Zapravo, uvijek je takav. Fašizam ima ljudski lik. Onaj pozitivni, nasmijani komšijski lik. Tek poslije masakra, genocida i holokausta, propagandna mašinerija od fašiste pravi negativnog pop-heroja, karikaturalnu nakazu, jednookog Džokera, u zar umotanu ženu samoubicu sa zlim crvenim očima...
Fašizam, kakav on jeste u svojoj srži, treba prepoznati prije ,,nemilih dešavanja“, kako naknadna pamet definiše fašističko orgijanje među ljudskom rasom. A fašizam, opet, sam po sebi, jeste takav da jedino čemu odistinski teži je teorija krvi i tla. Zapravo, ta krv, ti mrtvi, sam čin ubijanja i ništenja ljudske jedinke je pogonsko gorivo za fašistu. Bez mržnje, koja dovodi do uništenja ogromnog broja jedinki, na osnovu rasne, vjerske, polne, nacionalne i bilo koje druge divergencije, fašizam bi bio nemoguć, preciznije apsurdan i impotentan.
I da se razumijemo, fašizam nije teška riječ. Djelovanje fašiste je teška pojava. A, ako je već lako prevaliti preko jezika ,,fašizam“, nije teško ni demistifikovati ,,fašiste“. E, pa fašisti su svi oni koji su bili nacionalsocijalisti, pa ih ideološkom i klero-nacionalnom divergencijom odvojismo od fašista. To što je Hitler bio nacista neće umanjiti njegovo zastrašujuće djelovanje preko univerzalne nomene čovjeka-fašiste.
E, ali onda nema vaganja. Ako je svaki smišljen akt fizičkog ništenja kolektiviteta, zarad bilo kakve razlike, fašistički, zvaćemo ga tako, zar ne?
Fašizam je uništiti napalmom sela diljem Sjevernog Vijetnama, a onda prepustiti Henriju Kisindžeru tzv. ,,izlaznu strategiju“.
Fašizam je istjerati tenkove i moćne helikoptere na paštunska plemena po visoravnima Afganistana i utjerivati im komunizam u glave, dok čitav jedan narod izdiše pred licem svijeta, a sovjetska vojska isprobava zastarjelu ratnu opremu u virtuelnom ratu sa SAD-om.
Fašizam je osmijehnuti se, podijeliti nekoliko milijardi dolara od nafte u Saudijskoj Arabiji uložiti u pilote-samoubice-fašiste, izmisliti neprijatelja-hrišćanski svijet, koji treba istrijebiti, pa demonstrativno unakaziti grad Nujork sa pratećom infrastrukturom. Građevinac po struci, Bin Laden, najobičniji je graditelj fašizma.
Očigledno, jedini je problem u salonskim perima, koja fašizmu od nacizma, preko nacionalizma, do fundamentalizma i hrišćanskog klerikalizma, vole da ublaže nominalni prefiks A sve u cilju predstavljanja dobroćudnog komšije fašiste, koji ne bi da ga zovete tako.
Anders Breivik je bio dobro situiran, informatički pismen i obrazovan fašista, koji je pobio oko 80 ljudi u mirnoj Norveškoj. Za svoj vandalski čin će po norveškim zakonima, zakonima jedne od najslobodnijih zemlaja svijeta biti kažnjen sa 21 godinom robije. Tako Norveška pokazuje da nije u modu ,,kažnjavanja neprijatelja“, misleći kako je neprijatelj masovna pojava, grupa, država, narod, religija ili nacija. Jer, kada bi Kraljevina Norveška ubila Breivika, napravila bi podjednak akt, koji su činile sve države od Drugog svjetskog rata naovamo, a koje su se ,,gnušale fašizma“. Fašistički akt osvete i barbarizma. Međutim, Norveška se sa Vitkungom Kvislingom na kraju Drugog svjetskog rata riješila fašizma i ne namjerava da ga ponovi.
Sad je na medijima da jasno kažu - DA, Breivik jeste fašista, jeste desničar i jeste terorista. Isti onakav kakav je Al Zavahiri, ili Bin Laden ili Kvisling. Ni uncu manje ili više.
Međutim, ovih dana pojavile su se medijske stupidne glave koje pronalaze tananu nit između riječi ,,monstrum“, ,,terorista“, ,,nacista“, ,,ekstremni desničar“...
Može i tako, ali prije toga stavite prefiks fašista. Pošteno, da se ne femkamo više. Izginuše ljudi dok se mi bavimo semantikom, stilistikom i semiotikom!
Ako je fašista Breivik gajio, blago rečeno, simpatije prema Karadžiću Radovanu i Mladić Ratku, i ovi potonji bi mogli biti i te kako fašisti. Ako se čovjek opasan eksplozivom prije par godina raznio u Madridu, zarad viših ciljeva svoje vjere, dakako da je fašista.
Ako je, pak, izjava mladih iz ,,Obraza“ i ,,Srpskih dveri“ da se zalažu za hrišćansku Srbiju sa čistom i neukaljanom srpskom lozom tačna i ne samo da je tačna nego se i ponose sa njom, mogli bi i te ljude nazvati fašistima. Mogli bi pripisati još koji epitet, ali oni su na kraju krajeva fašisti. I to je to.
Dakle, ponovo i ponovo stara mantra - nema tolerancije prema fašistima. Oni su svugdje isti. Imaju ljudsko lice, a mi smo ti koji omogućavamo svojim neimenovanjem i ćutanjem da ono bude još ,,humanije“. Mi smo ti koji osmjehujući se tvrdimo kako je taj i taj dobar lik, samo je malo skrenuo ,,udesno“. Mi smo ti koji na fraze mladih fašista kako je nacionalizam dobar, a šovinizam loš, svojim slijeganjem ramenima samo stavljamo tapiju na novi fašizam.
Fašizam nije nekakav suludi diktator koji se čaplinovski igra sa loptom-globusom...to je tek puka, izmaštana filmska karikatura.
Fašizam je onaj ,,umilni komšija“, koji će na smrti, masakre i masovna uništenja da vam pokuša dati racionalan i razborit odgovor zbog čega se to i to klanje neminovno trebalo desiti i zbog čega je opravdano...
I upravo zbog svega ovoga bilo bi porazno da poslije krvavog vikenda u Oslu kažemo kako smo svi mi pomalo fašisti. Ljudski se nadam da nismo.
Srećan vam Dan ustanka, prošlo je već 70 godina kako smo se digli protiv fašizma. Obilježava li se to? Kad je borba protiv fašizma u pitanju, nema ,,ali“.
