Mjesto Šengen u Luksemburgu postalo je sinonim za slobodno kretanje, ali zaposleni u tamošnjem muzeju, prepunom dokumenata o tom sporazumu, strahuju da bi mogli da ostanu bezu posla.
Stanovnici ovog mjesta uz rijeku, kod koga se spajaju Luksemburg, Francuska i Njemačka, sa strepnjom prate kako se pred talasom izbjeglica i napadima terorista jedna za drugom zatvaraju evropske granice.
Pet zemalja koje su usljed migrantske krize vratile kontrolu na svoje granice – Austrija, Njemačka, Danska, Švedska i Norveška – nastaviće da zaustavljaju vozila i prolaznike barem do februara iduće godine, a mnogi tvrde da će kontrola biti nastavljena i nakon tog roka.
U ekstremnim okolnostima suspenzija šengenskog režima može potrajati do maja 2018. godine.
Gradonačelnik Šengena Ben Homan ne vjeruje u skoro proširivanje EU nakon svega što se desilo unutar nje u posljednje vrijeme, navodi zagrebački “Globus”.
On pojašnjava da je teško govoriti o proširenju, s obzirom na sve ono što se događa, uključujući masovni dolazak ljudi iz Sirije i drugih zemalja.
Holanđani su čak predložili stvaranje “mini Šengena”, koji bi uključivao Austriju, Belgiju, Luksemburg, NJemačku i Holandiju, ali Berlin to nije podržao.
Njemačka je, ipak, zbog migranata morala da zatvori granicu, a francuska vlada je nakon napada u Parizu 2015. godine, u kojima je ubijeno 130 osoba, uvela jače kontrole na granicama.
“Ako EU želi da sačuva Šengen, treba obnoviti kontrolu na svojim spoljnim granicama”, smatra Kamino Mortera iz Centra za evropsku reformu sa sjedištem u Londonu.
On vjeruje da EU mora da uspostavi centre za upravljanje migrantima u zemljama poput Turske, Jordana i Egipta, gdje bi se preko jedne evropske agencije za azil procesuirali zahtjevi, a onda migranti, prema dogovorenim kvotama, raspoređivali direktno u evropske zemlje.
Iako je sporazumom sa Turskom zaustavljen veliki talas dolazaka preko Grčke, buduća kriza mogla bi da dovede Italiju u velike probleme.
