<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dijana Ješić: Politika treba da služi građanima, a zadnjih godina sve se okrenulo naopačke

Buka intervju

"Nadam se da će ljudi shvatiti da ne glasaju za čelnike stranaka, nego pojedinačno za ljude. Svaki građanin poznaje najmanje dva kandidata, pa neka bar između ta dva odluči koji je bolji čovjek", kaže Dijana Ješić u intervjuu za Buku.

28. septembar 2016, 12:00

Dijana Ješić, kandidatkinja za odbornicu u Skupštini Grada Banjaluka ispred Partije demokratskog progresa, po struci je diplomirani ekonomista. Zaposlena je u Cambridge centru kao menadžer Ispitnog centra, udata je i majka je dvoje djece. Sa njom razgovaramo o problemima u našem gradu, rješenjima koja ona nudi i promjenama koje je potrebno provesti u politici Grada, kako bi se Banjaluka razvijala kao ekonomski, kulturni i sportski centar. 

Koji su, po Vašem mišljenju, najveći problemi u Banjaluci?

Ovo je jedno od najtežih pitanja. Problemi su u svim porama ekonomskog, političkog, društvenog, kulturnog i sportskog života našeg grada. Najveći problemi su svakako nezaposlenost, korupcija u svim sferama života, odlazak mladih, gašenje preduzeća, nepravilna raspodjela budžetskih sredstava, gašenja sportskih klubova, toplana, nedostatak vrtića, igrališta, problemi osoba sa invaliditetom, uništavanje zelenih površina i mnogi drugi. Da je stanje u Banjaluci loše, znam već godinama unazad, ali sada, nakon razgovora sa građanima u gotovo svim gradskim, prigradskim i seoskim naseljima, vidim da nisam bila svjesna ni pola problema sa kojima se susreću naši građani. Ono što je meni najveći šok jesu neriješena pitanja vodosnabdijevanja i kanalizacije u Karanovcu, Drakuliću, na Manjači i u drugim dijelovima banjalučke opštine. Kako je moguće da se u 21. vijeku susrećemo sa tim problemima? Most u Česmi nije izgrađen ni dvije godine nakon poplava. Ovo naselje je odsječeno od grada, ali možda ova vlast misli da je turistički atraktivno da imamo ostrvo u gradu. Mnoga prigradska naselja nemaju uličnu rasvjetu, nemaju ni trotoare, pa se djeca po mraku vraćaju kućama iz škole. U selima oko Banjaluke ljudi se susreću sa brojnim problemima – od podsticaja koje ne dobijaju do problema otkupa njihovih proizvoda. Prosto je nemoguće nabrojati sve probleme koje muče naše građane.

Kako riješiti sve te nagomilane probleme?

Kada bih rekla lako, lagala bih. Ovo je ogroman posao koji zahtijeva stručne ljude, ljude koji su spremni raditi, preuzeti odgovornost i raditi bukvalno dan-noć kako bi se grad oporavio u narednih nekoliko godina. Trebamo zasposliti banjalučke vrhunske ekonomiste, pravnike, arhitekte, bez obzira da li pripadali nekoj od stranaka ili ne. Mi moramo iskoristiti postojeće kapacitete, kako privredne, tako i ljudske. Potrebna je drugačija preraspodjela sredstava iz budžeta grada, jer na taj način možemo dobiti sredstva neophodna za podsticaje za zapošljavanje. Mora se stvoriti bolje poslovno okruženje, kako bismo otvorili vrata investitorima. Postoje ogromna sredstva u međunarodnim fondovima koje mi ne koristimo. Kada bi grad izdvojio dio novca iz budžeta za sufinansiranje projekata, dobili bismo najmanje tri puta toliko iz međunarodnih fondova, a značaj dobrog projekta za stanovništvo je nemjerljiv. Dosad su takvi projekti završavali u ladicama. Moramo škole vratiti u nadležnost grada, između ostalog, kako bi grad svake godine mogao da obnovi ili izgradi jednu školsku salu da nam djeca fizičko ne rade u učionici, da se ponovo razvija školski sport, da mogu djeca sale da koriste za treninge, a ne da treniraju od 22:00 kad se oslobodi prostor u nekoj od malobrojnih dvorana.

