<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Amira Medunjanin: Imam taj divan ‘problem’ što pamtim sve nastupe i ljude koje sam upoznala u druženju poslije koncerata

Sevdah

Amira Medunjanin upravo je objavila novi studijski album 'Damar', koji je u utorak i predstavila zagrebačkim štovateljima u Aquarius Music Shopu. Time je ujedno započeo i novi promotivni ciklus ove sarajevske umjetnice čija popularnost je odavno probila granice regije. Američka i kanadska turneja započinje joj već krajem mjeseca, a sudbina je htjela da na koncertu u Jacksonvilleu, kako kaže, 'dijeli garderobu' s nobelovcem Bobom Dylanom. No to je bila samo jedna od tema razgovora o 'Damaru' - albumu životnog višeznačja.

20. oktobar 2016, 12:00

Kako stihovi Damira Imamovića najavljuju: Otuda gdje pjesme nose ljudska lica stiže „Damar“, dakle, novi album je izašao, a ljudskost je čini se njegov glavni lajtmotiv. Kako je ovog puta tekao kreativni proces?


Amira Medunjanin: Da, album je upravo objavljen u izdanju Aquarius Records iz Zagreba. I iskreno jedva čekam da čujem šta će slušatelji reći. I voljela bih, vezano za glavni lajtmotiv albuma kako ste rekli, da tako ljudi i percipiraju pjesme na albumu. Dugo sam ga pripremala i sada mi sve izgleda kao da ništa do sada nisam snimila. Baš neki čudan osjećaj… Po prvi put sam se usudila da produciram album zajedno sa Bojanom Zulfkarpašićem i nekako sam bila rasterećena. Valjda zato što sam imala sve pred sobom i nije bilo praznog hoda. Na albumu su učestvovali prije svega moji prijatelji i dugogodišnji suradnici, Bojan Zulfikarpašić na klaviru koji je također snimio i udaraljke, zatim Ante Gelo iBoško Jović na gitari, te Zvonimir Šestak na kontrabasu s kojim surađujem već dvije godine. Snimanje albuma je završeno u travnju mjesecu ove godine i baš sam se načekala da izađe.

Što konkretno predstavlja značenje riječi „Damar“?

Amira Medunjanin: Više je tu značenja. Otkucaji srca, puls, nerv, životna snaga, energija…

Kako ste ‘kliknuli’ s Damirom Imamovićem?

Amira Medunjanin: Mi se poznajemo dugo godina, ali nismo imali prilike surađivati. Iako smo uvijek na rapolaganju da pomognemo jedno drugom kad god nešto treba. On je puno toga dobroga uradio posljednju godinu i vjerujem da ste čuli njegov novi album “Dvojka”. A što se tiče pjesme, Damir je napisao “Pjevat ćemo šta nam srce zna” koja odgovara mom glazbenom izričaju. Veoma mi se dopada i savršeno se uklopila u koncept albuma.

Amira Medunjanin  'Damar'

Amira Medunjanin ‘Damar’

Na albumu je i jedna pjesma, i to naslovna, koju potpisuje Marija Karaula Krznarić, kako je došlo do te suradnje?

Amira Medunjanin: Da, pjesma “Damar”. Marija je pjesnikinja koja je do sada surađivala s brojnim glazbenicima u Hrvatskoj i BiH. I napisala je divne stihove za Kemu Montena. A mi prijateljujemo već dugo vremena, mada dosada nismo, barem ne na ovaj način, surađivale. Kada je Boško Jović napisao glazbu za ovu pjesmu poslala sam Mariji da posluša. I žena je za 24 sata napisala stihove, čini mi se u jednom dahu. To je bilo to. Sve pjesme na albumu govore o ljubavi, onoj čistoj, lijepoj, nepatvorenoj, a “Damar” je pjesma koja tiho pjeva čežnju upravo za tim najuzvišenijim osjećajima i ponajbolje definira cijeli album. Stoga je upravo po njoj i dobio ime.

Po kojem ključu ste birali ostale tradicionalne pjesme na albumu?

Amira Medunjanin: Pa iskrena da budem i nema puno pjesama na albumu. Ali, svaka od pjesama je svijet za sebe i meni su izuzetno drage. Ono što sam morala snimiti je obrada sevdalinke “Ah, što ćemo ljubav kriti” sa Boškom Jovićem na gitari. Izvodili smo je u stotine navrata, a nikada je nismo uradili u studiju. Još da pomenem da se na albumu nalazi i obrada pjesme “Vjetar ružu poljuljkuje” u koju sam se davno zaljubila i to na prvo slušanje.

Prijašnji album „Silk & Stone“ snimali ste gotovo u jednom dahu jer je trebalo raditi brzo, u kakvom radnom ozračju je proteklo kreiranje „Damara“?

Amira Medunjanin: Više puta sam ponovila kako imam sreće u životu. Godinu sam provela tražeći odgovarajući glazbeni studio i savršeno se poklopilo da nemam koncertnih aktivnosti kada su termini u “Real World Studios” bili slobodni. I osjećaj je bio fantastičan, kao da snimate na nekom drugom planetu. Cijeli kompleks je toliko inspirativan da stvarno ne bih izlazila iz studija. Imali smo savršene uvjete za rad, odličnu tehničku podršku i najboljeg francuskog kuhara u Engleskoj. Dva mjeseca je trajao proces snimanja i miksanja albuma. Ovog puta nisam žurila jer sam imala sve vrijeme ovog svijeta i baš je lijepo raditi bez pritiska.

