''Izetbegović je došao sa četiri službena automobila kao i sedam članova osiguranja dok mu društvo prave i tri osobe koje nisu identifikovane. Također, austrijske vlasti su zamoljene da goste ne podvrgavaju uobičajenim sigurnosnim kontrolama''- piše Der Standard.
Der Standard navodi da Izetbegovićevo osiguranje boravi u luksuznom hotelu te da nije jasno plaća li Izetbegović odmor vlastitim sredstvima ili iz budžeta. Der Standard podsjeća i na privilegije koje bh. političari imaju u "siromašnoj BiH".
Der Standard podsjeća da BiH "preživljava zahvaljujući kreditima MMF-a i Svjetske banke", pri čemu su domaće vlasti obećale uštede u javnom sektoru.
Patria je ranije zatražila odgovor od Sekretarijata kome članovi Predsjedništva podnose izvještaje o svojim putovanjima i, eventualno, sadržaju razgovora prilikom svojih susreta.
„Ni Ustav ni zakoni ne propisuju obavezu članova Predsjedništva da o svojim putovanjima podnose izvještaje drugim pravnim ili fizičkim osobama“, objašnjava Boris Buha, glavni sekretar Predsjedništva BiH.
„Nemaju ni obavezu podnošenja izvještaja o sadržaju razgovora s predstavnicima vlasti drugih država, međunarodnih organizacija i institucija“, kaže Buha.
U Sekretarijatu kažu da oni informiraju javnost o tim susretima članova Predsjedništva. Pomoćne službe Predsjedništva redovno o tim međunarodnim susretima svojih šefova informiraju Ministarstvo vanjskih poslova, koje je nadležno za provedbu utvrđene vanjske politike BiH.
Da li se bar između sebe članovi Predsjedništva informiraju o razgovorima koje su vodili tokom svojih putovanja? U Sekretarijatu tvrde da se takvi razgovori vode na njihovim sjednicama.
Da li je pismeni izvještaj o svojim nedavnim putovanjima u Albaniju, Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju nekome podnio član Predsjedništva BiH Dragan Čović?
Njegovi susreti i pogotovo razgovori sa crnogorskim predsjednikom Filipom Vujanovićem i premijeromMilom Đukanovićem, zatim sa albanskim predsjednikom Bujarom Nišanijem, te premijerom Edijem Ramom i na kraju sa Aleksandrom Vučićem, ostali su i za medije tih država nekakva službena tajna.
Kakva je bila svrha ovog Čovićevog regionalnog putovanja? Da li je njegova šatl diplomatija, kojom se, uglavnom, bave mirovni pregovarači, imala za cilj da smiri regiju? To je on i potvrdio u više navrata.
Čović je jedini političar koji diže napetost u svojoj državi, a onda hoda po susjedstvu i smiruje tenzije. Da li je ijednom riječju obavijestio Izetbegovića ili Ivanića o razlozima ovog svog dugog putovanja?
Pošto nikome ne mora podnositi izvještaj zašto putuje, ne treba nikome pravdati ni sadržaj razgovora na tim putovanjima. Navodno je Čović, i pored toga što se to od njega nije tražilo, upravo ovaj put sačinio izvještaj. Ko je i kome predao taj izvještaj Dragana Čovića?
„Izvještaj Čovića su nadležne osobe predale nadležnim institucijama“, dobili smo uopćen odgovor od Sekretarijata.
I Mladen Ivanić je boravio nedavno u Beogradu kod Tomislava Nikolića i razgovarao o Dodikovom antiustavnom referendumu. Kome je podnio izvještaj o tom putovanju? Je li naplatio dnevnice kao član Predsjedništva BiH?
U Sekretarijatu kažu da je Ivanić na Nikolićevo „referendumsko savjetovanje“ u Beograd putovao kao član Predsjedništva BiH. Dakle, Dodikov referendum je koštao i budžet Predsjedništva BiH.
Bakir Izetbegović je sa suprugom putovao na otvaranje mosta Sultan Selim u Istanbulu kao član Predsjedništva BiH. I na račun Predsjedništva BiH.
Ovaj put je u Beču na privatnom četverodnevnom odmoru i mora snositi troškove za svoj boravak u hotelu. Ali, ljudi koji ga voze i prate, rade to na račun države. Država plaća njihov boravak u Austriji.
Predsjedništvo BiH ima svoj budžet, koji se prošlih godina prosječno kretao oko 7,3 miliona KM. Svaki od članova ima svoj kabinet sa precizno određenim sumama za trošenje.
Dakle, za članove Predsjedništva BiH nema kontrolnih mehanizama za službena putovanja, za sadržaj susreta, čak, niti za trošenje novca građana ove zemlje. Pravna država postoji samo za niže slojeve i podanike, pa se to pravilo potvrđuje i u Predsjedništvu BiH, pošto su vozači i tjelohranitelji dužni pisati o svim detaljima svojih putovanja da bi mogli naplatiti dnevnice.
Na drugoj strani njihovi šefovi nemaju nikakve ustavne niti zakonske odgovornosti na svom poslu. Mogu ali ne moraju.
Nema nikakve odgovornosti za sadržaj i suštinu njihovog posla. Jesmo li došli do stanja u kojem svaki član Predsjedništva može voditi svoju vanjsku politiku, bez kontrole i daleko od smjernica njihove institucije? Što će im smjernice o vanjskoj politici, koji su njihov ključni interni akt?
