San o pokretanju sopstvenog biznisa Alena Jusupovića prati još od tinejdžerskih dana. Sa samo 23 godine, uspio ga je i ostvariti u mjestu Petkovići, dva kilometra udaljenom od centra Zavidovića. Tu je 2012. godine, zajedno sa svojom porodicom, roditeljima i bratom, osnovao Farmu magaraca. U to vrijeme je još uvijek bio student na prvoj godini magistarskog studija na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu.
Ali, prije svega, trebalo je obezbijediti početni kapital. A Alenov je bio 4 000 dolara, koje je dobio nakon osvojene prve nagrade na takmičenju “Imam ideju”. Takmičenje je realizovano od strane instituta za istraživanje GEA iz Banjaluke, Univerziteta u Sarajevu i USAID-a.
"Sve je počelo na ljeto 2012. godine kada sam dobio sredstva, nakon apliciranja na studentsko takmičenje 'Imam ideju'. Krenuli smo sa jednom magaricom, koja se ubrzo oždrijebila, što nam je dalo dodatni elan za dalji rad. Od samog osnivanja, ovaj porodični biznis ide u nekoliko pravaca, tako pored proizvodnje mlijeka, tu je i ruralni turizam, jer smo jedna od rijetkih farmi koja je otvorena za posjetioce, te proizvodnja prirodne kozmetike na bazi magarećeg mlijeka”, priča za Buku Alen.
Kao i svaki početak, ni ovaj nije bio lak, a i ljudi su sa čuđenjem gledali na poslovni poduhvat porodice Jusupović. Ipak, Alen ističe da je svaka reakcija i emocija, bilo pozitivna ili negativna, tjerala njega i njegovu porodicu naprijed i bila im vjetar u leđa.
Da nisu pogriješili, najbolje govori podatak da je danas njihova Farma dom za 21 magarca i jednog poni konja.
I pored velikog broja životinja na Farmi, sedmično proizvode svega nekoliko litara mlijeka, jer jedna magarica može dnevno da da tek par decilitara mlijeka. Riječ je o jako zdravom mlijeku, od davnina poznatom kao „antibiotik tijela”, jer ima antibakterijska i antivirusna svojstva i po sastojcima je najbliže majčinom mlijeku.
“Magareće mlijeko sadrži imunoglobuline koji su zaduženi za poticanje proizvodnje bijelih krvnih zrnaca u tijelu. Također, sadrži 60 puta više vitamina C u odnosu na kravlje mlijeko. Koristi se kao prijeki lijek za brojne bolesti dišnih puteva i služi za jačanje imuniteta”, priča nam ovaj 27-godišnji mladić.
Litar mlijeka Jusupovići prodaju po cijeni od 50 eura, dok primjera radi u Hrvatskoj litar košta 70, a u Evropi čak 100 eura.
Mlijeko najčešće kupuju ljudi iz većih gradova, a terapija traje od 5 do 10 dana, gdje se dnevno troši 100 ml mlijeka. Čuva se svježe u frižideru do 3 dana, a zamrznuto do 6 mjeseci.
Zbog viškova mlijeka koje imaju, Alen kaže da su se okrenuli i proizvodnji kozmetike, pa u ponudi imaju sapune od magarećeg mlijeka, kreme za tijelo i balzame za usne. Svi ovi proizvodi se rade ručno u kućnoj radinosti ove porodice.
Na pitanje kakva su njegova iskustva s državnim institucijama i može li navesti neke primjere dobrih i loših praksi u odnosu države prema preduzetnicima, naš sagovornik nam kaže da u kontaktu sa bh. birokratijom čovjek može da "izgubi" živce, ali ponekad su i sami preduzetnici ti koji nisu naučili slušati i pratiti procedure koje su nerijetko stavljenje za treniranje strogoće.
“Ja sam imao dosta slučajeva gdje radnik na poziciji u javnom sektoru odmah govori da imamo problem. Moj mozak ne može da procesuira riječ problem. Možemo imati tešku sitaciju koju ćemo pokušati riješiti, ali svaki put govoriti 'problem', ubija u čovjeku želju za radom i borbom. Ali ne mogu 'oni' imati problema i iznositi ih pred mene, koliko ja mogu biti uporan u rješavanju tih situacija. Naravno, bilo je i pozitivnih primjera gdje sam ostao iznenađen efikasnošću birokratskog aparata”, naglašava Alen.
Dodaje i da mi nismo velika ekonomija da pariramo velikim poljoprivrednim silama kao što su Mađarska, ili Holandija, ili Danska, ali da zato možemo da proizvodimo malo, ali unikatno i kvalitetno. Potom, kaže, treba raditi na brendiranju i pustiti da se u svijetu čuje priča o proizvodu. To je ključno, smatra, jer možete imati i najbolji proizvod na svijetu, ali ako ta informacija nije došla do ključnog kupca, ništa od prodaje.
“Naš najveći potencijal se krije u našim glavama. Naša kreativnost može nam pomoći kod brendiranja i marketing priče o nama kao Bosancima, o našoj lijepoj BiH. Mi nismo glupi, mi smo lijeni. Od svakog poštenog posla, oko koga se trudite, može se solidno živjeti, bez da ikada morate kukati. Međutim, prepustiti se valu bezvoljnosti, apatije i manjka entuzijazma je opasan način života”, zaključuje Alen koji uvijek priprema nove projekte. Trenutno je aktuelan onaj vezan za farmu, želi osavremeniti proizvodnju, proširiti štalske kapacitete i raditi na edukaciji djece, ali i odraslih.
U planu mu je i proizvodnja magarećeg sira, čija je cijena u susjednoj Srbiji 1.000 eura za kilogram.
