Iako se očekivalo da će jučerašnja izjava hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o Bosni i Hercegovini dodatno uzburkati ionako već dovoljno valovite političke vode u BiH, to se nije desilo. Gotovo da je nezabilježen ovakav muk političara na ozbiljne izjave koje je izgovorila Grabar Kitarović, nakon bezbjednosnog foruma NATO-a, kada je ocijenila da je BiH za Hrvatsku najveća prijetnja.
Prijetnju, prema njenom mišljenju, predstavljaju "centrifugalne sile".
Republika Srpska, zbog referenduma, ali i zbog svih narednih mogućih referenduma, pa i onog o nezavisnosti Republike Srpske, koji bi mogao proizvesti "novi sukob" u Bosni i Hercegovini.
Predsjednicu Hrvatske brine i rusko uplitanje u RS, a koje se ogleda kroz "naoružavanje, taktiziranje i djelovanje obavještajnih službi, te kampanje širenja informacija i dezinformacija.
Ona se osvrnula i na islam u BiH, koji se, prema njenom mišljenju, mijenja i postaje "radikaliziraniji posebno u seoskim područjima, mijenja se način života, čak i izgled ljudi u smislu načina oblačenja i ponašanja i mnogo rigidnije interpretacije vrijednosti islama".
Oplela je tako hrvatska predsjednica po jednoj susjednoj zemlji, a da nije dobila nikakvu reakciju sa druge strane. Osim one Milorada Dodika.
Jasno je da je Hrvatska krenula u ofanzivno djelovanje prema BiH, pogotovo nakon hapšenja pripadnika HVO-a, zbog optužbi da su počinili ratni zločin na području Orašja i okolnih mjesta (u međuvremenu su pušteni).
Gotovo da nije bilo političara iz Hrvatske koji nije osudio hapšenje hrvatskih vojnika, te rad pravosuđa BiH, a ta je tema ubrzo postala top priča u Hrvatskoj.
Otvoreni napadi na pravosuđe druge zemlje diplomatski je skandal bez presedana.
Ugledni Deutsche Welle smatra da je hrvatski premijer Andrej Plenković zakomplikovao odnose između BiH i Hrvatske, kada je kazao da nova hrvatska vlada stavlja BiH na prvo mjesto svojih vanjskopolitičkih aktivnosti.
Podsjetimo, optužnice protiv vojnika HVO-a vade se iz ladica samo dan nakon što je premijer Hrvatske završio svoju dvodnevnu posjetu Bosni i Hercegovini, koja je trebalo da bude isključivo protokolarne prirode.
DW navodi razmišljanje docenta sa zagrebačkog Fakulteta političkih nauka Višeslava Raosa kako "sarajevsko tužilaštvo" ovim opipava puls i teren nove hrvatske vlade.
Međutim, je li išta bitnije u odnosima dvije zemlje promijenjeno otkad je Plenkovićeva vlada na djelu? Pa i nije, i bivši premijeri i predsjednici našeg prvog zapadnog komšije ocjenjuju kako je Dejtonski mirovni sporazum nefunkcionalan i kako se treba nešto mijenjati da bi BiH prodisala.
Na drugu stranu, opet, izostanak žešće političke reakcije na istupe predsjednice Hrvatske možda i jeste dokaza da BiH nije u "potpunosti politički emancipirana", baš kako je to ustvrdila Kolinda Grabar Kitarović.
Milorad Dodik je u svom maniru kazao kako nije "njeno" da se miješa u unutrašnju politiku Republike Srpske i BiH, te da vadi stare sterotipe iz ormara.
"Referenduma u Srpskoj će biti, ali njihove teme biraće isključivo građani Republike Srpske" rekao je on.
Ostatak političara odlučio je GLASNO DA ĆUTI.
Lider stranke Napredna Srpska Adam Šukalo za BUKu ocjenjuje kako su izjave hrvatske Predsjednice nastavak aspiracija Hrvatske u vezi potrebe da se Dejton raspakuje i otvori proces za stvaranje trećeg, hrvatskog, entiteta u BiH.
Kaže da će se ovakva praksa nastaviti sve dok god ne ostvare svoje interese u BiH.
"Zanimljjiva je njena konstatacija u vezi radikalizacije islama u BiH. S jedne strane govori o radikalizaciji islama, a sa druge strane, njihov predstavnik Dragan Čović odlično igra sa glavnim protagonistima ovakve radikalizacije u liku Bakira Izetbegovića" ističe Šukalo.
