A, da nije baš vic, svjedoči nejak potencijal SDS-a, koj se zaista doveo na razinu kakvog zavičajnog udruženja ili partijskog trećepozivca.
Primjera radi, u Banjaluci je isti taj SDS, četvrta ili peta partija po snazi. Negdje u rangu sa kakvim nezavisnim kandidatom. I zato nije daleko od pameti pomisliti kako je armija Marka Pavića, poznatija kao DNS već uveliko po svom kapacitetu, stranačkoj disciplini, ali što je najvažnije i uticaju, odavno prešišala SDS.
Ovaj uticaj je ključna riječ u budućoj političko igranci, kako na lokalu, tako i u pripremama za opšte izbore. SDS je izborom Vukote Govedarice, na mjestu novog šefa partije, samo zacementirao položaj "stranke koja se ne petlja u svoj posao" i koja po inerciji tavori u opozciji dok im se glavaši goste novcima na BiH nivou ili u rijetkim opštinama. Sada se, već izvijesno, može reći da ovaj SDS NIKADA neće preuzeti bilo kakvu vlast- bilo gdje.
Ali, ima ljudi, koji su već poodavno u tom istom SDS-u promislili i domisliili sve ovo. I sjetili se! Pa zašto mi ne bi postali glavni rezervni točak SNSD-a, namjesto gore narečenog mrskog DNS-a ili Socijalista???
I ovo, koliko god se ne sviđalo starim SDS-ovim jastrebovima, nije daleko od pameti. U zemlji prepunoj političkih preletača, nelogičnih saveza, izdaja i raskida družbi, šta fali da se ljube SDS i SNSD? I jednom za svagda pomire Pale i Banjaluku, krupni kapital i nacionalizam, partizane i četnike, guslare i ojkače, cigarete i naftu...i tako u nedogled.
Za bildanje srpskog nacionalnog mišića ovo bi bilo moćno ujedinjenje. I što je najvažnije moćno zvuči i u ušima Milorada Dodika, koji bi ovim političkim potezom pustio niz vodu, sve glasnije bundžije u redovima satelita, od Socijalista do narečenog DNS-a.
Mogao bi se tako Dodik igrati na lokalu svakovrsnih kombinatorika. Prvo i osnovno, u miraz bi dobio Bijeljinu, uz Doboj jedinu neosvojivu tvrđavu. Zašto?
Pa sve se čini da je namjoćniji čovjek SDS-a, Mićo Mićić, odlučio zaigrati baš na tu kartu. Pristaće na politički brak sa Dodikom i postati njegov novi Marko Pavić. Što nije loše ni po Dodika niti po Mićića, koji bi u bilo kom drugom scenariju okončao karijeru "vječnog gradonačelnika". Ovako, Bijeljina će namjesto Prijedora biti drugi najomiljeniji Dodikov grad.
Naravski, ovaj brak iz interesa, kao uostalom bilo koji ugovoreni brak, neće biti javno predstavljen na naslovnicama lokalnog RTRS tabloida.
Što bi rekla stara jevrejska poslovica-Dabogda bio bogat i nepoznat, e tako je sudbina odredila, čini se, budući put SDS-a.
Od stranke sa izrazito nacionalističkim predznakom, koja je izrodila najveći broj presuđenih ratnih zločinaca, preko zaludnog pokušaja Čavićeve reformacije, do Bosićevog partijskog samoubistva, eto, SDS će se na koncu transformisati u Dodikov rezervni točak.
A to, koliko god posprdno zvučalo, u ovakvoj konstelaciji snaga, nije mala stvar. Naprvo, na mjesto rezervne gume pored Socijalista i Pavićevaca, te malih satelita direktno se gura "Ujedinjena Srpska", parija koja i jeste projektovana kao rezervna ispomoć na Dodikovom putu.
Paradoksalno, imamo neviđenu gužvu u šesanestercu, u kojoj se svi bore da budu SNSD-ov otirač. Nešto kao antirijaliti, samo što su nagrade veće.
No, vrijeme će (a vrijeme se ovdje mjeri dvogodištima), dakle, vrijeme će pokazati ko je najnoviji Milin miljenik, a ko je iza njega. E, upravo partije koje su dobile od strane Dodika pedalu, možemo nazvati opozicionim.
Ne, naravno po kapacitetu, snazi ili akcijama, jer bi to bilo samo smiješno, nego po popizditisu i povrijeđenoj sujeti njihovih vođa.
Ono što se zvalo opozicija u Republici Srpskoj, a ne funkcioniše dvije decenije i zvanično će se prestati tako zvati!
Osim Dragana Čavića i njegovog NDP-a, čiji kapacitet obuhvata grad Banjaluku i par mikrozajednica, opozicije više biti neće. Naravno, nikome ozbiljnom ne pada na pamet da u opoziciju tovari PDP, interesnu samodovoljnu organizaciju.
Što je možda odistinski i dobro. Jer, treba porušiti naherenu kuću do temelja, pa se nadati nekakvoj gradnji, nekakve opozicije. Dabome, u zdravom političkom smislu opzicija u RS-u će nastati, negdje u periodu, kada se pojavi zajednički udžebnik povijesti u BiH. Što će reći, puuunoo, vode će Vrbasom proteći dok Mile i Milini ne izađu iz vladajućih cipela.
Ako ništa, u najskorijoj budućnosti, nakon Radovanovog i ničijeg, vidjećemo i Miloradov SDS.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
