Sa liderom Građanskog saveza Refom Bajrovićem razgovaramo o trenutnoj političkoj situaciji, o referendumu u RS u njegovim posljedicama po situaciju u BiH, ali i o stanju ljevice u Bosni i Hercegovini...
Gdine Bajroviću, nepuna su četiri dana do lokalnih izbora u BiH. Bavi li se iko lokalnim izborima ili ta tema prolazi potpuno mimo s obzirom na trenutne političke okolnosti u zemlji?
U normalnim okolnostima političke stranke bi se trebale isključivo orijentisati ka temama od lokalnog značaja za građane. Međutim, pitanja koja se tiču suvereniteta i Ustava BiH ne smiju i ne mogu biti ignorisana u trenutku kada se referendumom podriva ustavni poredak i mir u zemlji! Stoga bih rekao da se sasvim opravdano priča o referendumu iako su time, na žalost, lokalni izbori pali u drugi plan. Sasvim je drugo pitanje kako se moglo uopšte desiti da je do referenduma došlo, a pogotovo da se održi 7 dana uoči lokalnih izbora!
O direktnoj krivici Milorada Dodika i SNSD-a je sve jasno, ali zapanjuje debakl opozicije u RS, koja se iz situacije u kojoj je glavna tema bila krah Dodikovog koncepta vladanja - kojeg svakog dana vidimo u ekonomskom, pravnom, krivičnom i moralnom smislu - našla u situaciji u kojoj igra sasvim sporednu i podređenu ulogu Dodikovom privatnom referendumu. Opoziciono pristajanje da igra na kartu nacionalizma ih je dovelo tu gdje se sada nalaze od onog dana kada su odlučili da opravdane i legitimne majske proteste protiv devastacije RS od strane višegodišnje oligarhije pretvore u vašar ultranacionalističkog predznaka. Time su sebi svezali ruke za bilo kakvu konstruktivnu ulogu, i prepustili vođstvo Dodiku i kompaniji, možda čak i izgubili lokalne izbore tamo gdje su ih zasigurno mogli dobiti.
I retorika koja dolazi sa svih strana zapanjujuće je radikalna i opasna, a međunarodna zajednica to čini se samo kontatuje i upozorava...
Ona je, kako rekoh, sasvim očekivana obzirom na težinu pitanja koja su se otvorila referendumom. Ljestvica koja određuje šta je prihvatljivo u javnom diskursu je podignuta vrlo visoko. S druge strane, međunarodna zajednica nije nikada slabije reagovala na rušenje mira u čiji je uspjeh uložila velika sredstva. To je velikim dijelom posljedica trenutne geopolitičke situacije u kojoj su dešavanja unutar BiH pa i regiona sve manje bitna, ali i vrlo nesuvislog i amaterskog apela iz Sarajeva međunarodnim faktorima da zaustave razaranje Dejtonskog sporazuma. Poziv za pomoć kakav je mlako upućen tzv. međunarodnoj zajednici od strane člana predsjedništva BiH i potpredsjednika RS predstavljaju izrazit oblik političke nemoći koja samo ohrabruje dalje protuustavno djelovanje i destrukciju institucija BiH. Vrijeme je da se odlučno djeluje, kao što smo to uradili predajom krivične prijave protiv Dodika.
Šta je po Vama krajnji ishod ove situacije? Šta će se dogoditi?
Konačno otvaranje istrage na osnovu tužbe koju sam predao protiv Dodika zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda je obećavajuće. Ali se postavlja pitanje zašto to nije učinjeno ranije i time spriječena Dodikova privatna šarada koja je poslužila kao SNSD-ova predizborna kampanja, pri tome vrlo opasna i plaćena direktno iz osiromašenih džepova građana RS.
Vratimo se retorici. Ona je ponovo raspirila duhove, spominju se novi ratovi, čini se da je baš napeto?
Ne zaboravite da je Dejtonski sporazum prije svega mirovni sporazum, koji je okončao rat. Stoga ne treba da nas začuđuje što otvoreno kršenje Dejtonskog sporazuma budi ratne misli. To je nešto čega međunarodna zajednica treba biti svjesna, EU i USA prije svega. Jednako kao što i svi domaći i regionalni politički faktori treba da budu svjesni da ugrožavanje cjelovitosti BiH ne može proći bez oružanih sukoba. Ali do toga ne smije doći i samo odlučna reakcija, u ovom trenutku sankcionisanjem onih koji su odgovorni za antiustavno djelovanje, je prvi neophodni korak u daljem održavanju mira u BiH i regionu.
BiH je nedavno dobila zeleno svjetlo kada su u pitanju evropske integracije, međunarodne institucije hvale političko rukovodstvo u BiH, imaju li građani BiH razloga za optimizam?
Apsolutno ne. Ovo je jedan minoran birokratski korak koji suštinski ne predstavlja stvarnu opredjeljenost ni EU prema BiH ali ni BiH prema EU. Mislim da je navedeno zeleno svijetlo sa razlogom prošlo ispod radara javnosti iz razloga sto je svima jasno da je proces evro-atlantskih integracija suštinski blokiran zbog konstantne političke, a sada i ustavne krize u BiH. Na kraju krajeva, da li postoji iko ko zaista vjeruje da Milorad Dodik i politika čiji je on eksponent zaista želi vidjeti BiH u EU? Opozicija u BiH ima šansu da pruži podršku euroatlantskim integracijama ili kroz preuzimanje vlasti ili kroz pametno i efikasno opoziciono djelovanje, i ja se nadam da ćemo iskoristiti tu šansu!
