Dok sam radio u Njemačkoj bio sam dužan svima, sada radim u Duvnu i pravim kuću

Dok sam radio u Njemačkoj bio sam dužan svima, sada radim u Duvnu i pravim kuću

Piše: Večernji list

U Njemačkoj sam proveo najduljih godinu dana i tri mjeseca svoga života. Bilo je to razdoblje kad sam radio više nego ikada, a u isto vrijeme svima sam bio dužan”, priča nam Ivan.

 “Evo, ide Božić, a mnogo je onih koji ga ove godine neće moći dočekati u Tomislavgradu. Ne žele o tome govoriti, ali malo je onih koji su uspjeli uštedjeti da mogu doći i provesti božićne blagdane s obitelji u rodnoj kući”, pričaju nam Duvnjaci Mišo Krišto i Ivan Baković, koji su i sami iskusili život izvan BiH, dok stojimo pred spomenikom gastarbajterima na Autobusnom kolodvoru u Tomislavgradu, piše Večernji list BiH.

Obitelj u Hercegovini

Kažu kako po gradu kruži kratka priča koja opisuje kako su se uglavnom “snašli” oni koji su nedavno otišli u Njemačku. “Pita baba Janja Stipu koji je došao za blagdane: - Gdje je moj Jure. A Stipe joj odgovara: - Ma znaš, jedva sam i ja pozajmio da dođem, a puno me bolje u Münchenu znaju nego Juru”. A kako je posuđivati novac da bi za Božić došao kući, iskusio je i dvadesetdevetogodišnji Ivan Baković iz Tomislavgrada koji je prije dvije godine odlučio probati živjeti u Njemačkoj. Umjesto ogromnih plaća i lagodnoga života , Njemačka mu je ostavila gorak okus. 

“Radio sam u autoprijevozu ‘Čičko’ četiri godine i stalno sam slušao kako je u Njemačkoj dobro, velike plaće, puno više mogućnosti... te sam, nakon razgovora sa suprugom, odlučio i ja probati. U Njemačkoj sam proveo najduljih godinu dana i tri mjeseca svoga života. Bilo je to razdoblje kad sam radio više nego ikada, a u isto vrijeme svima sam bio dužan”, priča nam Ivan. Kao i većina naših ljudi, posao je našao na baušteli, vlasnici tvrtke su bili naši ljudi, točnije iz Hrvatske. Radilo se, kaže, od jutra do sutra, međutim, novca za uzdržavanje obitelji u Hercegovini i normalan život u Njemačkoj nije bilo.


 “Kad sam uspio sve naplatiti, digao sam ruke od svega i rekao - ne daj Bože ikada više da se moram vratiti tamo raditi. Jedino ako me ljuta muka natjera, ali za sada ostajem u Tomislavgradu”, nastavlja svoju priču Ivan koji se po povratku iz Njemačke vratio na staro radno mjesto te sada vozi svoje sumještane u Njemačku i vraća ih iz Njemačke. Nikome nije dužan, prehranjuje obitelj te je počeo graditi vlastitu kuću. “Kad autobusom dođem pred Njemačku nešto me stisne u prsima, ali mi je lakše kad znam da tu ostajem svega dan-dva i da se vraćam u Hercegovinu”, kaže Ivan te nastavlja sa svojim iskustvima iz Njemačke koju mnogi, koji nisu tamo iskusili život, doživljavaju obećanom zemljom. No naš sugovornik tvrdi kako je to daleko od toga. Radni dan na baušteli počinje buđenjem u 4.30 sati, a završava dolaskom u stan navečer oko 19, 20, 21 sat, ovisno o tome gdje se radi, koliko je daleko od stana. “Budući da sam postavljao rigips, radilo se minimalno 13 do 14 sati svaki dan”, navodi Ivan. Ističe kako ljudi ovdje govore o velikim plaćama u Njemačkoj, međutim, riječ je uglavnom o bruto plaći. “Kad ti država odbije sve namete, ostane ti dovoljno da možeš platiti stan, hranu i nešto malo novca za džeparac. Kad sam sagledao sav rad i trud koji sam uložio i ono što sam naplatio te koliko sam morao dati raznih davanja, shvatio sam da mi se to ne isplati”, priča Ivan. 


