Irhana Čajdin, mlada političarka iz Bugojna, članica je Glavnog odbora SDP BiH, vijećnica u Općinskom vijeću Bugojna i potpredsjednica Foruma mladih SDP BiH. U intervju za Buku govori o predizbornoj kampanji u Bugojnu,"o kojoj ljudi pričaju viceve", o dupliranju kandidata, nezaposlenosti, trošenju budžetskih sredstava, te o pasivnosti mladih u našem društvu.
Irhana je vodila i aktivan blog na portalu BUKA, a prošle godine je bila i jedna od nagrađenih blogerki našeg portala.
Šta se dešava u Bugojnu, da li je predizborna kampanja u punom jeku, kakvo je raspoloženje građana Bugojna?
Mislim da u Bugojnu nikad nismo imali
zanimljiviju predizbornu kampanju kad su u pitanju kandidati za načelnika.
Imamo jednog kandidata kojeg podržavaju SDP i DF i još neke manje stranke.
Drugi kandidat je ispred HDZ-a, a ono što je naročito
interesantno je da SDA ima dva kandidata. Jednog, kojeg podržavaju zajedno sa
koalicionim partnerima iz SBB-a, i aktuelnog načelnika koji je dva mandata bio
u SDA, jedan mandat nezavisni i opet je nezavisni kandidat, ali s podrškom SDA.
Tako da se na skupovima SDA pojavljuju oba kandidata, a kako čujem, bilo je i
sukoba. Ne znam šta drugi misle, ali je meni ovo slučaj za pamćenje. Dva
kandidata za načelnika ispred iste stranke i borba ko će podijeliti više svojih
letaka. Veliki procenat građana je
nezainteresovan za izbore i prave viceve sa ovom situacijom duplanja kandidata
i borbom za prostor i glasove, a s druge strane imamo građane koji su
isfrustrirani postojećom situacijom i
žele promjene i neka nova lica na političkoj sceni Bugojna.
Koje probleme građani Bugojna ističu kao najveće?
Nezaposlenost i nezaposlenost. Sve drugo je stavljeno sa strane. U Bugojnu je
skoro 7000 nezaposlenih i to je katastrofalan podatak. Nekad peta općina u
bivšoj Jugoslaviji po razvijenosti i standardu življenja, a danas ni u kantonu
nismo prvi, već osmi.
Pored nezaposlenosti, tu je problem divljih deponija i tzv. gradska deponija
koja se nalazi samo na par stotina metara od naseljenog mjesta. Osim što
direktno utiče na zdravlje ljudi, otpadne vode iz deponije uništavaju usjeve,
smrad postaje nesnosan. Bojim se da ćemo uskoro imati ekološku katastrofu
ukoliko se nešto ne poduzme.
Imamo i problem sa vodovodnom mrežom
koja je stara preko 50 godina, psi lutalice, nelegalna gradnja...
Dug je spisak problema koje imamo i koji se trebaju rješavati.
Kako ih riješiti?
Za smanjenje nezaposlenosti hitno nam trebaju investicije, a da bi one došle
treba stvoriti uvjete za ulaganje, kako domaćih, tako i stranih investitora.
Posvetiti pažnju razvoju malih i srednjih preduzeća, otvoriti poslovne zone.
Potrebno je izraditi i usvojiti dugoročnu strategiju razvoja općine, osnovati
biznis centar za registraciju firmi i pomoć privrednicima. Osnovati općinsku službu za Poduzetništvo i
lokalni razvoj sa ciljem jačanja kapaciteta za korištenje sredstava sa viših
nivoa vlasti i iz EU i drugih pristupnih Fondova kroz edukaciju i rad na
pripremi projekata.
Rješenje za divlje deponije jeste odabir trajne lokacije za odlaganje otpada, a
da se pri tom ne ugrožavaju stanovnici, poljoprivredne površine, vode i šume. Hitno
obezbijediti projektnu dokumentaciju za zamjenu azbestnih vodovodnih
cijevi jer su iste štetne po zdravlje.
Sredstva se jednim dijelom mogu obezbijediti iz općinskog budžeta, a ostatak sa
viših nivoa vlasti i kroz kreditna sredstva. Kad smo mogli podići kredit od 700.000
KM za uređenje jedne ulice, onda možemo i za zamjenu otrovnih cijevi od kojih
oboljevaju naši građani. Veliki procentat građana sa malignim oboljenjima je
dokaz za to.
Koji su to glavni problemi s kojim ste
se u svom dosadašnjem političkom angažmanu uhvatili u koštac? I da li ste
zadovoljni ishodom?
U kratkom periodu dok smo bili dio većine, uspjeli smo dovesti rad javnih
ustanova i preduzeća u zakonske okvire, jer su sve javne ustanove do tada imale upravne odbore čiji je mandat bio istekao prije 6-8 godina, sa mrtvim članovima
i milionskim dugovanjima.