Predsjednica Republike Hrvatske najbolje će pomoći Bosni i Hercegovini, ako uredi stanje u samoj Hrvatskoj i putem Vlade Hrvatske, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova spriječi manipuliranje adresama prebivališta i da se ne desi da jedna osoba u ime BiH bude izabrana kao ambasador BiH, a kasnije u ime Hrvatske u Evropski parlament. To je skandal bez presedana, koji je ostao potpuno nezapažen, bar u BiH, ističe za BUKU analitičar i novinar Almir Terzić
Isto tako, dodaje on, veoma je nekorektno, u najmanju ruku, govoriti o referendumu u Republici Srpskoj na način da ga je osporavala Hrvatska, kada svi dobro znamo da su pravo na opredjeljenje putem tog čina podržali gotovo svi predstavnici hrvatskog naroda iz BiH.
"Isto tako, to je još prisutnije ako se ima na umu da upravo predstavnici sestrinske stranke iz koje je i predsjednica Hrvatske sjede u toj istoj Vladi RS, koju Hrvatska kritikuje i ne radi ništa u interesu Hrvata u RS-u. Puno je licemjerstva", naglašava Terzić
Prema njegovom mišljenju, Hrvatska bi puno pomogla u stabilizaciji BiH kada bi svojim sunarodnjacima jasno poručila da svoja prava i obaveze trebaju i moraju ostvariti u BiH i više gledati unutar granica te države, a ne van nje.
Kada se to zadovolji, ako ništa, FBiH će biti puno stabilnija. Ali, niko ne želi jasno da kaže da je u BiH kriminal najbolje upakovan pod okriljem nacionalne zaštite.
"Hrvatskim vlastima bi stoga bilo bolje da u narednom periodu više pažnje i energije posvete rješavanju pitanja sporazuma o granici između BiH i Hrvatske, sporazuma o imovinskopravnim odnosima i drugim otvorenim pitanjima. Tako će biti puno više od koristi za stabilnu BiH", kaže naš sagovornik.
Izostanak reakcija na izjave, nastupe, pa čak i nenajavljene posjete zvaničnika iz Hrvatske u pojedinim dijelovima BiH, samo je dokaz koliko je politika nacionalne zaštite licemjerna.
"A, niko, zapravo, ne želi da ugrozi svoje interese koji se ostvaruju kroz partnerska učešća u vlasti.
A, narodima i građanima se servira priča kako nema dogovora primjera o rješenju statusa Grada Mostara. I ta priča prolazi, dok je tobože nacionalno važnije od interesa građana", zaključuje Terzić
Politička analitičarka Ivana Marić kaže za BUKU kako je Milorad Dodik jedini odreagovao, jer je on direktno prozvan za "referendumsku agendu", te on ovakve prilike za siguran šut ne propušta.
"Interesantno je ponašanje bh, političara u slučajevima kada ih neko optužuje za utjecaj na pravosuđe, upetljanost u korupciju i organizirani kriminal ili kada im kažu da nisu dovoljno politički emancipirani. Kako u BiH za sve postoje bar tri adrese, tako je i sa uvredema i optužbama, pa se valjda nijedna od te tri strane ne osjeti prozvanom i ponašaju se kao da se sve to odnosi na one druge dvije strane", naglašava naša sagovornica.
Drugo objašnjenje za nedostatak ispravne reakcije na te uvrede možda možemo naći i u opetovanim uvredama kojima se naši političari međusobno često znaju počastiti, dodaje.
"To se tako često dešava tako da je moguće da su postali imuni na uvrede i da su zaboravili kako se treba ponašati u takvim situacijama. Upravo takvo ponašanje koriste naši susjedi i koriste tu otvorenu sezonu vrijeđanja bh. politike i političara", mišljenja je Marić.
Šta dodati za kraj? Jasno je da ćemo ovakve uvrede slušati sve dok se svaki političar u BiH ne osjeti prozvanim za svaku uvredu upućenu prema BiH i dok ne nauče odgovoriti na isti način. U diplomatskim odnosima je manje bitno da li je to istina ili ne, jednostavno nije dozvoljeno miješati se u unutrašnje stvari druge države i iznositi optužbe bez argumenata. A dotad, svako malo, lupaće nam se, kako bi naš narod rekao, klepke sa strane.
