Da ne dužimo, pobjedu na proteklim ponovljenim predsjedničkim izborima u Austriji odnio je ljevičar Aleksandar Van der Bellen, što je u jednu ruku dovelo i do blagog potresa među srpskim življem naslonjenim na politiku predsjednika RS Milorada Dodika.
Pitate se zašto.
Pa, i ovaj put je pobjeda izmakla samoproglašenom prijatelju Srba i nedvojbenom fašisti Norbertu Hoferu, kandidatu Slobodarske partije za predsjednika, za kojeg se po naredbi Dodika navijalo.
Tako je predsjednik RS, nakon dugogodišnjeg šurovanja sa zakletim nacistima i neofašistima, tik pred same izbore, pozvao sve Srbe iz Austrije da glasaju za Hofera, te poručio da je srpski narod uz ove ultradesničare.
Samim tim, i pored poraza fašističke struje oslikane u Slobodarskoj partiji Austrije, šteta po sve nas je već napravljena. I to sve zahvaljujući Miloradu Dodiku, čovjeku koji se ponosi antifašističkom prošlošću svojih predaka i fašističkom sadašnošću koju proklamuje.
Ne znam samo kako bi ti preci, o kojima Dodik govori na raznim obilježavanjima godišnjica Narodno-oslobodilačke borbe u Jugoslaviji, gledali na saradnju njihovog potomka sa deklarisanim fašistima, nastalim na principima i nasljeđu Hitlerove Nacionalsocijalističke partije Njemačke.
Vjerovatno to nikad nećemo saznati, ali zato znamo da ovakvo poigravanje i koketiranje sa najvećim zlom koje je ikad haralo svijetom najoštrije osuđuju iz SUBNOR-a RS.
Predsjednik odbora i nosilac spomenice Blagoja Gajić ima kratku poruku za sve one koji danas pokušavaju da veličaju fašizam i druguju sa njim.
“Zli ljudi nikad ne miruju. Njima se moramo suprotstaviti, a ne drugovati sa njima”, poručio je Gajić i dodao:
“To je sramota za sve koji žive u RS, za sve borce NOB-a i sve koji su dali svoje živote za antifašizam. Mi u SUBNOR-u osuđujemo svaki razgovor sa onima koji podržavaju fašizam, a posebno koaliranje sa okupatorima. I još da kažem, mi ostajemo pri tome da ćemo se dušom, tijelom i umom i dalje boriti protiv ovakvog zla i svih njihovih saradnika. Dok imamo snage i moći moramo svi da se suprostavljamo fašizmu i nacizmu, a ne da sarađujemo sa njima. Sa dobrima dobro, sa lošima loše”, jasan je bio Gajić.
Uglavnom, ovo puno ne tangira Dodika, a koliko je njegova politika i prijateljski odnosi sa nacionalistima i fašistima Austrije, u koje nas pokušava sve uvući, donijela koristi Srbima najbolje govore riječi Kristine Radosavljević iz Beča, upućene upravo njemu i nima koji su podržavali Hofera i SPO.
"Želim da vam se zahvalim na vašem predanom radu na uništavanju ugleda i antifašističke tradicije Srba kroz istoriju. Vašim učešćem u izbornoj kampanji kandidata desne populističke partije FPÖ Norberta Hofera uspjeli ste da naštetite ne samo ugledu Srba u Srbiji i Republici Srpskoj, nego ste i nas, Austrijance srpskog porijekla koji živimo u Austriji, stavili na stub srama. Primanjem gospodina Nikolića i direktnom podrškom Milorada Dodika, gospodinu Norbertu Hoferu, koji je, da naglasimo, pripadnik udruženja koje gaji tradiciju njemačke nacije, a znamo ko su sljedbenici toga (uči nas Drugi svjetski rat), stavili ste se na stranu slične politike koja je i kriva za rat devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji. Politike nacionalizma i diskriminacije drugih", poručila je Radosavljevićeva.
Inače, ovo nije usamljeno mišljenje, već ovako razmišljaju mnogobrojni Srbi iz Austrije. Barem oni koji su odavno prevazišli plemensko ustrojstvo na bazi krvi, koje nam u BiH usađuju od rođenja.
Ali ni za to ne mari naš veliki vođa.
Na kraju, kada se malo bolje sagleda situacija, trenutna saradnja Dodika sa austrijskim fašistima je nekako legla sasvim prirodno. Ako se osvrnemo oko sebe i pogledamo gdje živimo, nekim drugim očima, recimo objektivnim, šta vidimo?
Zahvalnice ratnim zločincima, spomenici fašistima i ubicama, otvaranje Crnih knjiga, politika 'jedan vođa-jedna nacija', negiranje zločina, etnički čiste sredine, stvaranje stranačke vojske, ušutkivanje neistomišljenika, diskriminacija drugačijih, veličanje nacionalizma, brutalna propaganda, institucije u zaštiti tajkuna i političkih moćnika... i tako unedogled.
Zar ovakvo stanje nije najbolja predispozicija da se neko kandiduje za najvećeg prijatelja deklarisanih fašista? Sigurno da jeste! A možda da odemo i korak dalje, pa kažemo prijatelja i poštovalaca fašizma. Ne bi mnogo pogriješili, jer, možda je fašizam u Austriji protekli vikend doživio poraz, ali je zato našao utočište u Republici Srpskoj, skrojenoj po mjeri jednog čovjeka.