Šta treba promijeniti u politici Grada u odnosu na protekle godine?

Treba je prvo humanizovati, odnosno da ima ljudski i domaćinski pristup prema građanima. Politika treba da bude u službi građana. Zadnjih godina se sve okrenulo naopačke. Koliko znam, gradske (a i ostale) vlasti bi trebale raditi kako bi narodu bilo bolje, a ne da narod radi samo da bi ljudima u vlasti bilo bolje. Gradonačelnik i odbornici moraju svakodnevno biti dostupni građanima, a njihova politika transparentna. Ljudi moraju znati gdje odlazi novac koji oni izdvajaju za takse, poreze i ostale namete.

Šta očekujete od građana Banjaluke na izborima?


Očekujem, kao prvo, da izađu na izbore i da ne dozvole da neko umjesto njih odluči ko će ih predstavljati u naredne 4 godine. Ne samo predstavljati, nego odlučivati o svemu što je bitno u ovom gradu i okolini. Nadam se da će shvatiti da ne glasaju za čelnike stranaka, nego pojedinačno za ljude. Od, otprilike, 500 kandidata, svaki građanin zna najmanje 2, pa neka bar između ta dva odluči koji je bolji čovjek, koji je sposobniji da radi posao u Skupštini grada i koji će bolje raditi za opšte dobro. Ja to posmatram ovako: izabrani odbornik (gradonačelnik, poslanik, predsjednik...) potpisuje ugovor o radu na određeno vrijeme sa građanima na period od 4 godine. Kada istekne ugovor, onda građani odlučuju da li da toj osobi produže ugovor ili mu daju otkaz. Ne treba da podliježu ucjenama i prevarama, moraju da postanu svjesni da su upravo oni ti koji daju posao u ruke vlasti, ali i da, ukoliko, vlast ne bude odgovoran i dobar radnik, mogu da je otpuste.

Šta oni mogu očekivati od Vas poslije izbora?


Ukoliko budem izabrana za odbornika u Skupštini grada, moj sav rad biće isključivo za dobrobit građana Banjaluke. Svakodnevno ću biti na terenu, sa ljudima, pomagati im, koliko je to moguće, i kao čovjek i kao odbornik. Neću mijenjati broj telefona i biću dostupna svima da ih saslušam, posavjetujem, uputim na nekoga ko im može pomoći. Savjesno ću i odgovorno da obavljam svoj posao, kao i dosad što sam radila sve čime sam se bavila i čime se bavim. Moj rad će biti dostupan i vidljiv svima preko društvenih mreža. Ukoliko ne budem izabrana, opet ću da budem sa ljudima, pokušavati da im pomognem kroz građanske inicijative, udruženja građana i humanitarni rad, kao što sam i dosad radila. Posao u Skupštini vidim samo kao mogućnost da mogu više da doprinesem, jer se tamo odluke donose.

Kako vidite Banjaluku u budućnosti? U kom pravcu treba da se razvija?

Banjaluka je grad pred kojim je lijepa budućnost. Veliki broj fakulteta privlači mlade ljude, tako da imamo sve predispozicije da postanemo regionalni univerzitetski centar. Moramo da ulažemo u to. Imamo sve resurse za razvoj turizma, iskoristimo ih. Bili smo grad sporta, imamo fantastične sportiste, ali ne i klubove – potrudimo se, vratimo im stari sportski sjaj. Sklonimo trgovačke centre iz centra grada i smjestimo ih na periferiju, napravimo poslovni inkubator, poslovnu zonu, privucimo investicije, otvorimo se prema svijetu, isključimo tajkune iz upravljanja gradom. Ja sam sigurna da ćemo ovako dobiti grad koji će biti nadaleko poznat po ljepoti, pristupačnosti, srdačnosti i gostoprimstvu njenih ljudi. Dobićemo grad poznat po osmijehu njenih građana.