Njen četverogodišnji mandat u u Općinskom vijeću Općine Novi Grad Sarajevo počeo je sa „mala“, a završava se sa „uvažena, buduća vijećnice“. Riječ je o mladoj političarki Ameli Topuz, koja je politiku ušla sa samo 23 godine, a na predstojećim lokalnim izborima upravo ona predvodi listu kadrova Naše Stranke za OV Novi Grad.
Sa Amelom smo razgovarali o problemima nezaposlenosti, radu opštinskih službi, sve prisutnijoj nacionalističkoj retorici, ali i mladima i njihovoj zainteresovanosti za promjene i politički angažman.
Predizborna kamapanja je u punom jeku, kakvo je raspoloženje građana sarajevske opštine Novi Grad?
U toku svog rada u protekle četiri godine, intenzivno sam komunicirala sa građankama i građanima Novog Grada o problemima unutar lokalne zajednice, za koje sam pokretala vijećnička pitanja i inicijative. Od ljudi iz svih društvenih slojeva i različitih svjetonazora nailazila sam tada na podršku za svoj rad i svoje poteze. Sada se faktički taj trud ocjenjuje na način da mi na ulici, štandu, ljudi prilaze sa pohvalama, sa optimizmom, i sa podrškom da istrajem i dalje u rješavanju onih pitanja i problema koji nisu stigli na dnevni red u ove četiri godine.
Koje probleme građani ističu kao najveće?
Problema ima jako puno, počevši od nepostojanja elementarnih uslova za normalan život kao što su sanitetsko-higijenski problemi, gdje svakodnevno vodite bitku sa žoharima i pacovima, ili svakodnevno prisustvo straha dok izvodite dijete na najbliže igralište sa oštećenim mobilijarom, ili problem parking prostora za vaše vozilo, ili problem nesigurnosti, jer morate birati koja je ulica sigurnija da sigurno dođete do svoje kuće ili svog stana i itd. Međutim, svakako jedan od najvećih problema, ne samo u općini, nego i u državi, jeste problem nezaposlenosti
Kako riješiti problem nezaposlenosti?
Ono što općina može direktno učiniti za podsticaj i povećanje nivoa zaposlenosti jeste:
·Da omogući ubrzani proces za izdavanja potrebnih dozvola za registraciju poslovnog subjekta,
·Da u okviru postojećih kapaciteta osnuje specijaliziranu službu za podršku, savjetodavnu i konsultntsku zainteresiranim za pokretanje biznisa,
·Da uveže trenutno nezaposlene sa iskustvom, sa mladima bez iskustva i omogući im da pokrenu svoj vlastiti biznis,
·Da poslovne prostore u vlasništvu općine iznajmi start-up kompanijama po povoljnim uslovima,
·Da omogući programe prekvalifikacije i dokvalifikacije, kao i da omogući stipendiranje učenika i studenata koji se obrazuju za deficitarna zanimanja na tržištu rada.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim radom opštinskih službi i kako komentarišete dosadašnji način trošenja budžetskih sredstava?
Po meni jedan od najvećih problema jeste upravljanje budžetom (novcem građana i građanki) i njegova transparentnost. Naime, 2013. godine, općinska služba za obrazovanje nije željela objaviti imena dobitnika stipendija pod izgovorom da štite lične podatke. Jedina u Vijeću sam tada reagovala i, zahvaljujući medijima, koji su objavili moju reakciju, imena stipendista su objavljena, kako na oglasnoj ploči, tako i na web stranici.
Ono za što sam se također borila i na čemu sam insistirala jeste „Budžet za građane“, dokument koji bi bio uputstvo javnosti kako i na koji način se troše budžetska sredstva i kako zapravo javnost može da daje prijedloge za njegovo bolje upravljanje. Prvi put dobila sam pozitivan odgovor u smislu da je takav dokument potreban, međutim kada sam ponovo postavila vijećničko pitanje zbog čega se „Budžet za građane“ nije realizovao, odgovor je bio nedostatak uposlenih koji bi radili na izradi istog, nipodaštavajući upravo silne volontere u općini koji bi mogli itekako pomoći u ovom segmentu, a ne u segmentu kuhanja kafa općinskim službenicima.
Također, jedna od mojih inicijativa je bila i ušteda sredstava za printanje materijala za sjednicu, za koje se svake godine izdvoji oko 30.000 KM. Besmisleno je da u digitalnom dobu imamo printanje od nekih 100-200 strana, koje većina vijećnika, ne samo da ne pročita, nego ujedno nema gdje ni skladištiti. Nažalost, moja inicijativa nije podržana niti od strane mojih kolega vijećnika, niti su općinske službe bile zainteresirane za nju.
Pored navedenog, nisam zadovoljna ni periodom na koji se čeka za odgovore na pojedine inicijative i vijećnička pitanja, koje podnosim na mjesečnom nivou. Nekad odgovor dobijem za 2-3 mjeseca, a ima inicijativa za koje odgovor još uvijek nisam dobila.
Koji su po Vama najbolji potencijali opštine Novi Grad, a koji do sada nisu bili iskorišteni?
