Upravo zbog toga bismo se mogli pretjerano opustiti i propustiti
znakove. Fašizam neće doći u vidu naci pozdrava, prije da će doći u elegantnom
odijelu, a u posljednje vrijeme je ušminkan tako da i zvuči dopadljivo. Ta kombinacija nas koji nismo na oprezu da
prepoznamo znakove fašizma i fašizma koji je postao zaista dobar u prerušavanju
je opasna. Naročito je opasna sada kada su populističke desničarske grupe širom
Zapada dobile vjetar u leđa Trumpovom pobjedom.
Ali sigurno nam ne bi promakao
fašizam ispred nosa. U liberalnoj demokratiji imamo bezbrojne načine provjere, trustove mozgova, nadzorne oganizacije, koje
bi nas upozorile ako bismo počeli kliziti u tom pravcu. Ali političari kažu da nam je bilo
’dosta eksperata’. Da li bismo ih onda uopšte saslušali da nas upozore?
Uslovi u
kojima fašizam cvjeta već postoje u našoj zemlji. Postojeće političke stranke
koje ignorišu i zanemaruju zajednice, ostavljajući određena područja i ljude da
ekonomski stagniraju. Možemo čuti tonove o čistim etničkim sredinama koji su neprijateljski
nastrojeni prema onima koje smatramo autsajderima. Vidjeli smo porast
rasističkih i homofobnih napada. Političari govore o čistom nacionalizmu i
predstavljaju ga kao zdravorazumski patriotizam i glas radnog naroda. Sve su to obilježja autoritarnog populističkog
desničarskog narativa.
Fašizam još uvijek nema političko utočište u našoj
zemlji, ali ovo su njegove karakteristike koje su zagadile našu političku klimu.
Da li zaista želimo da čekamo da vidimo da li će se to razviti u nešto gore?, pita se Rachel Shabi u videu objavljenom u online izdanju lista The Guardian. Ona govori o Velikoj Britaniji, ali bi se isti
tekst mogao primijeniti i na mnoge druge zemlje.