Dr. Janoš Terzić, profesor na splitskom Medicinskom
fakultetu, ubraja se u red najglasnijih zagovornika svih vrsta
cijepljenja u Hrvatskoj. Njemu nasuprot je čitav niz "protivnika igle",
koji cjepiva dovode u izravnu vezu s čitavim popisom bolesti koje
pogađaju najmlađe i najstarije dijelove populacije.
– Vrlo su jednostavni i jasni argumenti – kaže dr. Terzić u uvodu
razgovora - koji govore da je cijepljenje ima velike prednosti, te da
donosi enormne benefite ljudima. Po meni su usporedivi s vodovodom i
odvođenjem otpadnih voda. Već 200 godina cijepljenje je tu i
zahvaljujući njemu spašeni su milijuni ljudskih života. Primjerice, u
18. stoljeću, prije cijepljenja, u Europi je svake godine od velikih
boginja umiralo oko 300 tisuća ljudi. Ili, samo u 20. stoljeću je od
velikih boginja umrlo između 300 i 500 milijuna ljudi. To je više nego
što je stradalo u svjetskim ratovima ili od ruku raznih diktatora. Mi ni
danas nemamo lijek protiv velikih boginja, ali njih više uopće nema
samo zato što smo provodili cijepljenje.
Za vas nema dvojbe – nuspojave su puno veće od necijepljenja nego cijepljenja.
– Apsolutno. To je neusporedivo. Kao da uzmete olovku pa dvojite: hoće
li pasti dolje ili odletjeti prema gore? Učinci su cijepljenja i
dobrobiti od njega neusporedivi u odnosu na potencijalne nuspojave samog
postupka cijepljenja. Svaki medicinski postupak, ali i šetnja od kuće
do posla nosi neke potencijalne nuspojave - može nas udariti auto,
možemo se spotaknuti i slomiti ruku. Cijepljenje je kao postupak i kao
medicinska intervencija danas na takvoj razini da je gotovo potpuno
sigurno. Naravno, nemoguće je biti apsolutno siguran, ali je cijepljenje
dosegnulo izuzetno visoki stupanj i sigurnosti i učinkovitosti.
Pobornik ste teze da je cijepljenje financijski i vrlo isplativo.
– Vrlo jednostavno. Ako se usporede troškovi cijepljenja neke
populacije, recimo stanovništva Hrvatske, s troškovima liječenja bolesti
od kojih bi ljudi obolijevali jer ih ne bismo cijepili, razlike samo u
cijeni medicinskog tretmana su tisuće puta veće. Da i ne kažemo da bi
neki ljudi umrli od bolesti kao što su ospice, parotitis i slično.
Nedavno je u Njemačkoj dijete umrlo od ospica. Iako su ospice najčešće
bezazlena bolest, ospeš se i prođe za dva-tri dana, ali se ponekad
stvari zakompliciraju. U konkretnom slučaju dijete nije bilo cijepljeno,
zato se razboljelo i nažalost umrlo. Osim toga preboljenje ospica
povećava rizik za druge bolesti, tj. cijepljenje štiti od ospica ali i
druge bolesti koja se može razviti u njenoj "sjeni".
Globalni pokret anticijepljenja navodi niz cjepiva, počevši od
onog protiv tuberkuloze i difterije, preko tetanusa i dječje paralize,
pa sve do ospica i virusne žutice kao opasna za život. Imate li vi
ikakvu dvojbu oko toga?
– Ne. Svako cjepivo i medicinski postupak ima svoje rizike. Po mom
mišljenju, ti su rizici daleko manji od rizika zaražavanja i
obolijevanja ako se ne cijepimo. Ako uzmete ono što pretrpi čovjek
prilikom cijepljenja, čak i uz nuspojave s jedne i bolest s druge
strane, to je neusporedivo. Držim da su današnja cjepiva na jako visokoj
razini kvalitete i medicinske sigurnosti. Nuspojave cijepljenja
non-stop se nadziru, prate i registriraju još od 1978. godine. U slučaju
bilo kakvog ozbiljnog incidenta, odmah se intervenira. To je postupak
koji je dosta dobro nadziran sa sigurnosnih aspekata. Ako nekoga boli
ruka dan-dva ili dobije malu temperaturu, mislim da je to zanemarivo
uzevši u obzir dobrobiti koje nam donosi cijepljenje.
Kod nas su neki stručnjaci cjepivo koje se koristilo u pandemiji svinjske gripe dovodili u vezu s autoimunim bolestima.
