U pozadini se dešavala ozbiljna finansijska kriza i budžetska nelikvidnost, dalje siromašenje građana, ogromna nezaposlenost, polarizacija društva, pokorno ispunjavanje zahtjeva MMF-a i čekanje na odobrenje novih kredita.
U Centrima civilnih inicijativa (CCI) navode da je Narodna skupština Republike Srpske, poslije građana, najveća žrtva predizborne kampanje za lokalne izbore, odnosno višemjesečne fokusiranosti političkog establišmenta na ove izbore, zbog čega je bilo ugroženo normalno funkcionisanje institucija.
Praktično se tri mjeseca nije radilo, godišnji odmori su iskombinovani sa stranačkim obavezama u predizbornim kampanjama, uz zanemarivanja redovnih obaveza poslanika Skupštine, za koje su izabrani i za koje su plaćeni.
Prema istraživanju CCI-a epilog je ozbiljan pad i intenziteta rada i produktivnosti Skupštine u 3. kvartalu 2016. Godine.
“Broj održanih zasjedanja je sveden na četvrtinu iz prethodnog kvartala, sa 15 u drugom kvartalu na 4 u trećem, a broj razmotrenih mjera na šestinu, sa 59 mjera u drugom kvratalu palo se na svega 10 u trećem. Posljedice zanemarivanja svojih osnovnih obaveza, od strane skupštine, najteže su u zakonodavnoj sferi, kao ključnoj obavezi narodne skupštine. Sa 20 usvojenih zakona i još 11 prihvaćenih u nacrtu, što je bio rezultat Skupštine u drugom kvartalu, palo se na svega 1 usvojen zakon u trećem kvartalu”, rekao je Željko Ninković iz CCI-a.
Posljedica tromjesečnog nezasjedanja Skupštine je da su ukupni rezultati ove institucije u prvih 9 mjeseci 2016. godine najlošiji u posljednjih 6 godina.
“102 razmotrene mjere u prvih 9 mjeseci 2016. za 70 je manje od prošlogodišnjeg rezultata, a za 80 od rezultata u prvih 9 mjeseci. Ozbiljnost problema najvidljivija je iz podataka o realizaciji obaveza planiranih programom rada. Od 95 zakona čija je realizacija planirana u 2016. godini, Skupština je u četvrti kvartal ušla sa 57 ni u kom obliku razmatranih i još 15 na kojima je tek započela posao. Što znači da za 9 mjeseci nije finalizirala ni četvrtinu za ovu godinu planiranih zakonodavnih obaveza” naveo je Ninković.
Posmаtrаjući, ukupаn broj mjerа reаlizovаnih u Skupštini, u posmаtrаnom periodu, njih 12 odsto spаdа u mjere koje mogu uticаti nа poboljšаnje kvaliteta života grаđаnа.
Ipak, ovoliki nerad nije bio problem za dvije trećine poslanika koji su profesionalizovali svoj status i primaju punu platu po ovom osnovu, čija je prosječna visina oko 3000 KM. Dok ostali poslanici primaju „mjesečnu naknadu“ od 1785 KM, pri čemu, na svojim profesionalnim radnim mjestima primaju punu platu za poslove i funkcije koje obavljaju.
Vlada RS, za razliku od Narodne skupštine, u predizbornom je periodu redovno održavala sjednice. Ipak, iako ne tako ozbiljan, kao kod skupštine, u trećem kvartalu se desio i pad produktivnosti Vlade, a većina mjera realizovanih na sjednicama Vlade RS, u posmatranom periodu, su, očekivano, dnevno-operativnog karaktera.
Prema riječima Željka Ninkovića, različite informacije, rješenja, odluke, saglasnosti I izvještaji, predstavljaju 78% svih na Vladi, u ovom periodu, razmotrenih mjera.
“U posmatranom periodu, 106 rješenja i 57 izvještaja se odnosilo na odobrenja i izvještaje sa službenih putovanja. Što znači da se službenim putovanjima bavi 8,3 odsto od ukupno, u posmatranom period, razmotrenih mjera. S druge strane, zakoni, kao posebno važne mjere, kojima se sistemski uređuju neke stvari i koje mogu dugoročno uticati na kvalitet života građana, bili su predmetom razmatranja 67 puta, odnosno, predstavljaju 3,4 odsto od ukupnog broja mjera koje je Vlada RS razmatrala na sjednicama. Dok strategije, u ukupnoj masi razmotrenih mjera, zauzimaju tek 0,6 odsto”, rekao je Ninković.
Ruku na srce, zašto bi se vladajući drugačije i ponašali kad to od njih niko i ne traži. Na prvu, izgleda da je svima sve potaman. Ne bune se radnici, studenti nemaju nikakvih problema, akademska zajednica se zabila u svoj tor, stari su se pomirili sa stanjem i svojom sudbinom, a mladi ne znaju za bolje. Na kraju, zašto bi ministri ili poslanici bili ti koji će sami sebi stajati na žulj.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović navodi da je i više nego primijetan ogroman nerad institucija, a posebno Vlade RS i odsustvo bilo kakvih kompletnih aktivnosti na svim poljima, što je prema njegovom mišljenju pogubno za sve građane.
“Ako Vlada RS ovako nastavi, nećemo morati dugo da čekamo da osjetimo posljedice. Vrijeme naplate računa za nerad i odsustvo revizije i realizacije budžeta dolazi početkom zime, kada se mora pripremati novi budžet i vidjeti šta je isplaćeno, a šta nije. U toj metodologiji, naša Vlada je preskočila mnogo toga, a izgleda da će tako i nastaviti. Terenutno, Vlada bi trebalo da vidi kakve su joj obaveze i šta nije isplatila. Tako bi se trebalo rebalansom budžeta dati na znanje šta se ne može izmiriti, ali Vlada RS, nažalost, radije odlaže suočavanje sa realnošću, odnosno neplaćenim računima, i te svoje obaveze prebacuje na sljedeću kalendarsku godinu i budžet, što je nedopustivo”, ističe Pavlović.
Bilo kako bilo, ono što je sigurno jeste da podaci o ovolikoj neaktivnosti najviše zakonodavne i izvršne vlasti u Republici Srpskoj neće iznenaditi baš nikoga, a još manje će pogoditi ministre i poslanike koji godinama ne rade ništa. Jer na kraju, ako smo za sve ove godine nešto naučili to je da naporan rad i institucije ne idu ruku pod ruku.