Prvi put je situacije postao svjestan za Božić kada je, nakon nekoliko mjeseci rada u Njemačkoj, trebao doći kući. “Nisam imao za autobusnu kartu. Ja, koji radim od svoje 17. godine i nikada u životu ni od koga nisam uzeo ni marku, morao sam pitati prijatelje novac kako bih mogao doći kući. To mi je bio najgori Božić ikada”, nastavlja ovaj Duvnjak. Nakon što je uspio posuditi novac za dolazak kući, doživio je novi udarac. “Kad sam pošao u Njemačku kući sam ostavio ženu i dijete od šest mjeseci. Vratio sam se za Božić, a dijete mi nije htjelo u naručje. Nije me više prepoznavalo. Taman kad se naviklo na mene, ja sam ponovno morao ići i to me je psihički ubijalo”, kaže Ivan koji je u svega nekoliko mjeseci radeći u Njemačkoj smršavio više od 20 kg. “Nije to bilo od toliko napornog rada, koliko od načina života”, kaže. Jedan toalet koristilo ih je 25, u sobama od po 13 m2 spavalo ih je onoliko koliko je kreveta moglo stati. Cijena tog smještaja kretala se od 370 do 450 eura mjesečno. “Ujutro si morao prvi ustati da bi se mogao spremiti za posao, ili navečer kasno doći da se možeš tuširati. Poslije smo nas trojica našla neku garsonijeru od 30 m2, ali 40 kilometara izvan Münchena i plaćali smo je 1200 eura. Ako uzmeš u obzir da je prosječna neto plaća bila oko 1500 eura, a samo za hranu je trebalo izdvojiti 400 do 500 eura , računica je jasna”, nastavlja Ivan koji dodaje kako je tek poslije tog iskustva u Njemačkoj naučio cijeniti život u Bosni i Hercegovini. “Nigdje se ne živi bolje, laganije i lagodnije nego kod nas, tamo je kava skupa, ako ćeš otići u kafić, nećeš imati što jesti, a kod nas se kava pije prije posla, za vrijeme, nakon posla... Tamo je režim ‘radno odijelo - pidžama’ i ako se nećeš toga držati, nemaš ništa”, kaže Ivan. Budući da se bavi prijevozom putnika, pitali smo ga vraćaju li se kako često naši ljudi. 

“Koliko se god ode, mogu reći da ih se i 30% vrati, ali se za to ne zna jer uglavnom ne govore o tome. Jutros sam dovezao iz Njemačke jednog susjeda koji je rekao kako više neće ići ni da mu je za koru kruha. Svi oni koji odu pate za ovim ovdje. Svaki jedva čeka kad će godišnji odmor, žrtvuju se po pola godine, odriče svega kako bi mogao doći kući. Nije to nikakav život”, ističe ovaj Duvnjak.


U razgovor se ubacuje i Mišo Krišto, također povratnik u Tomislavgrad, ali iz Zagreba. “Imam dosta rodbine u Njemačkoj, oni već mjesec dana odbrojavaju dane kad će ovamo. Nije to isto, ovdje si se rodio, tu su svi tvoji”, kaže Mišo. Inače, on je nakon završetka srednje škole odlučio probati život izvan domovine, međutim, puno bliže nego Ivan. Mišo je posao našao u Zagrebu. Radio je osam sati dnevno, dobivao pristojnu plaću, imao prijatelje, poznanike, međutim, odlučio se sve to ostaviti i vratiti u rodni kraj. Radi na farmi koju su pokrenuli njegovi prijatelji, od kojih su se također neki vratili iz Zagreba. Uz jednu koja je opremljena, rade na gradnji druge farme, a u konačnici bi projekt izravno trebao zapošljavati oko 12 osoba, a neizravno mnogo više. “Trenutačno imamo farmu ‘Tušnica’ na kojoj je oko 250 grla, ali je još u razvoju, s tim da sada kraju privodimo aktivnosti oko zemljišta za drugu farmu ‘Vidikovac’ koja će također imati velik broj grla”, kaže Mišo. Dodaje kako mu ovdje nije problem raditi koliko god treba jer je posao perspektivan te pokazuje da se itekako može uspjeti i kod nas. “Živio sam u Zagrebu nekih sedam do osam godina i onda sam se vratio u cilju pomoći u projektu pokretanja farmi. Nije isto živjeti negdje sa strane ili tamo gdje si rođen, odrastao, završio školu. Ovdje mi je lakše radit 12 sati dnevno ako treba nego u Zagrebu osam sati”, ističe Mišo. Naglašava kako si gdje god odeš - stranac.