Lokalni izbori su pred nama, Građanski savez ulazi kao nova politička grupacija, po čemu je Građanski savez drugačiji u odnosu na ostale partije sličnog profila ( SDP, DF, Naša stranka)?
Po integritetu! Građanski savez je jedina politička partija koja se ne finansira iz budžeta, tj. koja na ove izbore ne izlazi parama građana nego svojim sredstvima. Takođe, izlazimo na lokalne izbore kao stranka novih i mladih ljudi na političkoj scenu. Većina vodećih kadrova SDP-a i DF-a su uglavnom na svim nivoima vlasti već obnašali funkcije i motivisani su samo željom da na tom hljebu i ostanu. Oni ne predstavljaju nadolazeću generaciju koja je zainteresovana za pomoć poduzetnicima i malim i srednjim preduzećima umjesto priče o budžetskim mjerama kojima se samo kupuje privremeni socijalni mir a koje opterećuju privredu ove zemlje time dugoročno vodeći u neizbježan ekonomski krah.
Posebno moram naglasiti politiku na lokalnom nivou u Sarajevu, mislim na općinu Centar, gdje su izostali konkretni infrastrukturalni projekti iako se radi o općini sa najvećim budžetom. Već sad je jasno da Centar zaostaje bar jednu cijelu deceniju u pokretanju i izgradnji većih infrastrukturalnih projekata u odnosu na ostale gradske općine. Ne želimo prihvatiti izgovore SDP-a da se radi o opstrukcijama kantonalne vlasti kada znamo da je Općina Centar mogla isključivo svojim sredstvima pokrenuti mnogobrojne lokalne projekte, od izgradnje podzemnih garaža do započinjanja Prve transferzale. Želim podvući da pripadnost lijevoj ideologiji i vrijednostima nije dovoljna za uspjeh i prosperitet; potreban je rad, incijativa, talenat, i iskrena želja da se doprinese dobrobiti svih građana, a ne samo uhljebe partijski članovi.
Može li se ljevica u BiH pomiriti, ili još bolje pitanje je ima li ljevice u BiH uopšte?
U ovo predizborno vrijeme puno vremena provodim u direktnom kontaktu sa biračima, i vidim da ljevice i građanske misli u ovoj zemlji itekako ima. Obični ljudi nisu digli ruke od te ideje, međutim u političko-organizacijskom smislu ljevica je u veoma teškom položaju.
SDP je imao sjajnu priliku da pokrene društvo i državu nakon skoro totalnog uništenja građanskog tkiva od strane nacionanih partija, naročito SDA. Medjutim, kao sto je široj javnosti poznato, dolaskom na vlast SDP se pokazao kao još jedna mašinerija za dodjelu budžetskih sredstava bliskim prijateljima i firmama, na taj način izjednačivši se sa SDA ostavštinom koju je zatekao. Iz te duboke moralne krize SDP-a zapravo proizilazi fragmentiranje lijevice, a održavanje takve fragmentacije iz lične koristi i sujeta.
Zato smo i pokrenuli GS kako bi dali priliku novim, mlađim ljudima da preuzmu u svoje ruke vrijednosti ljevice. Osvojene mandate ćemo utrošiti odgovorno radeći na onome šta smo obećali, nadajući da ćemo time vratiti nadu u političku ljevicu koja je umrla postizbornom prevarom SDP-a 2010. godine.
Kako komentarišete SDP-ov poraz u Hrvatskoj? Glavni je komentar da se poraz dogodio samo zbog koketiranja sa desnicom, međutim i neke bh stranke su to činile u prošlosti...
Poraz SDP-a u Hrvatskoj pronalazi se u istim razlozima za poraz lijevice u BiH. Prvo, stranke koje same po sebi nisu demokratske, tj. koje nemaju izgrađenu demokratsku strukturu unutar sebe, ne mogu vladati u demokratiji, i to je pokazao i SDP u Hrvatskoj i SDP u BiH. Čak i nacionalističke stranke u ove dvije države imaju bolju unutrašnju demokratsku strukturu nego što su je Lagumdžijin ili Milanovićev SDP uspjeli izgraditi.
Drugo, glasači lijeve orijentacije imaju mnogo viša očekivanja od političke partije nego pripadnici desne, i Milanović jednostavno nije opravdao ta očekivanja. Razlog SDP-ovog poraza u Hrvatskoj treba tražiti u niskoj izlaznosti birača kao posljedici njihovog opravdanog razočarenja Milanovićevom politikom. Tajni snimak u kojem on vrijeđa susjedne zemlje bio je smrtonosni udarac koji je Milanović zadao SDP-u pred izbore.
Mislim da se slično dešava i sa strankama u BiH, a najbolji primjer toga je slučaj opozicionih stranaka u RS-u koji sam naveo na početku. Međutim, nisu ni stranke u Federaciji na to imune, čak i kada se ne bave tzv. nacionalnim pitanjima. Sama činjenica da sa desnicom flertuju kroz glasanje za njihove zakone te prećutnom podrškom njihovim politikama je pokazatelj nedosljednosti i slabosti, pa nije ni čudo da od izbora do izbora više gube nego što dobijaju