Nažalost, prethodni saziv Općinskog vijeća biće upamćen po mnogobrojnim
nepravilnostima i nelegalnim radnjama
pod palicom koalicije SDA-SBB koja je na nelegalno održanoj sjednici smijenila predsjedavajućeg vijeća (bez njegove
prisutnosti i velikog broja drugih vijećnika), sve Upravne odbore i imenovala
v.d. direktore. Član 4. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o ministarskim,
vladinim i drugim imenovanjima FBiH kaže: „Nominacije/imenovanja na kraći
period su nominacije ili imenovanja na najviše tri mjeseca koja se ne mogu
ponoviti.“ Od tad je prošlo skoro dvije godine, a mi i dalje imamo iste v.d.
direktore, koji nisu ispunjavali ni osnovni uslov, a to je radno iskustvo od
najmanje tri godine. Javne ustanove i preduzeća su osnovana s ciljem pružanja
usluga i pomoći građanima, a ne kao mjesto uhljebljavanja stranačkih poslušnika
i isisavanje novca za predizborne kampanje.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom opštinskih službi u Bugojnu i kako komentarišete dosadašnji način trošenja budžetskih sredstava? Da li je on optimalan ili pak imate određene zamjerke?
Generalno nisam zadovoljna radom općinskih službi, a posebno načinom trošenja budžetskih sredstava.Dok stipendije i poticaji za poljoprivredu kasne jednu čitavu godinu, s druge strane novac se troši na mnogobrojne manifestacije zabavnog karaktera. Samo u ovom periodu predizborne kampanje održano je desetine koncerata, raznih turnira, igara, sve pod pokroviteljstvom Općine. Aktuelna vlast se drži stare dobre „hljeba i igara“.Budžet mora biti i razvojnog karaktera, a ne samo da služi za plaće uposlenih i razne manifestacije.
Koji su za Vas najbolji potencijali opštine Bugojno, a koji do sada nisu bili iskorišteni?
Općina Bugojno ima veliki potencijal
za razvoj turizma kao grane privrede. Raspolažemo sa značajnim prirodnim resursima (planine,
šume, rijeke, termalne i mineralne vode, raznovrstan biljni i životinjski
svijet) i bogatim kulturno-historijskim
naslijeđem. Bugojno može
razvijati zimski, sportsko-rekreacioni ( penjanje: slobodno i alpinizam,
biciklizam, paraglajding...), zdravstveno-liječilišni, speleološki, turizam na
seoskim imanjima...
Nažalost, na ovom polju općina je vrlo malo konkretnog učinila.
Nacionalna retorika kod nas nikako ne prestaje, trenutno je u svom zenitu. Kako
to komentarišete?
Na to pitanje uvijek imam isti odgovor. Pod strahom nacionalizam jača, a pod nacionalizmom nestaje ekonomija i pravda. Dobar mehanizam za bogaćenje i jačanje pojedinaca. Ovih dana je jedna od tih situacija. Straši ljude da će biti rata, pa nek se u strahu okrenu „svojima“.
Može li se to ikako promijeniti?
Smatram da nije nemoguće da se stvari promijene. Samo ne treba odustati i predati se bez borbe. Moj otac je bivši logoraš koji je preživio ono što mnogi nikad neće. On mi je uzor i motivacija. Da bi imao dobar život, moraš da ideš naprijed, što manje se osvrćeš na prošlost i da se ne predaješ. Nemoguće ne postoji.Kad nas bude više koji mislimo isto, promjene će doći.
Koliko su inače mladi zainteresovani za politički angažman i može li Vaša generacija vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam?
Mladi su generalno pasivni u našem društvu. Jednim dijelom ih i razumijem, teško se boriti s vukovima i stati u ring s njima. Međutim, to se polako mijenja i vidim da je svaki dan veći procenat onih koji se aktiviraju. Ovih dana obilazimo teren i građani su mišljenja da je vrijeme za smjenu generacija i da treba dati šansu mladima i njihovoj energiji. Slažem se.
Ljudi o političarima imaju uglavnom lošu sliku. Kako u tome prolaze žene-političarke? Da li ste u svom političkom djelovanju nekada osjetili bilo kakav pritisak zbog toga što ste žena?
Dugogodišnja agonija u kojoj žive naši građani je stvorila takvu sliku, koja je u potpunosti opravdana.
Međutim, ne treba generalizirati. Svi ljudi nisu dobri, a isto tako ni svi političari nisu loši. Žene imaju malo prostora za djelovanje i problem s predrasudama da ženama nije mjesto u politici. Iako je 21. stoljeće, mi smo i dalje jako konzervativna sredina. Više puta sam osjetila pritisak i našla se u neugodnim situacijama. Pa, mjesecima su me u Općinskom vijeću zvali „ona mala“. Bili su jako iznenađeni da „mala“ koja se jedva vidi iza govornice ima više da kaže, nego pola njih zajedno.
Jako me nervira kad se priča o kvotama za žene da su one diskriminirajuće i ponižavajuće za žene, da je bitan kvalitet, a ne broj. Zašto se nikad ne priča o kvalitetu muškaraca? Ako je Esad Radeljaš kvalitet, ja ću se odmah prestati baviti politikom.
Razgovarala: Tatjana Čalić