“Život je dosta skuplji vani, ovdje je nekako drugačije, opuštenije. Uz neku prosječnu plaću kod nas od 1000, a u Hrvatskoj 1500 maraka sigurno se može bolje živjeti u BiH, jer su svugdje drugo veći izdaci”, nastavlja Mišo. Kada je riječ o poslu zbog kojeg se vratio, naglašava kako je cilj da svaka farma ima od 150 do 200 krava plotkinja te da bi u tom slučaju projekt u potpunosti mogao samostalno funkcionirati, odnosno biti isplativ i omogućiti nova zapošljavanja.

Pokretanje posla

Zanimljivo je spomenuti kako se na ovim farmama, uz uzgoj stoke, uzgaja i hrana kojom se stoka hrani te je riječ o gotovo ekološkoj proizvodnji mesa. “Obrađujemo oko 60 hektara zemlje, tako da imamo zaokružen cijeli proces. Trenutačno je zaposleno 5 osoba, cilj je da ih na jednoj farmi bude 6, znači u konačnici oko 12 osoba. Sezonski će to značiti malo više zaposlenih, međutim, po realizaciji obje farme, imamo u planu u posao uključiti i mala obiteljska gospodarstva jer krajnji proizvod ima kupce”, navodi Mišo. Naime, sve količine mesa koje proizvedu prodaju lokalnim mesnicama, a meso je roba koja drži najstabilniju cijenu na svjetskom tržištu, s tim da proizvodnja u drugim zemljama opada.


Upravo je tu prilika Bosne i Hercegovine koja ima ogromne resurse. Potencijal, kaže Mišo, vide brojni naši ljudi koji žive izvan BiH, a posebice u Zagrebu, koji također planiraju skora ulaganja u općini Tomislavgrad. Jedan od njih je i Jure Krstanović koji u sljedećih godinu dana planira otvoriti najmanje 30 radnih mjesta u ovoj općini.

“Do Uskrsa otvaramo jedan shop s opremom za hotele, restorane i kafiće u kojem će biti sve, od hrane i pića, do ugostiteljske opreme, sitnog inventara i to će ujedno biti i supermarket. Nakon toga idemo s još jednim skladišnim prostorom”, navodi Krstanović. Uz to, od 1. travnja do 1. svibnja počinju s radovima na sirani u Šuici.

“Projekt je napravljen po europskim standardima, građevinsku dozvolu očekujemo za nekoliko dana te se nadam kako ćemo do 1. listopada završiti projekt što se tiče sirane. Kada je u pitanju distribucija sireva, već imamo plan za Hrvatsku i Austriju”, kaže Krstanović.

Već 2018. planira i gradnju farme kako bi radili na boljoj kvaliteti mlijeka od kojeg će se proizvoditi sirevi, a što će omogućiti otvaranje dodatnih radnih mjesta. U posao sa siranom uključit će i lokalna obiteljska gospodarstva. “Nama je u interesu da na neki način pomognemo svima onima koji imaju mini farme ili obiteljska gospodarstva, da ne razmišljaju kako prodati svoje mlijeko. Napravit ćemo značajniji iskorak u odnosu na druge otkupljivače jer ćemo im avansno, odnosno unaprijed davati određenu količinu sredstava”, zaključio je Krstanović koji svojim primjerom pomaže da ljudi poput Ivana i Miše ostanu na kućnom pragu.

