<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

OVO JE NIKOLETINA BURSAĆ Herojstvo Radeta Kevića inspirisalo Branka Ćopića

Lik iz romana Nikoletina Bursać je živ i sa 92 godine otresit i oštrouman. Novosađani ga još znaju i kao komandanta Radeta.

27. oktobar 2016, 12:00

I danas kada Rade Kević uđe u Dom vojske u Novom Sadu, svi ustaju na noge. Znaju da je reč o mitraljescu Prve krajiške proleterske brigade i učesniku svih velikih bitaka Drugog svetskog ratu. Drug iz ratnih dana Keviću bio je i pisac Branko Ćopić, koji je ovekovečio najpopularnijeg partizana u pripovetkama “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, ili kako ga je nazvao “mitraljesca golubinjeg srca”.

Zbog toga upućeni u ratne godine i Ćopićev život Kevića i njegove ratne doživljaje ističu kao glavnu inspiraciju za stvaranje Nikoletine.

Foto: RAS SrbijaBranko Ćopić

Materijala za roman imao je Ćopić, s obzirom na to da je Kević prošao epske borbe na Kozari, izašao iz obruča na Sutjesci i Neretvi, oslobađao Beograd... Ranjavan je pet puta. Kević je poznat i kao prvi partizan koji je imao “šarac” - zarobljeni nemački MG42, najpopularniji mitraljez u istoriji ratovanja.

- Hah, dobro, znate kako pisci ćute i uvek nešto zapisuju. Bio sam drug sa Brankom Ćopićem, često je išao u koloni iza mene. U maršu je znao i da speva pesmu. Kada sam zarobio taj mitraljez i počeo da tučem i kad su borci čuli zvuk, odmah su uzviknuli „ala prede kao Zorka vunu“. Zbog toga smo ga zvali „Zorka“ do kraja rata - seća se Kević.

Od raznih bitaka u sećanju će mu uvek ostati napad na sarajevski aerodrom Rajlovac 1943, kada je sa saborcima uništio 42 nemačka aviona koja su ih satirala po bosanskim gudurama.

- Bila je mrkla noć. Prvi sam preskočio bodljikavu ogradu i sa svojom „Zorkom“ i svetlećim mecima zapalio avion. Uskoro je krenuo juriš, trčali smo i bacali bombe, vatra je gorela na sve strane, bilo je kao u paklu - prepričava naš sagovornik.

Od najsrećnijih ratnih doživljaja seća se zarobljavanja nemačke pozadine posle tri dana marša Konjuh planinom bez zalogaja hrane. Nemci su sa sobom vukli kazane pasulja sa medom, i to mu je, kaže, najslađi obrok u životu.

Kević je rođen u Piskavici pored Banjaluke, posle rata bio je komandant 343. granične brigade. Dobitnik je mnogih ratnih priznanja, među kojima su i tri ordena za hrabrost i dva ordena SSSR zbog zajedničkog oslobađanja Smedereva i Beograda sa Crvenom armijom.

Bez lože za heroja

Ovaj ratni veteran privukao je pažnju Novosađana na Vojnoj paradi povodom oslobađanja Novog Sada u Drugom svetskom ratu minulog vikenda, kada je u invalidskim kolicima sedeo na Keju pored novinara, preko puta lože sa zvanicama.

- Nije mi žao što nisam bio u loži. Posle je došao predsednik Tomislav Nikolić sa generalima da se pozdravi sa mnom i to mi je drago. Na manifestaciju su me zvali moji drugovi iz SUBNOR-a, a ja kao vojnik uvek volim da posetim ovakve događaje - kaže Kević.