Odmah po izlasku albuma krećete na prvu američku i kanadsku turneju, jedan od koncerata je i vaš nastup u istom prostoru u kojem nastupa i Bob Dylan. Kakav je osjećaj zbog toga? Mislim, poznata je vaša velika naklonost prema radu Nicka Cavea, a kakva je situacija s novopečenim nobelovcem?

Amira Medunjanin: Još uvijek nisam svjesna da ću u Jacksonvilleu biti na Dylanovom koncertu. Moj nastup počinje sat ranije i poslije koncerta trčim do njegove dvorane. U životu nikada nisam imala priliku ni blizu vidjeti Dylana. A, što se tiče njegove poetike, rasla sam sa starijom rajom tako da dobro poznajem njegov opus. Dylan je, po meni, najutjecajniji živući pjesnik među glazbenicima. Nedavno sam pročitala da je imao samostalnu izložbu. Čovjek, pored svega, radi i sklupture od željeza koje izgledaju fantastično. Ali da se vratim na sjeverno-američku turneju. Putujem zajedno sa Ante Gelom i Zvonimirom Šestakom, a početak je u Bostonu 28. listopada. Potom slijedi New York (29.10.) i Chicago (30.10). Onda se vraćamo u Europu, tačnije u Skandinaviju gdje ćemo održati par koncerata. Nastavak turneje kreće od Seattlea (11.11.), zatim Vancouver (12.11), Oakland (13.11.), Jacksonville (18.11), Atlanta (19.11.) i na kraju St. Louis (20.11.). Cijela turneja je odlično isplanirana i organizirana i moram reći da su ogroman posao uradili kompanija Peer97 Music Group iz New Yorka, uz pomoć mog dugogodišnjeg izdavača Harmonia Mundi/PIAS USA i medijske kuće “Rock Paper Scissors”. Nikada nisam bila u Americi, i vjerojatno će mi trebati malo vremena za prilagođavanje. Užurbano se pripremam i imam tremu da budem iskrena. Nemam pojma kako će publika reagirati, a nadam se da će prije svega doći na koncerte.

Postoji li mogućnost da Dylana upoznate i privatno, ili protokol to možda ne omogućuje?

Amira Medunjanin: Postoji mogućnost da ga upoznam, pošto dijelimo isti prostor iza pozornice i garderobu. Ma, nemam pojma… Ako bude prilike voljela bih ga upoznati… A i da se ne desi, sigurno ću otići na njegov koncert.

Obišli ste gotovo cijeli svijet s vašom glazbom, koja mjesta, zemlje ili koji koncerti su vam ostali posebno urezani u sjećanje?

Amira Medunjanin: Da, to je riznica koju čovjek nosi sa sobom. Vjerujte da se sjećam svakog koncerta i trebalo bi puno vremena da sve pobrojim. Imam taj divan “problem” što pamtim sve nastupe i ljude koje sam upoznala u druženju poslije koncerata. Teško mi je nešto izdvojiti. Ali, kada me već pitate, sjećam se koncerta u Omišu na igralištu škole. Pored pozornice je bilo jedno veliko stablo, koje je davalo divan hlad. Međutim, kada je počeo koncert ustanovili smo (publika i mi na pozornici) da na drvetu ima jedan veoma “glazbeno verziran” zrikavac. Interesantno je što kad završimo pjesmu i on odmara. Čim mi ponovno krenemo, eto ga opet. I tako je “pisma zrikavca” trajala i trajala, sve do jedne malo tužnije sevdalinke. I otada ga nismo više čuli, čak ni poslije koncerta jer smo ostali malo duže da se pozdravimo i ispričamo s prijateljima. Znate kako je to meni s pozornice izgledalo. Dok pjesma ide ljudi pjevaju zajedno sa mnom, a oči im uprte ka drvetu, ne bi li gospon zrikavcu nagovijestili da prestane “pivati”.

Vaša publika u regiji sigurno s nestrpljenjem očekuje nove koncertne termine. Zna li se nešto konkretno nakon povratka iz SAD-a i Kanade?

Amira Medunjanin: Premijerno, “Damar” ćemo izvesti pred zagrebačkom publikom 5. prosinca ove godine u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Nadam se da će ljudi do tada imati priliku čuti pjesme, pa da možemo zajedno pjevati. Pored pjesama sa novog albuma, imam nekoliko želja koje bih voljela da uradimo na koncertu, ali obećavam da ću manje pričati. Bit ćemo u punom sastavu dakle Ante Gelo, Bojan Zulfikarpašić, Boško Jović i Zvonimir Šestak. Moram reći da mi je čast najaviti Zagrebačke Soliste koji će nam se također pridružiti na pozornici. Mislim da je i vrijeme za novo druženje, a novi album je odličan razlog da se ponovno vidimo. Nakon premijernog koncerta u Zagrebu, imaćemo nastup u Sava Centru 8. prosinca. Nastupit će “Damar” ekipa i nadam se da će biti nekih iznenađenja. Nismo bili odavno, a i prošli put sam ostala dužna ljudima. Što se tiče nastavka promotivne turneje, početkom naredne godine planirani su koncerti u Ljubljani, Sarajevu, i drugim gradovima.

Preuzeto sa Ravno do Dna