<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Izloženo Hristovo grobno mjesto

Prvi put nakon više vekova, naučnici u Hramu Vaskrsenja Hristovog izložili su površinu onoga što se tradicionalno smatra grobom Isusa Hrista.

28. oktobar 2016, 12:00

Grobno mesto se nalazi u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Starom gradu u Jerusalimu, a prekriveno je mermerom od 1555. godine, a verovatno i vekovima ranije.
„Mermer koji prekriva grobnicu je uklonjen, a iznenadilo nas je koliko se materijala nalazi ispod njega“, rekao je Frederik Hibert, arheologNacionalne geografije (National Geographic) i partner u projektu restauracije.

„Biće ovo duga naučna analiza, ali ćemo konačno moći da vidimo originalnu kamenu površinu na kojoj je, prema tradiciji, bilo postavljeno Hristovo telo.“

Prema hrišćanskoj tradiciji, telo Isusa Hrista je stavljeno na odar nakon što su ga Rimljani razapeli u njegovoj 30. ili 33. godini.

Hrišćansko verovanje kaže da je Hristos vaskrsao, a da su žene koje su došle tri dana nakon sahrane prijavile da njegovog tela nema.

Sada je Hristov grob okružen malom građevinom poznatom kao edikula (od latinske reči aedicula, u antičkim hramovima malo svetilište, kapelica), koja je rekonstruisana 1808–1810. nakon što je uništena u požaru.

Tim naučnika Nacionalnog tehničkog univerziteta u Atini, pod rukovodstvom profesora Antonija Moropula, sada obnavlja edikulu i unutrašnjost grobnice.

Izložen grob daje istraživačima jedinstvenu priliku da prouče površinu onoga što se smatra najsvetijim u hrišćanstvu.

Analiza originalnog kamena omogućiće naučnicima da istraže ne samo originalni oblik grobnice već i šta se s njom dešavalo tokom vekova, sve do 326. godine, kada ju je pronašla Sveta Jelena, majka rimskog cara Konstantina.

„Tehnike koje koristimo u dokumentovanju ovog jedinstvenog spomenika omogućiće ljudima da steknu uvid u naše nalaze kao da su i oni sami posetili Hristov grob“, rekao je Moropulu.

Izvor: RTS/NATIONAL GEOGRAPHIC
Foto: NATIONAL GEOGRAPHIC