Komentari na tekst (13)
Objavljeno:
Moje ime je Valeria Marco, pre 6 meseci, moj poslovni kolaps, nisam imao nade da ponovo dobijem svoj posao. Pokušao sam da pozajmim novac iz banke, ali nisam imao dovoljno novca na svojoj kreditnoj kartici i nema imovine kao kolateral za dobijanje zajma, a onda je moja vrlo bliza prijateljica Camila Diego, upoznala me sa nekim kreditorima preko interneta GINA MORGAN LOAN COMPANY LTD. Ta kreditna kompanija ove žene je mogla da mi da zajam od 160.000 evra bez imovine kao kolaterala ili kreditne kartice, ali mi je ona dala poverenje. Tako su moji prijatelji rekli sebi zašto sam sebično, pa sam odlučio da podelim ove informacije sa svima. Ako vam je potreban kredit od pouzdanog zajma, pozajmljivac kontaktirajte Ginu Morgan preko njene e-pošte: ginamorganloancompany@gmail.com
Objavljeno:
Dobar dan Poštovani tražitelju kredita, potrebna vam je hitna financijska kartica * Vrlo brzo i izravno prenijeti na vaš bankovni račun Otplata počinje osam mjeseci nakon što dobijete novac na Vaš bankovni račun * Niska kamatna stopa od 1% * Dugoročna otplata (1 -30 godina) Visina * Fleksibilna * onda mjesečna isplata * Koliko dugo će se financirati? Nakon podnošenja prijave * Možete očekivati preliminarni odgovor manje od 20 sati financiranja u 42-76 sati nakon primitka informacija koje su vam potrebne. Ako vas zanima, kontaktirajte nas putem: {adoifloans@gmail.com} OD ADOIF KREDITNOG TVRTKE.
Objavljeno:
"Pozdrav svima LEONARDO DORA Posuditeljica je ovdje i trenutačno pruža kredite za svoje božićne blagdane i sve vrste događaja u prosincu i zajmove za početak nove godine. Trebate hitan zajam za povrat svoje dugove ili trebate zajam za home kapital kako biste poboljšali svoje poslovanje? Jeste li odbili banke i druge financijske agencije? Trebate konsolidaciju ili hipotekarni zajam? Ovdje smo kako bismo vam pružili sve financijske poteškoće koje posuđuju novac ljudima kojima je potrebna financijska pomoć, koja ima loše kreditne ili potrebna sredstva za plaćanje računa i ulaganje u poslovne subjekte uz nisku kamatnu stopu od 2%. Naš zajam kreće se od $ 5,000 do $ 50, 000,000,00 dolara i platiti u eurima. pesos i bilo koju drugu valutu po vašem izboru. Kontaktirajte nas danas putem e-pošte; (leonardodorafinance@gmail.com) da se prijave.
Objavljeno:
Pa odavno je poznato da su nasi ljudi u inostranstvu kao poslodavci najgori i najbezobrazniji. Bogate se na tudjoj muci.Koriste ljude do iznemoglosti.
Objavljeno:
Sretno ti bilo, ja cu ipak da ostanem na Malti. I meni je bilo teško u početku ali valjda kad odlučiš da negdje živiš onda se sve promjeni. Klinke idu u vrtić besplatno, jer i suprug i ja imamo radne i boravišne dozvole. Radimo od 7 do 16h. Plate su ok, redovne. Zarađujemo dovoljno za stanarinu, dobro se hranimo a i izlazimo vikendom. Nešto ostavimo i sa strane. Nemamo ambicija da napravimo u Banjaluci kuću veću od komšijine, niti da dižemo kredit da bi svaki put u posjetu roditeljima došli novim autom. Lijepo nam je i za sad ništa neću da mijenjam.
Objavljeno:
Hvala Sanja širimo pozitivnu vibru : >)
Objavljeno:
Nekako kod nas ljudi za sve krive druge! Nije bitno zavrsiti fakultet. Bitno je biti snalazljiv u zivotu. Djaba fakultet ako je nekom promaja u glavi. Fakultet ne otvara vrata, vec snalazljivost. Kod nas je nekako normalno da se udaju, a ne znaju kuhat! Nekako normalno da vidis covjeka od 30g kojem mama daje za kahvu! U braku, a zivi se u "hotelu" mama! Mi smo takvi pametnjakovici u teoriji, a slabo ko bi svoje navike mijenjao! Imamo zaposlene koji su zagrizli 40-tu a ne planiraju vjencanje, pored tog posla i mogucmosti osamostaljivanja njima je bolje u hotelu mama!
Objavljeno:
Meni je u ovoj zemlji super, jedino sto bih poostrila da nepismene osobe ne mogu prici fakultetima dok neko ko je pismeniji sjedi kod kuce jer nema novca za studiranje. Nekad se zapitam kako ih uopce nije sramota reci da su fakultetski obrazovani, i kao takvi polupismeni inzinjeri ljudi se ibrete kakve im CV_ove salju! I kao takvi imaju obraza jos da se zale sto nemaju posla....drugi problem je ljudi poput @carcass kojima je svaka druga j***!
Objavljeno:
Djevad i njegov komentar na ovaj tekst su mi brilijantni. Da li neko moze da ovaj Djevadov post dotjera i objavi? Jednostavno, iskreno i spontano!! Sve najbolje Djevadu i glavnim likovima iz ove price. Zivjeli!
Objavljeno:
U clanku ima dosta istine...no kako to da ljudi ovdje zive sa prosjecnom placom od 1350 €,a decki nemogu sa 1500 ( pomocni radnik toliko ne zaradi na prijavu)...smjestaji su stvarno uzasno losi i skupi... Za nase zemlje je pozitvno sto ce vecina koja dodje ovamo,brzo da se vrati...ponajvise iz razloga sto se za prosjecnuplatu mora puno raditi.
Objavljeno:
Drugar, ne sumnjam u istinitost tvoje price. U Njemackoj se radi, i to mnogo. Ali da si imao neki fakultet i posao iz svoje struke(sto sigurno nije lako naci i prvih godinu ili dvije moras da se snalazis radeci svakojake poslove) siguran budi da se vise nikad ne bi okrenuo put Tomislavgrada.
Objavljeno:
Zemlja koja ima zitnicu na sjeveru svu sumu u centru i svu pitku vodu koju covjek moze zamisliti sunce na jugu luku na moru.Uvezana željeznicom cestom zrakom. Ima svaki mogući potencijal za pristojan zivot svih ljudi u njoj. Ljudi koji koji vise nisu ljudi nego pokorna stoka koja spustene glave gleda kako joj mali mali papci s velikim djonom na obrazu jebu nutrinu i kulturu i zdravlje i srce . Dobrotu nose jos samo poneki entuzijasti sto se smatraju Bosancima i Hercegovcima.Jebes citate al sunce tudjeg neba nikad nece grijat ko sto ovo grije. Tu gdje sam rodjen ja i ti tu je naša kuća i to nemože promjeniti niko. Bježanje nije riješenje zato prestanimo pljuvati po svojoj kući i svom komsiluku odjebimo krimanal u kamenolome pljunimo u šake i napucajmo nas standard da s obrazom docekamo goste kojih ima i koji ce doc zbog vode sume planine zraka hrane zajebancije i opustenosti koju imaju BOSANCI I HERCEGOVCI bilo da su budisti, komunisti, hipici, katolici, agnostici, romi, pravoslavci, vegeterijanci, muslimani,ateisti, rokeri, bajkeri, turbo folkeri, da li se lože na bodlju bikova ili citanje knjiga. Odjebite kladionice i prejebavanja na netu ne bacajte smeće na ulicu propustite pjesaka pomozite kome možete kako možete pomoće neko i vama jer koliko god ovo ludilo nacionalisticki jebača naših života trajalo, traje zbog nas i samo zbog nas mi smo ih pustili mi im se sklanjamo sa puta dok prodaju nasu BiH uvjeravajuci nas da smo paščad tuđeg dvorišta.Jebiga nismo i nećemo bit nikad jer tu gdje si rođen tu gdje zrak mirise tu gdje srce igra kad se vraćas s puta tu gdje se kontas sa svima to je Tvoja kuća kako god se zvao i koji god te kurac pravio, jer ono sto te određuje u životu jeste kao se postavis prema svemu sto te okružuje jebes nacionalizam otrov je za miševe udahni radost i pruži ruku. promjeni mišljenje o nekome .Jebiga popni se na onu stolicu i pogledaj perspektivu iz drugog ugla sve je do tebe promjeni jednu stvar kod sebe uticaces na sve oko sebe snagom koja nije sila. Ljepse je zagist onaj hercegovacki paradajz ono golemo volovsko srce sto raste samo ovdje nego svo njemacko plasticno povrće. Svaka čast na povratku momci i ukrotite taj vjetar gore sto ne prestaje da duva nek pravi struju : ) Dobri konj
Objavljeno:
vec treci ili cetvrti put citam ovo.jel to neko placa da se objavljuje?
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.