U regionu je i dalje prisutna praksa da se procedure za javne nabavke pokrenu iako nisu prethodno planirane, a često se ne vidi ni smisao zašto se to radi.
Jača kontrola se mora uspostaviti, jer zakoni koji su dobri u praksi se ne primjenjuju, rečeno je na regionalnoj konferenciji "Kako do efektivne kontrole svrsishodnosti javnih nabavki", održanoj u Sarajevu.
Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH objašnjava koliko se novca izgubi iz budžeta zbog netransparentnih procedura javnih nabavki.
"Oko 30 posto ukupnih vladinih izdavanja u Bosni i Hercegovini je u vezi sa javnim nabavkama. Od kada važi Zakon o javnim nabavkama potrošeno je oko 20 milijaradi maraka (10 milijardi eura) putem postupaka javnih nabavki. Mislimo da bi bilo kakva intervencija – od pitanja transparentnosti postupaka javnih nabavki, monitoringa javnih nabavki i pravne zaštite – u konačnici bi sigurno dovela do mnogo važnijih ušteda, nego sve ove aktivnosti kojih smo svjedoci u BiH, kao što su moratorij na zapošljavanje, smanjivanje troškova mobitela itd.", ukazuje Miraščija.
Još prije četiri godine putem Pravilnika, zasnovanog na negativnim revizorskim izvještajima Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine, utvrđeno je ko, kad i u kojim uslovima može koristiti službena vozila. Ali Pravilnik se ne koristi u praksi, jer se preporuke "čuvara javnog novca", kako još nazivamo revizore, u Bosni i Hercegovine ne poštuju.
"Prema našim zakonima ili prema ovom Pravilniku za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ili za predsjedavajućeg Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine najskuplji auto može biti 140.000 maraka (70.000 eura). Mi smo svjedoci da Predsjedništvo BiH, a i Parlament, kupuje auto iznad 200.000 maraka (100.000 eura)", objašnjava Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH, nevladine organizacije koja je članica Balkan Tender Watch.
Nisu samo institucija Bosne i Hercegovine te koje neodgovorno troše javni novac. Slična situacija je i u Makedoniji.
"Imamo nekoliko primera da se kupuju auta za gradonačelnika. Neki su tražili da imaju airbag za kolena, a neki da imaju CD sa šaržerom od 19 pregrada unutra. To su sve opštinska vozila. Mi se pitamo da li je zaista potrebno potrošiti još pet ili deset hiljada evra za to", kaže German Filkov iz makedonskog Centra za građanske komunikacije.
Zakon se zna kršiti tokom cijelog procesa javnih nabavki, a događa se da revizori utvrde da i sama zakonska rješenja nisu dobra. Često se ne vidi svrsishodnost javnih nabavki.
"Treba utvrditi, pre svega, efekat javne nabavke. Vi možete nekada imati idealnu javnu nabavku, da je ona sva po zakonu urađena. Imamo primere, javno-komulano preduzeće je nabavilo vozilo u vrednosti od 150.000 evra. Postavljamo pitanje da li je to vozilo opravdalo svoju svrhu. Pa, možda i jeste, kupili su vozilo i sve je bilo po zakonu. Ali, da li je to vozilo doprinelo da građani piju kvalitetniju vodu, to je već pitanje", kaže Svetlana Toma Anokić, vrhovna državna revizorka Sektora za reviziju svrsishodnosti poslovanja Državne revizorske institucije Srbije.
Vuk Maraš iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Crne Gore, kaže da se oko 18 posto sredstava koji se utroši na javne nabavke završi ili u korupciji ili u sivim tokovima.
"Neko uzme ogroman broj miliona svake godine kroz sistem javnih nabavki, koji je daleko od savršenog i za to niko ne snosi odgovornost. Dakle, priča da će se smanjiti korupcija vodeći administrativne postupke, žaleći se, tužeći pred upravnim sudovima je potpuno zamajavanje – dok ne dođemo u situaciju da za konkretnu javnu nabavku, konkretno lice za konkretnu koruptivnu radnju ne završi u zatvoru. Tek kada službenici ili funkcioneri postanu svjesni činjenice da ako uzimaju novac kroz postupak javnih nabavki, jednako kao i kroz sve druge, onda će završiti u zatvoru, mi možemo da govorimo o smanjivanju korupcije u javnim nabavkama", objasnio je Maraš.