Za Općinu Novi Grad se ističe da je najmnogoljudnija općina u Bosni i Hercegovini, stoga smatram da su njen najbolji i najveći potencijal zapravo njeni građani i njene građanke. Upravo zbog toga vrlo je važno ojačati rad mjesnih zajednica, koje trebaju biti prva vrata svima gdje će iznijeti svoj problem, ili ideju za rješenje određenih problema. Također, ukoliko ulažemo u neformalno obrazovanje stanovništva, tj. podsticati kreativnost, razvoj IT vještina, onda moramo imati i određeni rezultat, a ne raditi neke projekte kao do sada samo radi promocije tzv. društvene odgovornosti.
Već godinama se kod nas nikako ne uspijeva prebaciti fokus s nacionalističkih na praktične ciljeve. Kako to komentarišete?
Postoji jedan odličan stih poznatog repera Marčela, koji glasi:“Kada nemaju talenta da grade, onda imaju jezik da ruše,“ i mislim da je ovim stihom odlično opisana naša politička elita. Znate, mnogo je lakše pričati o podjelama, o ratu, poticati mržnju, nego zavrnuti rukave i nešto uraditi. Imamo trenutno situaciju da, na primjer nema predizbornih kampanja, većina puteva ne bi bila asfaltirana, igrališta ne bi bila uređena, naselja ne bi imala rasvjetu, zgrade novu fasadu i itd. dok u periodu bez izbora je totalna monotonija, odnosno to je period kada nije popularno „presjeći vrpcu“, odnosno kada se ne radi ništa.
Također, ja moram priznati da mi je pomalo fascinatno da su ljudi koji su izgubili sve u ratu, i dom, i porodicu i prijatelje, najmanje „nacionalistički“ nastrojeni, za razliku od onih kojima je takoreć' „rat bio brat“, koji uvijek imaju spreman monolog za ratnu retoriku.
Da li su svi pokušaji da se konačno nešto promijeni kod nas, svojevrsna borba s vjetrenjačama?
Ne znamo nikad dok ne pokušamo. Iskustvo govori da jesu mnogi, ali da nisu svi. Imate pozitivnih primjera. U svakoj lokalnoj zajednici postoje pozitivni primjer, i oni i daju nadu da su promjene moguće. „Borba s vjetrenjačama“ je posljedica želje da se sve odmah promijeni. Obično je ta želja vezana sa moralnom samodopadljivošću. U želji da dokažu svoj idealizam, ljudi vide probleme i tamo gdje ih nema. Ko je vođen tom apsolutnom željom, na kraju dođe do toga da ne zna kakve promjene hoće, ali hoće ih sad, odmah. To nije put promjena. Do promjena je moguće doći kada znamo šta i kako hoćemo, i kada znamo da nisu lako i brzo ostvarive. Jedino tada ćemo imati snažnu volju da savladavamo prepreke i da mijenjamo stvari, korak po korak.
Koliko su inače mladi zainteresovani za politički angažman i može li Vaša generacija vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam?
Mladi u Bosni i Hercegovini nemaju puno izbora, imaju lakši izbor da se spakuju i odu odavde ili teži izbor da ostanu ovdje i probaju nešto promijeniti. Ja sam odabrala teži izbor, a kako nisam imala uzora u dosadašnjim generacijama političara, odlučila sam sebe ubijediti da su promjene ipak moguće i učlanila se u Našu stranku. I promjene jesu moguće! Naravno, ne možete puno posla uraditi kao pojedinac, stoga svojim korakom želim motivisati svoju generaciju da se politički aktiviraju, ali da budu članovi onih partija u kojima će biti važno njihovo mišljenje i koje će moći naglas izgovoriti, i na čijim izbornim listama će biti na vrhu, a ne na zadnjim mjestima.
Naša stranka je stranka u kojoj možete uspjeti čak i ako ste mladi, ako nemate političkog iskustva, pa čak i ako ste žena. Stoga mi je velika čast za ove lokalne izbore biti nositeljica liste za Općinsko vijeće Novi Grad ispred Naše stranke.
Ljudi o političarima imaju uglavnom lošu sliku. Kako u tome prolaze žene-političarke? Da li ste u svom političkom djelovanju nekada osjetili bilo kakav pritisak zbog toga što ste žena?
Moj četverogodišnji mandat je počeo sa „mala“, a završava sa „uvažena, buduća vijećnice“. Jeste bilo teško na početku. Imala sam samo 23 godine, najmlađa u Vijeću u kojem dominiraju srednjovječni muškarci. Bilo je i treme i nervoze, bilo me je i pomalo strah, a onda sam sebi rekla:“Amela, ti nisi ovdje došla da njih slušaš, već da im kažeš svoje mišljenje, da se izboriš za realizaciju inicijativa o kojima niko nikad nije govorio, da predložiš rješenja za nagomilane problema i itd.“ i tako sam se i pokrenula. Znam da je tišina uvijek bila kada sam bila za govornicom, jer su se čekali momenti da napravim grešku. Ali izborila sam se zahvaljujući čvrstim argumentima, jakim stavom i svojim znanjem. I najbolje od svega je što ovih dana u toku kampanje, na štandu mi prilaze kolege vijećnici iz drugih partija (koji su ponovo na listama), pružajući mi ruku i prognozirajući moj rezultat na izborima sa riječima:“Ma, za tebe nema zime“.
Razgovarala: Tatjana Čalić
