Milorad Simić.

Iznenađuju ga neke stvari, koje odbacujemo iz prošlosti

“Mi sad obnavljamo spomenik NOB-a, jer ti su ljudi ginuli za jednu ideju, pa mi sve što je valjalo u prošlosti brišemo, zato nam se mnoge stvari i dešavaju. Na puno mjesta su bačene petokrake, što je to rađeno, neka stoje. To ostaje. Mi nekako idemo sve rovito, takav je valjda taj balkanski mentalitet..Mi mislimo nas mrzi cijeli svijet, nema potrebe d anas mrzi svijet, nego mi sebi pravimo naboj, da su svi protiv nas. Ako su svi protiv nas, pa valjda to znači da mi nismo u redu” kaže na početku razgovora za BUKU.

Ističe koje su stvari najprioritetnije kada govorimo o ekonomskom uspjehu Opštine kao što je Derventa.


“Ako je išta urađeno u Derventi za ovih 12 godina, a to nije mali period, to se ne može mjeriti privrednim uspjesima, oni su to što jesu”, kaže “ali to se ne može se mjeriti ni putevima, ni kružnim raskrsnicama ni alejama. Ja prvo govorim: Najveći uspjeh je nivo tolerancije, najveća je borba upravo da se svaki čovjek osjeća normalno u Derventi, da ima prostora,da je dio ovog svega"

Ističe kako treba raditi na planu normalizacije odnosa, a narod normalno ovdje živi, nego neće političare, tu je kvaka.

“Meni kad neko kaže: "Vi političari, ja se naježim. Ja sam došao iz privrede, čitav moj život je u privredi. Radio sam i znam kako se dinar zarađuje.Najlakše je uzimati pare iz budžeta. Sa svim svojim saradnicima se odnosim kao prema djeci. Mora se ustati ujutro, mora se raditi, moraju se davati ispiti, mora se završiti fakultet, mora se raditi posao. Lako je trošiti budžetski novac. Birokratija I administracija samo brinu ima li povišice, regresa,  jubilarnih nagrada, dnevnica.  Ukinuo sam dnevnice prije 8 godina. Ja nemam dnevnicu, nema je niko kod mene." kaže Milorad Simić.

“Ja sam u ovaj posao došao sa novim autom, jer sam došao iz privatluka. Sad moje auto hoće crknuti. Vozim auto staro deset godina"  dodaje.




Uspjeh Dervente?


Na ovo pitanje načelnik Simić odgovara kroz plastičan primjer.

“Jedan naš Dervenćanin, koji živi u Njemačkoj odlučio da pokrene svoju projektantsku kuću i danas dovodi njemačke privrednike u Derventu. Sada mi počinjemo priču.

“Ja to uvijek blagosiljam, slobodno vi obiđite svoje zemljake Nijemce i Austrijance u Derventi, da vidite kako se to radi, kakav je naš odnos, kakav je taj nivo tolerancije, otvorenosti i neposrednosti, te čistote u smislu reketiranja, jer to je najopasnije.  Ali oni su nas već skenirali, pa ne mogu ja jednom Austrijancu koji rješava probleme sankcija Austrije prema Rusiji objašnjavati i okolišati koliko će koštati da on otvori firmu ovdje. Zato idemo na čistac sa njima i kažem mu: Ta parcela je koštala toliko i toliko, ide na licitaciju, 10% morate platit prvi pomak, šta ima još , pita on,  ima notarska obrada,  ona na tu sumu neće preći 1000 KM, ovaj piše 500 EURA,  šta ima još, pita ponovo,  imate neke poresk e obaveze on piše 50 EURA,  pita me-  imam li ja joše neke obaveze u ulasku u tu parcelu ? “

"Da, imate rentu,  on računa, i još neke dadžbine.  Ima li još nešto "popodne" aludirajući valjda na neke iznose ispod stola – “ja mu kažem nemate”

“E taj razgovor on prepričava svojim kolegama” nastavlja Simić. “Dakle šta je recept uspjeha Dervente?  Recept je da si otvoren, transparentan, normalan i da stekneš povjerenje, jer mali smo mi da bi "muntali takve likove", oni to brzo pročitaju i krenu dovoditi svako svog u ovu opštinu.

Danas na teritoriji Dervente posluje 14 austrijskih renomiranih firmi.

“Kad dođe austrijski ambasador ja pred njim volim pitati te radnike: Ko su ovi ljudi? A oni odgovaraju Dervenćani, dakle nisu Austrijanci. Znaju naši ljudi raditi, oni odu gore na obuku 6 mjeseci i dođu ovdje. Možemo mi sve kad hoćemo. Ja ne znam ni držati predavanja na temu uspjeha u svojoj lokalnoj zajednici.  Meni neprijatno to drugima predavati. To ja sve običnim riječima mogu reći o toj jednostavnosti, neposrednosti , onako kako bih radio u svojoj firmi a imam je od 1991. godine. Ja sam za to da se organizujemo, da poštujemo struku”  naglašava načelnik Simić.



Ističe da su rezultati Dervente evidentni i ne želi mnogo o njima da govori, neka govore relevantne kuće, dodaje.


“Spoljnotrgovinska komora BiH je rekla kako imamo najmanju stopu nezaposlenosti u BiH, nezavisne kuće su radile reviziju o zaduženosti, rečeno je da smo poslije Srebrenice nanezaduženija opština u BiH.  Znate šta znači u BiH biti sa 6,72 % zaduženosti, kada su nama Banjaluka, Bijeljina ili Doboj uzori a oni grcaju i prešli su dozvoljenu kvotu nivoa zaduženosti,  a što dozvoljava ministarstvo. To je meni satisfakcija" kaže Simić

“Ako ja imam priliku doći u Sarajevo i od Udruženja menadžera i ekonomista Jugoistočne Evrope, iako su to lične stvari ali šta sad, dobijem plaketu 2013. za najmenadžera tog prostora.  2014 sam dobio od Evropskog pokreta plaketu za najboljeg načelnika u RS, neki dan u Čapljini dobijem plaketu za načelnika decenije” dodaje.

“Revizija javnog sektora do sad je 180 puta revidirala lokalne zajednice: 3 su pozitivne finansijski, a od te 3, jedna je Derventa. U Derventi se najbrže i s najmanje dokumenata osniva firma. Naprimjer, kod nas je potrebno 7 koraka, a u Bijeljini 13. Nismo mi divlji, mi smo bili državetina, nama je ovo malo otelo.  Ovdje je svijet normalan i radi. Kod nas u Derventi se to primilo i kad neko traži recept ja ga nešto i ne znam” zaključuje za kraj načelnik opštine Derventa Milorad Simić.

NAŠI LJUDI MOGU I ZNAJU: Od firme u podrumu do preko 10 miliona kopački za Adidas

SVJETSKO ČUDO, A NAŠE: Firma iz Dervente radila je najveći sat na svijetu!