<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Ja sam čovjek koji će izazvati novi rat

Najiskrenije pismo čovjeka koje ne kruži Balkanom

Moja riječ je iskrena, moj stav je jasan. Moja je REALNOST.

26. septembar 2016, 12:00

"Oduvijek sam bio za rat. Da moji zatru njihove. Oduvijek se u mojoj porodici, sa koljena na koljeno, prenosila epika mrtvih, mržnja prema drugome i drugačijem. Skoro 15 vijekova je tako. Ni socijalizam nije ukinuo mržnju u nas. Govorili smo da ćemo glasati za reformiste, a glasali smo za "naše". Tako i sada, tako za vijek vijekova. I tako vaspitavamo djecu. I djeca će mi u rat. I ginuće, jer je uvijek tako bilo. I biće. Od predaka do potomaka. I biću ponosan.

Zapravo, rat ovdje nikada nije ni prestajao. Ne vjerujete? Pogledajte naša groblja, jame, stratišta... I ne treba mi ništa više od mržnje prema drugom. Od toga živim, od toga djecu hranim. Ko rat želio, ja ću mu ga pred vrata donijeti. Isto tako i onome ko rat neće. Njega ću prvog. Evo, svi naši heroji su ratnici. Oni drugi su zločinci. Mi podižemo individualne spomenike ratnicima i kolektivne žrtvama. Jer, žrtva je samo broj. Ako je naša, volimo da je broj veći. A, ratnik je ličnost, natčovijek. Heroj.

A, mirotvorci? Pa, oni su najveća šteta i po naše i po njihove. Ni istorija ih ne bilježi. Jeste li ikada vidjeli spomenik kakvom mirotvorcu na Balkanu? Gdje je naš Jan Palah, vojnik Švejk? Pa, promislite, samo kad bi napravili spomenik "našem" mirotvorcu, "naši" bi ga preko noći srušili. Jer, ovdje se poštuje više tuđi zločinac, od domaćeg mirotvorca. Mi prvo pobijemo ili protjeramo "svoje" mirotvorce, po mogućnosti na onaj svijet ili drugi kontinent, pa onda ratujemo sa dragim nam neprijateljem.

I tako svakih 50 godina. Mir? Mir je za pičkice, koje više vole da rade, nego da ubijaju. A, lakše je ubiti, nego raditi. Zato sam se i učlanio u partiju, da ne moram raditi u ovoj pauzi između regularnih ratova. I ratovao bih ja odmah, mrzio i ubijao više nego '92, al' mi nedostaje oružja. Tad je bilo više oružja, a manje mržnje. Danas je obrnuto. Počeli smo se iskreno mrziti tek nakon rata, a to mi je najžalije. Zato nam i treba novi rat.

Moja riječ je iskrena, moj stav je jasan. Moja je REALNOST.

Ja se zovem VEĆINA!!! Ne pišem srceparajuće postove, ne eksponiram se, nisam nikakav mirotvorac. VEĆINA, upamtite moje ime. Da znate protiv koga se borite. Da znate od koga gubite i ko vam rat donosi."