– Sve treba kontrolirati i nadzirati. Meni se čini da je sustav kontrole
i provjere cjepiva dosta dobar. Ono što se događa jest da su ljudi koji
su protiv cijepljenja, poput engleskog liječnika Andrewa Wakefielda,
a koji je lažno povezao autizam i cjepivo, doveli do toga da njihove
laži žive i dan-danas. Njih nitko ne provjerava, kažu što im padne na
pamet ili na anegdotalnim slučajevima zasnivaju svoje tvrdnje. Kada to
dospije u javnost, normalno da se stvori atmosfera straha među ljudima.
Evo ja pitam: zašto u mojoj ili mlađim generacijama nitko nije obolio od
dječje paralize? Zato što su nas naši roditelji cijepili protiv te
bolesti. Prije cjepiva, a zbog dječje paralize ljudi bi ostali invalidi
ili su do kraja života vezani uz respirator. U Hrvatskoj, koliko mi je
poznato, u zadnjih 25 godina nitko nije obolio od te bolesti, isključivo
radi cijepljenja. Danas se stvara dojam kako takvih bolesti više nema i
ljudi se pitaju zašto ću se cijepiti, a zaboravljaju da ih nema samo
zato što se cijepimo.
Međutim, kako pada cijepni obuhvat drugdje, pa čak i nekim europskim
zemljama, te se bolesti polako počinju vraćati. Velike smo boginje
cijepljenjem iskorijenili te se pretpostavljalo da će iduća bolest koju
ćemo iskorijeniti biti dječja paraliza.
Koje je najugroženije područje zbog dječje paralize?
– Mislim da je to Bliski istok. Zbog ratova i svega što se tamo događa
pada broj cijepljenih. Mi smo zaboravili dobrobiti cijepljenja jer ono
radi svoj posao - štiti nas od ozbiljnih bolesti. Ljudi koji nisu
cijepili svoju djecu, npr. od morbila, kada im dijete oboli i završi u
bolnici, jer su virusi i dalje u populaciji, čude se i jednoglasni su u
stavu kako eto nisu mogli vjerovati da ta bolest može biti tako opasna.
Kod nas, kada smo prije nekoliko godina bili suočeni sa svinjskom
gripom, drvljem i kamenjem se navalilo kontra cjepiva, bilo je slučajeva
i u Splitu, a i drugdje, da su ljudi umrli od te vrste gripe. Da su se
cijepili, ne bi ni oboljeli, a ne umrli. Možete li zamisliti kolika bi
ispala afera, koliko bi bilo govora po medijima da je netko umro od
cjepiva?! A ako umre jer se nije cijepio, nikom ništa. Nevjerojatno.
Od svih bolesti kod kojih se izbjegava cijepljenje, gdje smo najbliži epidemiji?
– Nisam siguran, vjerojatno ospice jer su vrlo zarazne. Ne možete
cijepiti sve ljude, poput teško bolesnih, onih koji imaju probleme s
imunitetom i slično. I događa se da ako se ne cijepe oni koji se mogu
cijepiti, zbog čega cijepni obuhvat padne te se lako pojavi epidemija
bolesti. Ako nije cijepljen jedan na 100 ljudi, onda će oboljeti ta
osoba. Ali ako nije cijepljeno 20 od njih 100, onda se lako javlja
epidemija, jer tih 20 prenose bolest jedan s drugog, svatko odlazi kući i
bolest šire na druge. S dovoljno velikim cijepnim obuhvatom bolest se
neće jako proširiti, tj. imate ćemo dva ili tri slučaja umjesto 10.000. A
ovi koji ne žele bockati svoju djecu, oni se zapravo švercaju uz te
ugrožene kategorije.
Jesu li epidemiolozi ti koji su zaspali u edukaciji stanovništva?
– Možda jesu u tom segmentu edukacije, iako znam da su vrlo odgovorni,
savjesni i da vrlo stručno rade svoj posao, a što se očituje po
nejavljanju epidemija od bolesti za koje se cijepimo. Medijska slika,
koja se često temelji na afericama, ne mora biti preslika stvarnosti.
Ako tri neodgovorne osobe izjave gluposti o cjepivima, odjednom se
stvori dojam da se nitko ne cijepi, a u biti nije tako. Epidemiolozi
vjerojatno raspolažu umirujućim podacima o stanju procijepljenosti
stanovništva pa ne reagiraju, iako bi zbog javnosti možda trebali. U tom
smislu edukacije javnosti pohvalio bi zagrebačkog epidemiologa dr. sc. Bernarda Kajića, koji redovito, odgovorno i argumentirano iznosi informacije o cijepljenju, što ima pravu prosvjetiteljsku funkciju.
Ima li mjesta bojazni da farmaceutske kompanije u utrci za
profitom zaobilaze nužne korake i detaljna ispitivanja prije odobrenja
nekog cjepiva? Bilo je povike primjerice oko pojačivača.
– Da bi vam cjepivo trajalo neko vrijeme, npr. mjesec dana dok se
provodi cijepljenje, unutar pripravka se moraju staviti neki
konzervansi, čuvati ih u hladnjacima i slično. Puno je manja šteta od
korištenja kemikalija koje drže cjepivo sigurnim i ispravnim, nego da
imate cjepivo koje će se pokvariti ili neće biti učinkovito. Ono što je
problem s farmaceutskom industrijom jest to što je ona u u čitavom
svijetu u privatnim rukama. Mi smo kao društvo možda neozbiljno
postupili kada smo tako važan segment ljudskog življenja, kao što je
proizvodnja lijekova, potpuno prepustili u sferu biznisa. Mislim da su
farmaceutske kompanije vrlo oprezne, jer ako se otkrije da su pustile
neki lijek ili cjepivo koji nije do kraja ispitano i da uzrokuje
probleme za ljudsko zdravlje mogu završiti u ozbiljnim financijskim
teškoćama.
Kod pojačivača se navodio slučaj američkih vojnika u doba
Zaljevskog rata i kasnije epidemije autoimunih bolesti. U jednakoj mjeri
navodno obolijevali su oni koji su bili u ratnim operacijama i oni koji
nisu, a zajedničko im je bilo to što su cijepljeni.
- Malo znam o tom slučaju. Ono što znam jest ako putujete na Bliski
istok ili Afriku, onda se morate cijepiti protiv bolesti koje tamo
dominiraju. Pretpostavljam da bi to mogao biti uzrok u slučaju koji
navodite. Meni se čini malo vjerojatnim da bi Amerikanci svojim
vojnicima dali loše, nedovoljno provjereno cjepivo. Imali ste isto tako
povezivanje autizma s trostrukim cjepivom - MoPaRu. Sve su studije -osim
te prve lažne, čiji je autor varao na rezultatima, te je patentirao
svoje jednostruko cjepivo, kroz ovu studiju pokušao blatiti trostruko
konkurentno cjepivo - pokazale da nema nikakve povezanosti između tog
cjepiva i pojave autizma. Zadnja od tih studija provjerila je sve
prethodne i kada su polirali sve podatke koje su imali, opet su došli do
istog zaključka, a u tu je studiju bilo uključeno više od 14 milijuna
djece. Autizam je nažalost teška bolest, javlja se u ranoj životnoj
dobi, s dvije-tri godine i poklopi se s trenutkom kada djeca dobivaju
cjepiva. Vremenska koincidencija može biti razlog povezivanja, ali na
isti način možete povući paralelu s polaskom u vrtić.
Postoje zagovornici teorije da cjepivo treba izbjegavati u
špricama te forsirati zbog učinka sprejeve ili kapsule s istim lijekom.
Kakvo je vaše mišljenje?
– Za različite bolesti trebale bi postojati različite vrste cjepiva.
Razlog zašto se danas ide s cjepivima u špricama može biti u tome da ih
se na taj način lakše čuva ili vjerojatno postoje dokazi o većoj
učinkovitosti naspram sprejeva ili kapsula. Ako postoji cjepivo u
injekciji i koje se uzima oralno u obliku kapsule ili tekućine, odluku
trebaju donijeti stručnjaci, jer postoji čitav niz parametara o kojima
treba voditi računa.
Cijepite li se se vi?
– Redovito se cijepim protiv gripe. Ove godine još nisam stigao, ali hoću. Cijepio sam se primjerice protiv HPV-a.
Iako postoje teorije da muškarci nisu toliko ugroženi koliko žene?
– Ugroženi su i muški. Žene se HPV virusom ne zaraze same već ga dobiju
spolnim putem. To je opasan virus, koji može uzrokovati rak vrata
maternice ili usne šupljine. Od bolesti uzrokovanih HPV-om obolijevaju i
muškarci i žene, jednako kao što ih oboje i prenose, stoga po mojem
mišljenju treba cijepiti oba spola. Veliki broj država je već posegnuo
za cijepljenjem oba spola. Inače sva cijepljenja sam uredno odradio kod
svoje djece. Jedino mi je žao što se u Hrvatskoj trenutačno koristi
četverovalentno cjepivo, a HPV virusa postoji više od 30 sojeva.
Izabrana su četiri koja su najopasnija, dok se u Americi primjenjuje
deveterostruko cjepivo.
Svakako, cijepljenje je prava blagodat, te se olako zaboravilo koliko je
muke, truda, invaliditeta i smrtnih slučajeva spriječilo cijepljenje.
Djeca u Pakistanu danima pješače da bi dobila cjepivo protiv dječje
paralize. To je prava slika vrijednosti cjepiva. Godišnje u svijetu od
bjesnoće umre više od 50 tisuća ljudi, a da su oni na vrijeme bili
cijepljeni svi bi još bili živi. To treba znati cijeniti.